Nije ni krenuo u osnovnu školu, a već je oko porečkih Marsovog i Neptunovog hrama iz zemlje vadio novčiće stare preko dvije tisuće godina. Bilo je to sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća, kada su Tomislav Čižić i grupa prijatelja istraživali sve što bi budilo njihovu maštu o davno izgubljenim vremenima.
- Najbolje komade pokupovali bi nam odrasli za novac za sladoled a nama bi ostalo što bi ostalo. Kada smo krenuli u osnovnu školu počeli smo shvaćati da su to vrijedne stvari. Svako od nas imao je nešto što ga je zanimalo, podvodne starine, amfore, kosti, oružje. Ali najviše nas je zanimao novac, jer na novcu si imao lik i događaj, bilo je nešto prikazano, prepričava Tomislav Čižić svoje početke arheologa amatera.
Pola svoje kolekcije istarskog novca, oko 250 kovanica, Tomislav je poklonio rovinjskom muzeju
Njihovu je strast primijetio i tadašnji direktor porečkog muzeja Ante Šonje te ih postupno počeo uvoditi u svijet arheologije i kolekcionarstva.
-S druge strane moja nona Mira čitala mi je romane povijesne tematike, Ben Hur, Cezarov život i tako to. Na tom trgu Marafor je sve počelo jer imao si na jednom mjestu dimenziju mora , priobalja i kopna. Nakon nekog vremena imali smo pune kutije tog novca i raznih starina. Tek u osmom razredu osnovne škole počeo sam to slagati, počeo razlikovati Rimsku Republiku od Carstva, datume vladavine pojedinih careva, kaže Tomislav Čižić.
Stručnjaci iz Ljubljanskog Narodnog muzeja katalogizirali su Čižićevu kolekciju
U Sarajevu, gdje je proveo četiri godine, prvi je puta susreo novac iz kovnice Viminacijum – današnji Kostolac u Srbiji. Ta je kovnica jako specifična, objašnjava, jer se tu kovao novac za samo dvije rimske legije. Iako su lošije kvalitete, pa stoga i lošije i sačuvane, to su vrlo rijetke kovanice za kojom luduju strani kolekcionari - posebno Austrijanci i Nijemci. Upravo je novac iz te kovnice, iz doba takozvanih vojničkih careva 2. i 3. stoljeća, kasnije Tomislav nalazio u okolici Rovinja i Pule.
- Pravom metodologijom numizmatike nisam se bavio sve dok netko nije shvatio da imam odvojenu kolekciju novca iz Istre koja se sastojala od 500-tinjak kovanica. Od tih 500-tinjak polovinu sam dao rovinjskom muzeju preko kojeg je na kraju ekipa slovenskih stručnjaka došla u Istru katalogizirati moju kolekciju kako bi ustanovili puteve kolanja novca kroz Istru i Dalmaciju. Došli su, izvagali, fotografirali i katalogizirali cijelu moju istarsku zbirku, koja je danas stoga najbolje opisana kolekcija novca pronađenog u Istri, kaže nam Tomislav.
Opisati sve kovanice u zbirci zahtijevalo bi oveći znanstveni rad, a za potrebe našeg članka Tomislav je izdvojio deset kovanica iz doba Rima i Bizanta. Pritom se nije držao nikakvog posebnog kriterija osim da za svaku može ispričati kratku anegdotu.
Srebrna barbarska imitacija rimske kovanice iz doba Rimske Republike (2. st. PNE)
Prva u nizu izabranih kovanica je Barbarska imitacija srebrne rimske kovanice iz doba Republike (2. st. PNE), A Tomislav ju je pronašao 1959., još kao dijete, na porečkom trgu Marafor.
-Na aversu (prednjoj strani) prikazana je božica Roma, koja simbolizira grad Rim i šire Rimsku Republiku. Na reversu (stražnja strana) nalazi se kočija s mjesecom koji simbolizira Lunu, božicu mjeseca, a uvedena je u 2. st PNE.
Da se radi o imitaciji, objašnjava, vidi se najviše po lošoj izvedbi slova, za razliku od figura koje su prilično dobro izrađene. Barbari, bilo Iliri ili druga slavenska plemena iz kontinenta, imali su dosta srebra pa su kovali svoj novac, imitaciju rimskog, da bi kupovali od Rimljana ili plaćali porez, danak.
-Malo je vjerojatno da je ova imitacija rađena u Istri pa pretpostavljam da je došla izvana. Ne zna se koja je kovnica, no sudeći po slovima vuče na Grčku. Prilično je misteriozno kako je jedna barbarska imitacija iz 2. st. PNE, u doba kada još nije bilo cesta, kada je Rim bio takoreći u povojima, došla do Poreča. Moguće je da je došao iz Albanije, moguće preko Italije, možda s grčkim trgovcima. Polupismeni narod gledao je na taj novac kao vrijednost u sebi. Više nego za trgovanje čuvali su ga za pogrebe, kao znak prestiža. Prosječan Rimljanin koji je tada živio u Poreču nije zapravo mogao vidjeti razliku, kaže Tomislav.
Originalna srebrna kovanica iz doba Rimske Republike (116. do 115. PNE)
Originalna srebrna kovanica iz doba Rimske Republike (116. do 115. PNE) pronađena je na istoj lokaciji i u isto vrijeme kao i prethodna. Na prednjoj strani je prikazana također božica Roma, dok je na stražnjoj prikazano sunce koje nosi baklju na četveropregu.
-Možda se radi o Jupiteru, a četveropreg označava rat ili smrt. Novac iz Republike je međusobno mnogo sličniji od onog iz doba careva jer su se carevi izmjenjivali velikom brzinom, a svaki je novi car kovao svoj novac, priča Tomislav.
Prema kontramarki na licu (klinasti oblik na obrazu cara) znači da joj je produžena vrijednost, Kaže Čižić. Moguće da se taj novac koristio i u doba carstva pa je kontramarka osiguravala valjanost novca. Ovaj je primjerak dobro sačuvan što znači da se nalazio u zemlji i daleko od mora gdje bi ga salinitet izgrizao.
Srebrna rimska kovanica iz doba cara Augusta (18.-16. PNE)
Srebrna rimska kovanica iz doba cara Augusta (18.-16. PNE). Pronađena u rimskom kamenolomu na Valsalinama u Rovinju.
-Na aversu je prikaz cara Augusta, a na reversu mitološki jarac s krilima, ribljim repom i kopitom na globusu. Ova ista figura može se pronaći uklesana u kamenom ostatku koji se nalazi pored Sveučilišne knjižnice u Puli. Kovanica je dosta izlizana jer se vjerojatno vukla po prašini kamenoloma, a u nekom trenutku je završila i u moru što je vidljivo po crnim tragovima.
Za doba Cezara, Istra je spadala pod provinciju Illiricum. Kada se čitaju Cezarovi memoari posebno mi je zanimljivo njegovo žaljenje što nikada nije imao priliku posjetiti naše krajeve. Nakon peripetija s Cezarovim ubojstvom i poznatom borbom za prevlast, kao pobjednik se nametnuo Oktavijan koji je postao prvi rimski car i dao sebi ime August, a između ostalog Istru pripojio provinciji Italiji, kaže naš sugovornik.
Bakrena rimska kovanica iz doba cara Vespazijana (71. god.)
Bakrena rimska kovanica iz doba cara Vespazijana (71. god.) kovana u Rimu, a pronađena na pulskom Kaštelu.
-To je takozvani rimski as, tadašnja osnovna jedinica rimskog novca koja se dijelila na manje vrijednosti: semis, kvadrans, a kasnije minim (poput naših lipa). Na aversu je prikazan car Vespazijan, a na reversu rimski orao na globusu što je označavalo zemaljsku vlast. Sa strane se iščitavaju slova S i C što znači Senat Consult, odnosno potvrda da je kovanicu odobrio rimski senat. Zanimljivo je da su tadašnji Rimljani i Grci znali da je zemlja okrugla, znanje koje se zagubilo padom rimskog carstva na početku Srednjeg vijeka.
Rimske table za trilju i danas se mogu pronaći urezane na pulskim stubama
Da budemo romantični možemo zamisliti da je taj novac iz Rima došao da bi se financirala gradnja Arene. Znamo međutim da su rimski vojnici s njima igrali razne igre, posebno trilju. Zato je taj naziv As ostao i u kartaškim igrama. U Puli se na antičkim stepeništima još mogu pronaći uklesane table za trilju gdje su rimski vojnici pijuckali i kratili vrijeme ovom igrom koja se sačuvala do dan danas.
Srebrna rimska kovanica iz doba cara Caracalle (cca 200.)
Srebrna rimska kovanica iz doba cara Caracalle (cca 200. god.).
-Ovu je kovanicu u Puli pronašao gospodin koji mi ju je kasnije poklonio. Nisam siguran za lokaciju ali moguće u okolici Valbandona ili perojske luke. Ovo je originalni carski novac. Na prednjoj strani je prekrasno izrađen i sačuvan lik carice Plautille, a na stražnjoj Plautilla i Caracalla koji jedna drugom pružaju ruke okruženi natpisom Concordia Aeternae (Vječna sloga).
Plautilla je bila kćer moćnog pretorijanca, najvišeg vojnog čina carske garde. 202. vjenčala se za cara Caracallu i vršila funkciju carice dok je on bio u ratovima. Po padu njezinog oca 205. protjerana je na Liparske otoke gdje ju je 212. Caracalla dao smaknuti. Vidljivo udubljenje, indentacija, na rubu kovanice je posljedica provjere kvalitete srebra, objašnjava Čižić.
Bakrena rimska kovanica iz doba cara Konstantina (319. god.)
Bakrena rimska kovanica iz doba cara Konstantina (319.) pronađena u Balama, a kovana u Londonu.
-Gotovo 70 posto kovanica iz moje istarske kolekcije pronađene su u Balama i San Polu. Bale su bile tada vrlo jak vojni centar, gdje su uz vojnika dolazili trgovci, prostitutke, i tako je nastao gradić. Iako nikada nije bilo važno administrativno središte, izgleda da je bilo vrlo važno za rimsku vojsku. Na prednjoj strani je prikaz cara Konstantina, a na reversu dvije Viktorije koje žrtvuju nešto na žrtvenom ognjištu, kaže Tomislav.
Brončana rimska kovanica iz doba cara Nerona (54.-68.)
Brončana rimska kovanica iz doba cara Nerona (54.-68.) pronađena u pličaku uvale Kuvi u Rovinju.
-Kovanica je u jako lošem stanju, a pronašli smo ju dok smo istraživali podmorje za čavlima i komadićima keramike ili stakla. Bili smo u vodi do pasa, a nije nam baš išlo. Nakon nekog vremena sjeo sam na kamen u moru i prstima noge slučajno dotaknuo ovu kovanicu. Ovakve kovanice ne smije se prati već samo potopiti u destiliranu vodu.
Skoro 70 posto Čižićeve istarske kolekcije pronađeno je u okolici Bala
U originalu bila je puno veća što se vidi po veličini slova, odnosno onoga što je od njih ostalo. Radi se o nekvalitetnoj bronci, možda rađenoj u doba neke krize, koja je jako podlegla zubu vremena. U okolini Bala i prema moru nalazi se najviše novca iz 3. stoljeća naovamo, dok se u Poreču i Rovinju, pa dolje do Barbarige, nalazi više kvalitetnog novca iz ranijeg doba Carstva, sesterciji i dupondiji, otprilike do polovine 3. stoljeća. To se može zahvaliti centurijaciji Istre, podijeli na pravokutne čestice zemlje koje su dobivali ratni veterani. Na prednjoj strani nalazi se prikaz cara Nerona, dok je na reversu također Neron u klasičnoj carskoj pozi, kaže Čižić.
Bizantinska kovanica iz doba cara Anastasiusa I (kovana cca 454. – 552.)
Bizantinska kovanica iz doba cara Anastasiusa I (kovana cca 454. – 552.) pronađena u Modrušanima kraj Rovinja.
- Na aversu nalazi se prikaz bizantinskog cara Anastasiusa, a na reversu natpis PXT. Prikaz Anastasiusa vrlo je neobičan, gotovo karikaturalan, kao da je rad neiskusnog zanatlije. Iskovali su ju Ostrogoti, a jezik koji se koristi na kovanici prilično je nejasan. Iščitava se natpis Aromani vinvicld. Ostrogotski novac je u Istri pronađen jedino u Modrušanima. Oni su vjerojatno iz poštovanja ili straha prema caru njegov lik stavljali na svoj novac, da mu se ne zamjere. O Ostrogotima imamo jako malo podataka. Izgleda da u Istri nisu pljačkali ni ubijali već su se stopili s lokalnim stanovništvom, priča nam Tomislav.
Brončana bizantinska kovanica „numus“ iz doba Anastasiusa I (kovana 512.- 527.)
Brončana bizantinska kovanica „numus“ iz doba Anastasiusa I (kovana 512.- 527.)
- Ovi numusi su se kovali dijelom u Sremskoj Mitrovici, a dijelomo usput u putujućim kovnicama. Na aversu je prikaz cara, a na reversu oznaka vrijednosti K što znači 20, dok oznaka M znači 40. Zanimljiva je jer je pronađena u Rovinju na lokaciji gdje su bili rimski grobovi, a koja je presječena kao šnita tako da se vide slojevi zemlje visine nekih dva metra. Tu je padalo vani svašta. Prijatelj Lanča kod kojeg smo išli na marende rekao mi je da odem vidjeti ima li nešto meni zanimljivo. Tamo sam našao kostiju, sigilata od keramike i drugih rimskih ostataka, a zanimljivo je bilo što su s njima bili pomiješani ovi bizantinski novci. To znači da su jedni i drugi koristili isti novac.
Kovanica nepoznatog porijekla i doba pronađena u Rovinju
Mletačke kovanice pronađene u Rovinju gotovo su u cijelosti poklonjene rovinjskom muzeju.
-Na njima su vidljiva prezimena venecijanskih obitelji poput Veniera, Dandola i drugih, od kojih su neke i danas ostale u Rovinju. No zanimljiva je kovanica koja se razlikuje od svih drugih po nepoznatom pismu. U biti sve sam venecijanske kovanice poklonio rovinjskom muzeju a ovu sam izabrao upravo zato što ju ne možemo datirati pa predstavlja svojevrsni misterij u kontekstu mletačkog novca pronađenog u Rovinju, kaže Tomislav Čižić.
Kipić rimskog cara iz ruku nepoznatog autora, Valbandon
I kao poslastica za kraj, kipić rimskog cara, pronađen u Valbandonu. Po nezgrapnoj izradi vjerojatno je rad nepoznatog radnika u kovačnici, a možda i djeteta. Kipić je pronađen na mjestu preko kojeg je prošao bager, a spašen je vjerojatno samo srećom jer se u trenutku prolaska bagera našao ispod komada željezne armature koja ga je zaštitila.