U Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost sutra u 19 sati otvara se izložba Prostor kao teritorij

U petak, 23. rujna 2022., u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost u 19 sati održat će se otvorenje izložbe Prostor kao teritorij.

Izložba Prostor kao teritorij nastala je na temelju umjetničkih istraživanja provedenih za vrijeme Ljetne škole istoimenog naziva koju je organizirala Akademija likovnih umjetnosti i koja se održavala u mjesecu lipnju 2022., u Grožnjanu. Školu su vodili profesori ALU Ivan Fijolić i Josip Zanki, a u radu škole sudjelovali su studenti i studentice Dorian Pacak, Mara Bajsić. Mirta Vulelija, Laura Stojkoski, Petar Vranjković, Marta Dijak, Kristijan Popović, Klara Šoštarić i Rudi Marković. Radovi postavljeni u Galeriji Apoteka, koji su nastali temeljem iskustva u školi, uz dva 'pridodana' ikonička rada Ivana Fijolića i Davida Skerlija polaze od različitih interpretacija prostora i naše utjelovljenosti u njemu. Svi izloženi radovi referiraju se na prostore u Istri, koji su kroz povijest vrlo često bili pretvarani u običan teritorij koji se iscrtava na kartama ili osvaja u ratovima ili političkim dogovorima. Vizualna umjetnost, posebno umjetnice i umjetnici jesu dionici prostora, oni ne mogu zaustaviti pretvaranje prostora u teritorij ali mogu kritički promišljati prostor, njegovo nasljeđe i sadašnji trenutak.

Prva grupa radova referira se na cjelokupan terenski rad u okviru škole, odnosno na četiri istražene lokacije Motovun, Pulu, Trst i topose rudarstva Labin i Rašu. U svom radu Prostor sjećanja (2022.) nastalom za vrijeme umjetničkog istraživanja u formatu etnografskog dnevnika oblikovanog kroz medij crteža Marta Dijak istražuje različite stadije doživljaja prostora. Autorica postavlja pitanje kako pokušavamo 'nadoknaditi nemogućnost da ovjekovječimo trenutak, odnosno, na koji način prostorni doživljaj prevodimo u sjećanje, te što se događa kada ga se prisjećamo'. Objektima nedostižnosti (2022.) Kristijan Popović stvara etnografski dnevnik u formi četiri narativna objekta  koji predstavljaju bilježenje Ville Idole u Puli, napuštenog vojnog objekta u Puli, rudarskog grada Raše, te Melare u Trstu. U svom statementu Popović navodi kako je 'kroz rekonstrukciju i pripajanje dijelova arhitekture i prostorne estetike samih lokacija istraživanja, koje sadrže određene nepristupačne i nepoznate prostore ili granice, pokušao rekreirati osjećaj nedostižnosti'. Mara Bajsić (Aurelia Aurita, 2022.) kreira meduzu od prozirne želatine i jestivom bojom kroz iglu i špricu oslikava grafitom unutrašnjost objekta postavljajući kako navodi 'odnos između lijepih i romantično doživljenih prostora i boje sa onima doživljenim iz mržnje i bijesa'.

Druga grupa radova referira se na življeno iskustvo na dvije specifične mikro lokacije, zgrade Melare u Trstu i rudnika u Raši. Double Act suradnici Petar  Vranjković i Mirta Vulelija (Melara, 2022.) koristeći dijalog 'stvaraju svojevrsni  podcast i njegov transkript kontekstualizirajući njihov posjet brutalističkoj zgradi Melara koja se nalazi u Trstu'. Rad je izložen u dokumentacijskom obliku i sastoji od otisnutog transkripta razgovora (dizajniranog poput bezličnog ispisa računalnog programa) i fotografije teksta interpoliranog u hodnik Melare. Dorian Pacak (Bez naziva, 2022.) ukrao je zid iz distopijskih prostora zgrade Melare aproprirajući ga u skulpturu-objekt. Autor je u svom istraživanju primijetio  kako grafiti na unutarnjim zidovima djelom premazanih bijelom ne prelaze imaginarnu liniju 'predviđenu za njih kao da se boje narušiti sklad betonske monotonije i klaustrofobije'. Rezultat je objekt koji neodoljivo podsjeća na Maljevičeve kvadrate transformirane u postindustrijske  urbane artefakte. Laura Stojkoski (Slagalica, 2022.) kreira neku vrst interaktivnog rada ironizirajući brutalističku arhitekturu. Autorica primjećuje kako ne samo Melare već gotovo sva današnja velebna brutalistička zdanja krase grafiti koji imaju ulogu flastera u odnosu na betonske zidove na kojima je jedini ornament tekstura građevinskih dasaka. Stoga autorica izlaže slagalicu-print zgrade Melare na koju posjetitelji imaju mogućnost dodavanja različitih elemenata na pročelje zgrade. Klara Šoštarić, Rudi Marković, Mara Bajsić i Dorian Pacak u radu Solidarnost (2022.) referiraju se na terenski rad u Raši i Labinu, odnosno na povijesnu činjenicu da su rudarima u kriznim situacijama u rudniku pomagali štakori. Autorice i autori smatraju da iz takvih situacija možemo 'iščitati poštovanje života i svih živih bića koje nas okružuju u teškim životnim uvjetima' te su kreirali svoje štakore-avatare.

Radove nastale temeljem istraživanja zaokružuju dva umjetnička rada koja na novi način promišljaju dvije važne figure iz povijesti Istre, Matiju Vlačića Ilirika i Josipa Broza Tita. Davide Skerli u video radu M.F.I (1520-1575) iz 2015. godine na poetski i mantrički način retematizira ostavštinu Matije Vlačića Ilirika, spajajući iskustvo pustog prostora, dječje bajalice i sjećanja na kult knjige. Ivan Fijolić izlaže rad T&TO (2012.), značke koje neodoljivo podsjećaju na ordene (kakve su u samoupravnom socijalizmu davali rudarima udarnicima), nastale uz njegov ciklus Neo N.O.B. koji je da ironija bude veća predstavljen 2013. u Muzeju Jugoslavije koji se nalazi uz Titovo vječno počivalište.

Umjetničkim istraživanjima u okviru Ljetne škole pokušali smo studenticama i studentima osvijestiti prostor kao živo tkivo našeg sjećanja,  utjelovljenja ali i instrumentarij naših političkih, društvenih i kulturnih određenja. Upravo suprotno pojmu teritorija ova izložba zato i predstavlja totalitet prostora; od romantičarskih snoviđenja do dosegnutih individualnih i kolektivnih distopija.

Apoteku podržavaju: Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Vodnjan, TZ Vodnjan, Medea vina.