Eksperimentalno-dokumentarni film porečkog multimedijalnog umjetnika Davora Sanvincentija "Mjesta koja ćemo disati" ("Places We'll Breathe") uvršten je u službenu selekciju uglednog Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu (IFFR) koji se upravo održava u ovom nizozemskom gradu do 6. veljače.
Riječ je o 22-minutnom vizualnom eseju koji zagovara imaginaciju kroz putopis konstruiranih i anonimnih krajolika te je svojevrsna bilješka o budućnosti.
Iz filma "Mjesta koja ćemo disati"
- Priče koje se isprepliću između vizualnog, slušnog i iskazanog govore o gubitku, traženju, prisustvu, budnosti, odgovornosti, borbi i slobodi, pojašnjava nam Davor Sanvincenti. On djeluje u medijima filma i videa, fotografije, fizičke svjetlosne i zvučne instalacije te audiovizualnog performansa.
Možete li nam predstaviti autorski koncept svog filma "Mjesta koja ćemo disati"?
U ovom filmu nastavljam promišljanja vezana za prenošenje i očuvanje vrijednosti tradicijskih i trajnih načina bivanja i opstanka. Kao i u svojim prijašnjim radovima, svijest upućujem i na materijalnost filma, odnosno "film kao tijelo". Film potire dvojnost duha i materije. U svim svojim formama on je neposredna materijalizacija koncepta. Odanost mediju nastavak je jednostoljetnih filmskih eksperimenata te i u ovom filmu koristim elemente takvih procesa, poput flickeringa ili camera-less sekvenci.
Kakvo je vaše osobno, autorsko poimanje filmske naracije?
Audiovizualno istraživanje shvaćeno je kao mogućnost estetsko-ekspresivnog odnosa slike, zvuka i pripovijesti. Iznimno mi je važno u filmu otvoriti promišljanja alternativnih načina gledanja i akcija vezanih za temu održivosti habitata. Naracija je kolaž različitih bilješki, od autora iz polja ornitologije ili putopisnih dnevnika do vlastitih bilješki i referenca na meni bitne fragmente filmske povijesti. U filmu koristim tekst kao pisani iskaz, bez glasa, bez dijaloga.
Ovo vam je drugo sudjelovanje na festivalu u Rotterdamu.
Moj prethodni film "Skoro ništa; i dalje noć" imao je internacionalnu premijeru 2018. godine u sklopu selekcije "Bright Future". Za razliku od ovog izdanja, koje je radi epidemioloških mjera prebačeno na online platformu, imao sam priliku prisustvovati projekcijama inovativnih autorskih pristupa igranim, dokumentarnim i kratkim formama koji stižu iz cijeloga svijeta. IFFR jedinstven je festival u svijetu koji gaji sklonost ka nezavisnom filmskom stvaranju i pripovijedanju. Za vrijeme festivala, sva kina i većina umjetničkih prostora u gradu imaju programske filmske projekcije, tad grad živi film.
Režija, scenarij, montaža: Davor Sanvincenti
Direktor fotografije: Ivan Slipčević
Kamera: Ivan Slipčević, Davor Sanvincenti
Dizajn zvuka: Miodrag Gladović, Davor Sanvincenti
Miks zvuka: Miodrag Gladović
Korištena glazba: Pan Sonic, Ernst Reijseger, Davor Sanvincenti, Ženska pjevačka skupina Srijane
Davor Sanvincenti (1979) multimedijalni je umjetnik čije se područje djelovanja nalazi u fenomenologiji audiovizualnog i antropologiji vizualne kulture, uz fokus na propitivanje različitih stanja i oblika ljudskih osjeta i percepcija.
Dobitnik je mnogih nagrada među kojima su Nagrada Radoslav Putar (2010.) za najboljeg umjetnika do 35 godina i HT nagrade (Muzej suvremene umjetnosti i Hrvatski Telekom, 2008. i 2017.).
Izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama i festivalima, poput Device Art Triennale, Montreal; International Film Festival Rotterdam; 28. Muzički biennale Zagreb; Rencon - tres Internationales Paris/ Berlin/Madrid; LOOP, Barcelona; 25 FPS, Zagreb; World Film Festival, Bangkok te na lokacijama poput Centre Georges Pompidou, Pariz; ZKM, Karlsruhe; Lincoln Center, New York; Universalmuseum Joanneum, Graz; Museo de Arte Contemporanea, Oaxaca; Camera Austria, Graz; FRAC Pays de la Loire, Carquefou; La Triennale, Milano; NIU, Barcelona; Filmoteca Española, Madrid; Glassbox, Paris; Haus der Kulturen der Welt, Berlin.
Njegovi su radovi dio javnih zbirki u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, FRAC Pays de la Loire – Carquefou, Muzej Lapidarium – Novigrad te Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb.
Njegov skulpturalni objekt u pejzažu “Puli málina” (Kod mlina) trajno je postavljen na lokaciji Lovranske Drage u Parku prirode Učka.
Davor Sanvincenti studirao je psihologiju u Rijeci te vizualne umjetnosti na Europskom institutu za dizajn u Milanu, gdje je zatim položio i Master program "Multimedijsko programiranje i ozvučenje".