(VIDEO) Otkud pravo Talijanskoj Uniji da institucionalizira nešto što slobodno kruži istarskim prostorom? Koji je smisao tog nezgrapnog pokušaja privatizacije zraka?

"S obzirom da je hrvatska država odobrila rezoluciju o registraciji istrovenetskog dijalekta kao dio nematerijalne i kulturne baštine, mi moramo imati osobu koja će voditi računa o planiranju i provedbi rezolucije i dati dijalektu institucionalni aspekt".

Ovaj sklop razmišljanja Marina Corve, predsjednika Izvršnog vijeća Talijanske Unije duboko me oneraspoložio i iritirao.

Slučaj Tamare Brussich kojoj su namjestili radno mjesto konzultantice za provedbu aktivnosti u svezi s očuvanjem istromletačkog narječja uopće me ne tangira, to je tek djelić uhljebničko-politikantskog strukturiranja krovne organizacije Talijana na čelu s Furiom Radinom koji evo, danas, uz bok s drugim manjinama, čuva leđa Plenkovićevoj vladi.

Mene zanimaju jezik i jezična karta Istre, odnosno jezična užanca žitelja poluotoka.

Otkud pravo Talijanskoj Uniji da institucionalizira nešto što slobodno kruži istarskim prostorom? Čemu služi, koji je smisao tog nezgrapnog pokušaja privatizacije zraka? Tamara Brussich dobro barata istrovenetskim dijalektom? No, držim da je Franci Blašković bolji korisnik istog narječja jednako kao, recimo, Danijel Načinović.

Čim podigneš instituciju stvaraš zidove

Govorimo o zvukovima, nijansama govornih boja, o detaljima, o interpolacijama, o nečemu što je neponovljivo i apsolutno autohtono, o nećemu što ne pripada pojmu manjine. Talijanska manjina ne može prisvojiti nešto što nije njezino, nešto što pripada cijeloj istarskoj zbilji. Čim podigneš instituciju stvaraš zidove, krećeš na put getoizacije nečega što je živo i što slobodno kruži prostorom.

Bojim se politizacije dijalektalne karte Istre. Jednom sam razgovarao s Francijem i ispričao mu da sam u vrijeme studija u Zagrebu pročitao Rakovčevu knjigu 'Riva i druxi' i da me ta knjiga uzdrmala zbog plurijezične konglomeracije. Blašković je uzvratio: „Bez te knjige ne bi bilo ni mog puta“.

Poruka je jednostavna: istarskim jezičnim prostorom mogu upravljati samo kreativci, nikako birokrati, a najmanje političari.

U baladi o Jožiću (Josip Broz) „Fac d sistem“ junak pjesme buržujima poručuje: „serem vam se na ti sud, mi ghe cago. Svi suci, avocati mi ga moru pofumati perche, mi son druxe, machinista metalurgico... trdi ateista, tako mi Bog pomoga“.

Fabrizio de Andre je rođen u Genovi i svom rodnom gradu je posvetio pjesmu „Creuza de ma“ napisana na starom đenoveškom dijalektu. Malo sam čeprkao po memoriju i
pronašao da je creuza na rovinjskom istroromanskom dijalektu samadier. To vam je uski puteljak, najčešće ograđen suhozidima, dovoljne širine za prolaz magarca, ali samo u jednom smjeru. Creuza ili samadier rasprostranjeni su na cijelom mediteranskom prostoru, Fabrizio govori o samadieru pokraj mora.

Razlika između Genove i Rovinja je da oni imaju De Andrea a mi, Tamaru koja se usput bavi krivim poslom jer, u današnje vrijeme, nematerijalna i kulturna baština koja traži hitnu intervenciju zaštite od strane cijele istarske zajednice su prastari istroromanski dijalekti koji se još govore u Rovinju, Šišanu, Balama, Galižani i Vodnjanu. Dotična narječja nisu uvozna roba, trdo su istarska, prethode venecijanskom kolonijalnom jeziku nekad moćne republike.

Narodna mudrost nataložena je u jeziku

Chei tuca liva, kaže jedna stara rovinjska mudra poslovica, kad takneš karte na stolu moraš jednu okrenut. Narodna mudrost nataložena u jeziku je poput kiseline kojom školjka prodire u vapnenac. Jezikom čovjek rastopi kamen, oblikuje ga, slaže ga i sebi stvara dom, izgrađene kuće nadžive graditelje.

Svjedočim nestanku rovinjskog dijalekta, pita me Gianni zašto se to događa? Čime gradimo ono što gradimo kad nam je riječ oduzeta? Neki novi svijet, neki novi grad? Uzvraćam istim pitanjem, a sin, nakon kratke pauze, objašnjava da je možda
rovinjski dijalekt ustuknuo pred venecijanskim jezikom mletačkih gospara. Dodaje da je možda nestanak povezan s masovnim odlaskom Rovinježa nakon Drugog svjetskog rata i dolaskom imigranata iz svih krajeva bivše Jugoslavije.

Književnik iz susjedne Furlanijske pokrajine, Tito Maniacco, na kraju knjige posvećene povijesti Friulija postavlja zanimljivu tezu o odnosu između rada i jezika pa piše: „Živimo u društvu koji sustavno i metodički likvidira rad, ne ovaj ili onaj određeni rad već rad koji je bio temelj izgradnje naše zajednice.

Furlanijski jezik je plod tog rada, pretežito poljoprivrednog, nestankom rada nestaje i jezik i pitanje je može li se održati posredstvom raznih akademija i književnih nagrada“.

S obzirom da su autohtoni rovinjski ribari i seljaci gotovo nestali, sudbina dijalekta je zapečačena.

Rovinjski dijalekt u nestajanju

Iznenadio sam se kada sam pročitao da se rovinjski dijalekt, uz ostale istarske romanske dijalekte nalazi na UNESCO-ovom popisu jezika pod opasnom prijetnjom nestanka (Red book of seriously endangered languages- Crvena knjiga rizičnih jezika). Napredak je sastavljen od cijelog niza crvenih i crnih knjiga, neka vrst martirologa koji prihvaćamo kao neumitnost, nužna kolateralna žrtva pravilnog hoda.

Sjećam se svojih školskih godina u ondašnjoj rovinjskoj talijanskoj osmogodišnjoj školi. Među nama je bilo učenika kojima je rovinjski dijalekt bio materinji jezik, nisu se znali koristiti istrovenetskom (društveno višom) dijalektalnom varijantom, a o talijanskom jeziku pojma nisu imali. Smijali smo se i rugali, bio nam je smiješan taj arhaični zvuk, koji su nastavnici redovito progonili jer je talijanski standardni jezik bio smisao i cilj školovanja.

Nešto se slično događalo i sa čakavskim dijalektom, o njegovoj jednakoj obrazovno-odgojnoj diskriminaciji u godinama nacionalnog zanosa saznao sam kasnije....

U današnjoj talijanskoj osmogodišnjoj školi rovinjski se dijalekt njeguje kroz posebne sate tzv. zavičajne kulture i običaje, pokušava se usporiti kraj. Rovinjska zajednica Talijana organizira tečajeve narječja u nestanku ali, program zaštite trebao bi postati prioritet cijele zajednice. Logika razdvajanja na “mi” i “oni” vodi u propast: magarac na samadieru napušta more i nestaje u bespućima kontinenta.