ŽENE OTPORA 'NOSILE SU GLAVU U TORBI' - svaka njihova greška mogla je biti fatalna!

U Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli sinoć su održani okrugli stol i predavanje pod nazivom „Žene otpora - od istraživanja do društvenog pamćenja“.

Riječ je o popratnom programu međunarodnog projekta „Žene otpora - žene u borbi protiv fašizma 1936.-1945.“, kojim španjolska Udruga za obnovu povijesnog sjećanja želi približiti važnost aktivne uloge žena u otporu fašizmu u različitim dijelovima Europe.

Izložba u Puli još samo danas

Okosnica projekta je putujuća izložba koja je gostovala u nekoliko europskih država: Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Belgiji te Hrvatskoj, a idući mjesec bit će održana i u Portugalu. Još samo danas može se pogledati u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli.

Foto: Manuel Angelini

Sudionice okruglog stola bile su znanstvenice koje se u svojim istraživanjima već godinama bave ulogom žena u borbi protiv fašizma: Petra Šarin, Mila Orlić i Tina Filipović, dok su moderatorice bile Sanja Horvatinčić i Ana Lovreković.

Sanja Horvatinčić, Petra Šarin, Mila Orlić, Tina Filipović i Ana Lovreković

Petra Šarin predstavila je ove godine objavljenu publikaciju „Kartografija otpora, Zagreb 1941.- 1945.“ unutar koje je, zajedno s osmero kolega, uspjela mapirati čak 200 zagrebačkih točaka otpora te otkriti brojne ilegalne tehnike tiska.

- Žena Rade Končara, Dragica Končar, tisak je prevozila u svojim košarama s namirnicama, dok su sestre Filipović, njih četiri, noću u svom stanu na Trešnjevki tiskale antifašistički list Vjesnik nakon čega su, naravno, bile uhićene te deportirane u logore. Zatim Ljerka Kirac Dulčić u bunkeru trešnjevačkog stana uspostavljala je vezu s oslobođenim teritorijem. Veliki je to bio rizik. Te su žene doslovce „nosile glavu u torbi“ jer je svaka njihova greška mogla biti fatalna, kazala je Šarin.

S okruglog stola

Podsjetila je i na sestre Baković koje su na kiosku u centru grada prodavale njemačke tiskovine. Ondje su se stoga okupljali brojni oficiri, a trafika je zapravo bila punkt za vezu svih partijskih ilegalaca te je materijalom snabdijevala tehniku Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske. Sestre su uhićene, jedna je potom počinila samoubojstvo, a druga je podlegla ozljedama.

Ana Lovreković dotakla se okrutnih mučenja uhićenih žena. Ipak, one koje su preživjele logore nerijetko su se po povratku kući ponovno priključile partizanskom otporu, poput Zore Matijević s Kastva koja se početkom 1946. zapošljava kao urednica u Glasu Istre, a potom radi i kao glavna urednica hrvatske emisije na Radiostanici Rijeka. Iza sebe ostavlja značajno djelo „Ravensbrϋck-ženski logor smrti“.

Petra Šarin i Mila Orlić

- Valja reći kako je bilo i slučajeva dvostruke deportacije. Dakle, ljudi su znali prijeći iz fašističkih ruku u nacističke nakon kapitulacije Italije 1943. godine. Jedan dio njih radio je u tvornicama u blizini logora, a kako su to bili mahom muški poslovi imamo vrlo malo ženskih biografija, pojasnila je Mila Orlić koja je tu temu istraživala u sklopu međunarodnog projekta pokrenutog od strane Italije i Njemačke, a u koji je bio uključen i Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Žene u historiografiju treba uvoditi i usmenom predajom

Tina Filipović govorila je o svom višegodišnjem istraživanju uloge SUBNOR-a (Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata) u kasnom socijalizmu 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća u mikrosredinama odnosno općinama.

Generalno su sudionice okruglog stola složne oko toga da je lik žene borkinje ili žene u ratu u medijima često prikazivan kao romantičarski, patnički i s naglaskom na njihovu ulogu žrtve kao supruge ili majke palog borca. Kada bi se i dogodilo da po nekoj od njih bude nazvana kakva ustanova, uglavnom se radilo o dječjim centrima i vrtićima poput labinskog koji nosi ime Pjerine Verbanac.

Kako žene učiniti vidljivijima?

- U Zagrebu su u međuvremenu vrtićima koji su nosili imena po sudionicama otpora, nazivi zamijenjeni, a gotovo sve biste su im uklonjene. Izuzetak su sestre Baković te Anka Butorac, nadovezala se Lovreković.

Foto: Manuel Angelini

Orlić je pak zaključila da još imamo mnogo posla kad je riječ o tome kako žene učiniti vidljivijima u historiografiji. Napose zato što je njihov rad bio tajan, noćni ili vezan uz sanitet, a ne isključivo uz ratište.

Nakon okruglog stola uslijedilo je predavanje povjesničara Igora Šaponje praćeno odabranim video svjedočanstvima žena Istre koje su preživjele fašističku okupaciju, teror te aktivno sudjelovale u antifašističkom otporu u Drugom svjetskom ratu.

Traumatična iskustva logora

Prikazan je i film „Šjora Rina Smajla“ nastao prije 15 godina u kojem Rina iz Muntića prepričava svoje traumatično iskustvo iz logora Bergen-Belsen iz kojeg se kući vratila s 38 kilograma i bez kose te se potom psihički i fizički oporavljala godinama.

Igor Šaponja

- Šjora Rina još se u snovima onamo vraća, a kolegi Igoru Jovanoviću i meni kazala je kako zapravo „iz logora nikad nije ni izašla“. Jedinu katarzu pronalazi u prepričavanju svog iskustva mlađim generacijama u nadi da se zlo neće ponoviti. No, svijet je opet u istim problemima kao što je uvijek bio, ustvrdio je Šaponja.

Posebno je emotivno bilo slušati svjedočanstvo Livije Kolić koja je govorila o stradavanju sela Šajini u noći s 8. na 9. siječnja 1944. godine. Ubijeni su joj otac i njegova braća, a trudna majka rodila je 13 dana nakon stravične noći te djecu odgajala u neimaštini i traumi.

Foto: Manuel Angelini

Črni facoli i zemlja črlena od krvi

- To su ti naši istarski črni facoli i zemlja črlena od krvi. Bokordići i Šajini simboli su stradavanja civilnog stanovništva u Istri. Antifašizam u Istri ostao je toliko snažan upravo zato što je svatko nekoga izgubio tijekom rata i zato što su nam ostali spomenici s njihovim imenima. Nadamo se da tako možemo djelovati na mlade da znaju prepoznati totalitarizam te da po uzoru na žensko zajedništvo u ratnim vremenima uvide važnost zajedništva u svim krizama, zaključio je sinoć Igor Šaponja.