Anteo Milos: Čak polovina kuća i stanova u Novigradu plaća povlašteni porez

Kuće za odmor posebna su kategorija objekata koji se prema Zakonu o lokalnim porezima definiraju kao kuće i stanovi za privremeni ili sezonski boravak. Isti zakon definira maksimalnu visinu poreza koje one mogu platiti, a on iznosi 15 kuna po metru kvadratnom. Ta je cijena fiksirana 2001. na bazi protuvrijednosti tadašnjih njemačkih maraka, a do danas se nije mijenjala čak ni za stopu inflacije.

Gradonačelnik Novigrada Anteo Milos. Foto: Duško Marušić/Pixsell

S obzirom na to da je riječ o jedinom porezu koji ubiru izravno jedinice lokalne samouprave, na primjeru Novigrada, koji broji čak 2500 kuća za odmor, očito je koliko se novaca gubi u ovoj sivoj zoni i koliki su razmjeri nelojalne konkurencije prema svim ostalima koji poreze uredno plaćaju. Gradonačelnik Novigrada Anteo Milos od 2012. tri puta je u Hrvatski sabor upućivao inicijativu za izmjenom Zakona no, kaže, nikada mu nije odgovoreno.

Anteo Milos: Tražili smo korekciju poreza u skladu s rastom inflacije

-Nisam od Sabora tražio da se cijena povisi, već samo da se korigira za stopu inflacije koja utječe na visinu svih cijena. Novac koji se tim porezom ubire ide izravno u proračune lokalnih samouprava, a namijenjen je osiguranju kvalitete života, od gospodarenja otpadom i održavanja infrastrukture do uređenja zelenih površina. Kada bi se odlukom Sabora za stopu inflacije korigirala sadašnja maksimalna propisana cijena od 15 kuna po metru kvadratnom, na Gradskom vijeću bismo sukladno tome mogli povisiti taj porez, kazao je gradonačelnik Novigrada Anteo Milos.

Kuće za odmor povlaštene po pitanju sudjelovanja u troškovima komunalnog održavanja

Prema slobodnoj procjeni ta bi nova maksimalna cijena mogla iznositi oko 30 do 40 kuna po metru kvadratnom. Značajan broj kuća za odmor na području Istre u vlasništvu je stranih, pretežito slovenskih i austrijskih državljana, koji bi ih trebali korisiti privremeno ili sezonski. Odatle i manji porez. No u stvarnosti ti se objekti iznajmljuju na crno što predstavlja drugi veliki problem kuća za odmor. 

U Novigradu ima 2500 kuća za odmor koje nisu u nadležnosti turističke inspekcije

Vlasnici kuća za odmor se u Hrvatskoj ne evidentiraju kao korisnici boravišne pristojbe, a kako objekti nisu kategorizirani - nisu ni u nadležnosti turističke inspekcije. Milos nije htio špekulirati o brojkama, no ako se uzme u obzir podatak da ih samo u Novigradu ima 2500, možemo bez pretjerivanja pretpostaviti da ih na istarskoj obali ima najmanje 10000.

-U Sloveniji možete naći, primjerice na Salomonovom oglasniku, oglase gdje se takvi iznajmljuju objekti diljem cijele istarske obale. Ne plaćaju boravišnu pristojbu, ne prijavljuju svoje goste, ne sudjeluju u troškovima komunalnog održavanja. Sav novac ostaje u Sloveniji ili drugim državama na računima vlasnika. Tu je problem što sustav više ne prepoznaje kao nekada pomoćne inspektore u turizmu koji su bili u ingerenciji TZ-ova, a koji su mogli kontrolirati tko stvarno boravi  u nekoj vikendici. Danas tih inspektora ima vrlo malo i oni ne stignu takav jedan posao kvalitetno obaviti. Koliko je meni poznato na zapadnoj obali Istre, od Rovinja do granice sa Slovenijom imamo tri inspektora, kazao je Anteo Milos.

Milos: Tražimo povećanje broja pomoćnih inspektora u turizmu 

Kako bi obavio svoj posao inspektor mora gosta zateći u objektu i evidentirati ga. Ako vlasnika ili gosta ne pronađe u kući mora se vratiti. Ako uzmemo kao mjerodavan podatak o 10000 objekata jasno je da je inspekciju nemoguće iole kvalitetno odraditi.  

-Naš prijedlog je da se vrati ono što je bilo krajem 80-ih i početkom 90-ih, a to je da TZ-ovi imaju pomoćne inspektore koji mogu doći na vrata i provjeriti tko boravi. To su u pravilu bili domaći ljudi koji su znali gdje se pojedini objekti nalaze a znali su uglavnom i vlasnike tih objekata te gdje tko boravi. Jednom kad intervenirate u jednom susjedstvu i izdate nekome kaznu to se pročuje. Vjerujem da se takvi prekršaji ne bi više ponavljali jer prekršajne kazne iznose po 20 000 kuna.

Novigrad. Foto: Manuel Angelini

Ako nema tko da ih kazni događa se upravo ovakva pošast kakvu gledamo danas. I tu onda imamo naravno nelojalnu konkurenciju našim ljudima koji su registrirani, koji su kategorizirali svoje objekte i plaćaju državi boravišnu taksu i sve  poreze. Osim toga tu onda imamo ljude koji ovdje borave na crno, generiraju smeće i koriste cijelu infrastrukturu a ne sudjeluju u troškovima komunalnog održavanja. Ispada da domaći čovjek onda plaća veći porez i naknade kako bi pokrio troškove nelegalnih turista, objašnjava Milos.

Kako bismo sagledali stanje na cijeloj zapadnoj obali Istre poslali smo upite svim jedinicama lokalne samouprave od Pule do Umaga te nadležnom ministarstvu financija, a njihove ćemo odgovore objaviti u idućem članku.