BAGERI ĆE IM UJUTRO SRAVNITI KUĆE Samohrana majka troje djece JASNA OBIĆ: "Ne znam kome ovdje, na ledini smetamo. Nismo gradili apartmane ili kuću za odmor, ovo je naš jedini DOM"

Za sutra ujutro, u 8 sati, najavljeno je rušenje šest kuća koje se nalaze na adresama Put od fortica, na granici između Općine Ližnjan i Grada Pule.

Dvije su vikendice vlasnici već sami srušili, jedna nije završena, no u tri kuće žive obitelji s malom djecom. Onom djecom i obiteljima o kojime je glavni državni inspektor Andrija Mikulić jutros decidirano rekao da će o tome "posebno voditi računa".

Ovdje živi Emina s obitelji

Jedna od onih čiju će kuću sutra ujutro bageri sravniti sa zemljom je Puljanka Jasna Obić, samohrana majka triju kćeri, od kojih dvije maloljetne. Ukoliko im bageri sruše kuću ostat će bez jedinog doma kojeg imaju.

Odmah na početku našeg razgovora Jasna priznaje da je bolno svjesna da je njezina kuća bespravna.

Jasna Obić, samohrana majka troje djece

Sagrađena je na poljoprivredom zemljištu kojeg su suprug i ona kupili 2017. godine kao pašnjak. Zatražili su odmah prenamjenu zemljišta i krenuli s gradnjom kuće, a po završetku (iako na njoj još ima posla) zatražili i legalizaciju, no odgovor na svoj predmet nikada nije dobila.

Očajna je, plače dok razgovara s nama.

- Kako smo imali za koju vreću cementa tako smo gradili. Svaki smo kamen svojim rukama klesali i ugradili. Mi i prijatelji, veli nam. Objašnjava da je donedavno živjela u najmu u gradskom stanu, ali je on bio neuvjetan te je zgrada u fazi renovacije pa je od listopada prošle godine trajno s kćerima živi ovdje.

Pokušava se spasit, što se spasit da

U procesu je razvoda i kuća glasi na supruga. Zbog toga se nije prijavila na ovu adresu, ali je o tome obavijestila sve institucije koje je mogla kada je shvatila da će joj se jedina nekretnina koji ima biti srušena.

U razgovoru doznajemo da na ovoj adresi ima registriran OPG, vodu koristi iz bušotine, a struju ima solarnu, ali da ni sami ne znaju kome pripadaju. Veli "oni su na ničijoj zemlji, ničiji ljudi".

Jasnina kuća sutra će se sravniti sa zemljom

- Zvala sam i načelnika Ližnjana i gradonačelnika Pule. Zoričić je jučer odmah došao do nas i obećao da će razmotriti naš slučaj, a razgovarali smo i s pulskom pročelnicom (Ivana Sokolov, op. n.) koja je nazvala odmah neke udruge i krenula s traženjem alternativnog smještaja za nas. I gradonačelnik nam je priznao kako ne zna po kojem su to kriteriju birani objekti za rušenje. Javio nam se i imam koji nam je obećao pomoć, no mi bi zapravo voljeli ovo legalizirati, želimo sve platiti i ostati na svojem, navodi nam Jasna te nastavlja:

- Ne znam kome smetamo ovdje, na ledini smo. Niti smo pored mora, ni na zaštićenom području. Nismo ovo gradili za apartmane i iznajmljivanje, nego da živimo svoji na svome, jada se Jasna te grcajući kroz suze tiho, jedva izgovara:

"Zvali su me iz Centra za socijalnu skrb i kazali da će mi uzeti djecu ako nemamo gdje. Znam rade oni svoj posao, smjestili bi ih privremeno kod udomitelja, ali to su moja djeca, moja kuća.... Zašto su baš nas izabrali za rušenje, zar ne vide velike građevinare kako grade, zar ne vide vile uz more, kako im mi ovdje smetamo...."

Najlakše je pasti državi na teret, ali mi smo zdravi, vrijedni, volimo što je naše.... navodi naša sugovornica.

I njezina susjeda je očajna. Ona se iz malene kućice pakira i odlazi kod mame. Tamo je već poslala sina prvašića da ne gleda ovaj kaos.

Emina

- Kupili smo komad jeftine zemlje i pokušavali se snaći. Nikoga ništa nismo tražili, sve smo sami stekli. Oko nas je svugdje bila divlja gradnja koja je legalizirana, cijela naselja i mislili smo da ćemo uspjeti legalizirati i mi. Kada smo 2018. tražili legalizaciju, naplaćena nam je kazna, a legalizacija odbijena, nikome nije jasno kako i zašto, navodi nam Emina koja naglašava da ovdje ništa ne narušavaju, nisu blizu mora niti neke ustanove i da će ovako država od njih napraviti socijalne slučajeve.

- Otkako smo ovdje na državnom se putu napravilo smetlište. O tome smo obavještavali i Ližnjan i Pulu, ali nitko nije napravio ništa. To izgleda nikome ne smeta, jada se. 

Smetlište na državnom putu

Suprug rezignirano veli "maknut ćemo se, ići dalje". Počeo je već skidati prozore.

No dodaje da ga boli što zakoni nisu za sve jednake, što se po zgradama nadograđuju cijeli katovi i prodaju apartmani za tri tisuće eura po kvadratu, ali to nikome ne smeta.

Njegov otac, hrvatski branitelj, Ismet Obić emotivan je i iskren.

- Ovo je devastacija ljudskog dostojanstva. Zna se tko je kriv za ovo. Politika je tolerirala, Istrijani prodavali i stavljali novac u džep, a sada kada su shvatili da im je dosta, sada bi sve porušili".

Ismet Obić

Očajan je Miroslav Marković. Njegova je kuća malo dalje, na dnu ulice u kojoj su sve kuće legalizirane. Njegova je dobila rješenje za rušenja.

- Godinama sam podstanar kojeg su u petom mjesecu tjerali van s djecom. Kupio sam 2018. parcelu i gradio polako krov nad glavom. Lani smo se uselili. Nemamo drugog, da sam htio biti socijalni slučaj ne bi si gradio. Znam da sam u krivu, znam da nisam gradio s dozvolom, ali cijeli kvart je takav, priča nam Marković dok nam pokazuje put koji su sami nasuli i solarne lampe, za javnu rasvjetu, za koje su susjedi iz ulice platili 100 tisuća kuna.

Markovićeva kuća zadnja je u nizu legaliziranih objekata

Pokazuje nam i dokument od 29. lipnja 2018. kojim je zatražio legalizaciju nekretnine, no predmet je još u rješavanju. Vodu ima svoju, struju solarnu, a na kući je i broj, ovdje je službeno prijavljen.

Miroslav Marković

Broj  veli nam, nije problem dobiti, samo se kuća ucrta u katastar. Na pitanje ima li gdje, ako bageri sutra stvarno krenu s rušenjem veli:

U priču se, kao potpora, ubacuje i njegov prijatelj koji dodaje da će sve učiniti da do rušenja ne dođe.

"Pogledajte kaos u gradnji s druge strane ceste, pogledajte ilegalnu gradnju u Šijanskoj šumi, šta su sada baš na njemu i njegov djeci krenuli trenirati strogoću i provoditi zakone", zaključuje revoltirano.