Nakon dugogodišnje dominacije IDS-a koji je praktički sam birao zamjenike gradonačelnika iz redova talijanske nacionalne manjine, lani im je račune pomrsio nezavisni kandidat Bruno Cergnul.
Na prošlogodišnjim političkim izborima pobijedili ste Fabrizija Radina. Po vašem mišljenju, što je napravilo razliku?
Prije svega moram reći da mi se ne sviđa tvrdnja da sam pobijedio nekoga, pa čak ni Radina jer smo u dobrim odnosima dugi niz godina. Da, on je bio protukandidat, ali moj osjećaj nije bio da pobjeđujem nekog. Moja prva javna izjava bila je: "Ja se kandidiram za dogradonačelnika Pule, makar dobio samo svoj glas“. Iz ovoga proizlazi da nisam bio protiv nekog nego sam vodio svoju predizbornu kampanju.
Koji je, po vama, glavni razlog zbog kojeg ste baš izabrani za dogradonačelnika?
To treba pitati ljude koji su glasali za mene. Ne znam što je napravilo razliku jer sam se počeo baviti politikom prije godinu dana i ne mogu suditi o tim stvarima.
Građani su željeli promjene?
Da, možda su građani tražili promjenu. Ako su tražili promjenu onda mogu reći da to tako jest jer moj način rada je djelovanje slobodne osobe, nevezane raznim političkim strukturama, osobe koja ne mora nikome odgovarati. U nekim područjima to je svakako prednost, ali ima i nedostataka. Kad netko ima stožer iza sebe, ima podršku, dok sam ja morao tražiti informacije s desne i lijeve strane. Bio sam praktički sam.
Što se tiče Zajednice Talijana, s druge strane, ima li potrebe za promjenom?
Član sam Zajednice Talijana u Puli preko 60 godina. Uvjeren sam da osoba na čelu političke strukture poput Zajednice Talijana, Talijanske unije, ali i Republike Hrvatske desetljećima ne može dati sve od sebe. Mišljenja sam da je krajnje vrijeme da su pojedine funkcije ograniče na dva mandata, u iznimnim slučajevima na tri, ali ne više. Dugogodišnji mandat nije dobra stvar ni za samog čovjeka ni za birače.
Na prošlim izborima Zajednica Talijana Pula javno je podržala Fabrizija Radina. Je li to, na bilo koji način, obilježilo Vašu suradnju budući da ste član Skupštine CI u Puli?
Recimo da sam ja “crna ovca” Skupštine. Naši odnosi nisu zavidni. Imam svoja načela, ali sam spreman razgovarati o bilo kojem od svojih uvjerenja. Spreman sam popustiti i iznaći dogovor. Ali moramo sjesti i razgovarati. Ako netko ne želi razgovorati, sve pada u vodu.
Prema jednom znanstvenom istraživanju, pokazalo se da je Pula na posljednjem mjestu po broju ljudi koji govore talijanski jezik. Kako to objašnjavate?
Lako to objašnjavam. Pula je od 1947. do ranih 1950-ih ostala s 20 posto stanovnika. Od te se traume više ne može oporaviti. Preostali Puležani slobodno su govorili talijanski, ali bilo je i onih koji su govorili hrvatski.
Predmetno znanstveno istraživanje, provedeno po nalogu Vijeća talijanske autohtone manjine Istarske županije i od strane visokostručnih ljudi, pokazuje da se važnost i upotreba talijanskog jezika u Puli ubrzano smanjuje i da je u slobodnom padu. Uspoređujući Pulu s ostalim dvojezičnim gradovima u Istri, pokazalo se da je pala na ljestvici i da je među zadnjim gradovima koji govore talijanski jezik, dok je u prošlosti bila na vrhu.
Glavni razlog je to što su drugi gradovi napravili poboljšanja, male, ali značajne korake naprijed u očuvanju našeg jezika. Pula, pak, već desetljećima stoji na mjestu. Zaustavljanje znači povlačenje. Sada moramo vratiti izgubljeno.
A što se tiče suživota danas?
Ovdje moramo razlikovati različite načine zajedničkog života. Nekada je suživot bio bolji, za razliku od danas kada se svatko zatvara u svoje dvorište. Suživot uglavnom znači prepoznavanje različitosti i poštivanje iste, to je najvažnija točka. U prvom poslijeratnom razdoblju ovaj i drugi načini zajedničkog života bili su više poštovani.
Oni koji dolaze u neki kraj, da bi se lakše uključili, trebali bi prihvatiti način života ovoga kraja i upoznati njegovu povijest i prošlost. Poznavanje, upoznavanje, poznavanje kulture i uključivanje važni su pojmovi za usađivanje suživota. Kultura je univerzalna veza koja pozitivno doprinosi našem zajedničkom životu. Danas nedostaje znanja i proučavanja kulture, navika, povijesti, okoline, stvari koje bi trebalo više učiti u učionicama. Živjeti s drugim, istim ili drugačijim, čin je kulture i civilizacije.
Postoji li nešto u vašem mandatu što biste htjeli učiniti kako biste promijenili stvari koje, po vašem mišljenju, ne funkcioniraju?
Ono što sam naumio, kao rođeni Puležan, je da se angažiram, kako bi nakon mog mandata atmosfera u Puli bila povoljnija, pozitivnija za Puljane, da mogu slobodno živjeti, da mogu govoriti svojim jezikom.
Apeliram na Puležane: "Uvijek govorite našim lijepim dijalektom i više izvan kuće". To posebno vrijedi za naše mlade ljude koji su ključni sa svojim ponašanjem.
"Da bi se grad doveo u red, Puli bi trebao plan s golemim brojkama. Trebalo bi obnoviti povijesnu jezgru i spominjem samo nekoliko projekata: Kandlerovu ulicu i Ulicu Sergijevaca, značajno intervenirati na statiku kazališta i zgrade bivšeg Admiraliteta".
Jedan vaš komentar na jednoj Facebook stranici izazvao je oštre reakcije. Riječ je o komentaru: "Dolaskom Jugoslavije Pula je počela propadati i nastavlja s propašću". Što ste htijeli reći ovom izjavom?
Jugoslavija je u Pulu došla nakon Drugoga svjetskog rata i došla je u posjed naprednog grada, gotovo besprijekornog i sa svom tipičnom infrastrukturom europskog grada s povijesnim spomenicima, zgradama, kazalištima, vilama, bolnicama, školama i tako dalje. Nažalost, ovo nasljeđe nije se adekvatno održavalo desetljećima i kao posljedicu danas imamo propalu povijesnu jezgru, napušteni hotel Riviera, devastiranu Vilu Idola, popločanu Ulicu Sergijevaca, mnoge zgrade koje se ruše, željeznički kolodvor prazan...
U posljednje vrijeme nešto se radi za pojedine fasade. To je hvalevrijedno, ali nedovoljno za rješavanje desetljećima zapostavljenih gradskih problema. Šetajući Pulom možete vidjeti prozore i vrata koja godinama nisu obojana, neodržavani... A tu netko živi! Iskreno govoreći, Pula je posljednjih desetljeća doživjela ogromnu ekspanziju novih kvartova i infrastrukture uglavnom u južnom dijelu grada. Pohvale za vrijedan razvoj, ali njime se ne može nadoknaditi dugotrajno propadanje uglavnom povijesne jezgre. Da bi se gradu Puli vratio stari sjaj, potreban je Marshallov plan!
Kako biste opisali suradnju s gradonačelnikom Filipom Zoričićem?
S Filipom Zoričićem imam dobar odnos. Ne mogu reći drugačije jer je to istina. Zahvaljujem mu jer uz njegovu podršku i dobre odnose koje imam s vijećnicima grada Pule mogu dati određena obećanja koja sam dao svojim biračima.
Koliko sam do sada vidio, Filip Zoričić želi činiti dobro za grad u svakom sektoru i općenito za život i dobrobit građana. Trebali bismo mu biti zahvalni. Po mom mišljenju bitno je da ima dobre ideje i da je iskren, stvari koje jako cijenim kod njega. O gradonačelniku mogu govoriti samo u superlativu.
„I mi Puležani bismo se na neki način trebali drugačije postupati prema onima koji nisu rođeni u Puli“.
Je li istina da ide na satove talijanskog?
Supruga mu je profesorica talijanskog, ali on nije želio da ga ona uči nego je odradio par lekcija s učiteljicom koju sam mu ja predložio. Povodom Dana grada Pule održao je lijep govor na talijanskom jeziku u Istarskom narodnom kazalištu. Talijanski je govorio i u Trstu kada je posjetio gradonačelnika. Ukratko, postaje sve više dvojezični gradonačelnik.
Koji je vaš stav o referendumu za gradnju hotela na Lungomareu?
Ja sam za referendum općenito koji vidim kao najviši put demokracije, ali sam protiv ovog referenduma jer se održava u krivo vrijeme. Bilo je potrebno intervenirati prije, odnosno u vrijeme izmjene urbanističkog plana. Ako bi ovaj referendum prošao, investitor bi bio blokiran u gradnji hotela, Grad Pula bi morao platiti ogromnu odštetu za sve dosadašnje troškove koje je investitor napravio, ali i za izgubljenu dobit.
Što se tiče same izgradnje hotela, ja sam u potpunosti za. Područje predviđeno za njegovu izgradnju je zapušteno i nepostojeće. Devastacija područja Lungomare nije predviđena, kako mnogi misle, a niti komad plaže ne bi se dao isključivo gostima hotela.
Kakva je suradnja sa IDS-om?
IDS je stranka kao i svaka druga. Divio sam se IDS-u u počecima. U zadnje vrijeme se ne slažem s njihovom politikom, ali to je moja stvar. Nisam u IDS-u, niti u bilo kojoj drugoj stranci. Volio bih da IDS promijeni put i vrati se onom iz temelja. Nisam u IDS-u, ali je IDS u meni. Ta fraza izražava moj odnos prema ovoj stranci.
Možete li nam dati bilancu vašeg jednogodišnjeg rada dogradonačelnika Pule?
Moram reći da je ova godina proletjela. Napravio sam neke, po mom mišljenju, važne stvari. Ponovno sam pokrenuo projekt kupališta Stoja i pokrenuo mehanizam kako bi ga mogli obnoviti što je prije moguće. Riječ je o projektu za koji je planirano puno novca i puno posla. Uvjeren sam da će prvi radovi početi uskoro, vjerojatno početkom sljedeće godine.
Drugi jednako važan projekt za grad Pulu je problem prometnih znakova koji su dvojezični, ali su oni talijanski postavljeni tako da se ne vide. Početkom prošle jeseni krenuli smo s pilot projektom koji se sastojao od promjene znakova od tržnice do željezničke stanice. Početkom ove godine krenuli smo s konkretnim projektom i pregledavanjem svake gradske ulice modificirano je više od 620 znakova. Hvala i tvrtki Pulaparking koja je odradila odličan posao i uštedjela gradu puno novca.
Još jedna važna inicijativa, a u suglasju sa pročelnicom Upravnog odjela za talijansku nacionalnu zajednicu i drugih etničkih skupina Istarske županije Teom Batel, jest organizacija besplatnih tečajeva talijanskog jezika za djelatnike Grada Pule. Do sada je 40-ak djelatnika upisano na tečaj koji počinje na jesen. Namjera je da se građani, kad posjete neki od gradskih ureda, mogu izraziti na talijanskom jeziku.
Nedavno ste bio u Rimu. Koji je razlog ovog putovanja na račun proračuna Grada Pule?
Bio sam na međunarodnoj konferenciji Dante Adriaticus u organizaciji ANVGD iz Rima, zajedno s predstavnicimna raznih gradova- sudionika, s ciljem obilježavanja 700. obljetnice smrti velikog pjesnika. U ovaj ciklus važnih konferencija posvećenih Danteu, njegovom značaju i doprinosu talijanskom jeziku, zasluženo je uvrštena i grad Pula, koji Dante spominje u 'Božanstvenoj komediji, što pak svjedoči o njegovom posjetu Pule. Aktivnosti su započele 2021. godine i trajale su tijekom cijele godine. Dana 9. svibnja ove godine u Rimu je organizirana završna konferencija uz prisustvo svih gradova sudionika kako bi se sumirao zajednički rad. Ovom prilikom pozvan sam u Rim gdje sam prenio pozdrave iz Grada Pule, ponovivši da je kultura plodno tlo za zbližavanje naroda.
Imali ste priliku pročitati naš intervju s vašim prijateljem Valmerom Cusmom. Imate li nešto za dodati?
Ono što je Valmer rekao je na tragu onoga što sam ja govorio ranije. Nije u redu da osoba, ma koliko sposobna, bude 20, 30 godina na istom poslu. Iz mnogo razloga. Glavna je da moramo napraviti mjesta za mlade. Traže od mene da odradim još jedan mandat, ali želim da ovamo dođe mlada osoba. Moramo stvoriti kontinuitet.
Za one koje Vas još ne poznaju, tko je Bruno Cergnul?
Rođen sam 1944. godine u Puli u talijanskoj pulskoj obitelji. Nakon četiri godine osnovne škole na talijanskom jeziku morao sam napustiti školu zbog dekreta Peruško koji je nama Talijanima onemogućio da nastavimo školovanje na talijanskom jeziku. Počeo sam pohađati školu na hrvatskom jeziku, znajući samo četiri riječi. Tada sam krenuo na studij ekonomije, ali nisam uspio diplomirati jer sam tada imao mnogo drugih interesa.
Oženio sam se Puležankom, imam dva sina i petero unučadi. Kod kuće svi govorimo puležanski, čak i nevjesta rođena u Čakovcu. Da sada čujete kako govori, ne biste rekli da je iz Čakovca. To me usrećuje.
Oduvijek sam bio aktivan u Zajednici Talijana, volim jedriti čime se bavim od svoje 14-te godine. Zaljubljenik sam mora. Živim na Velom Vrhu u djedovoj kući izgrađenoj prije 130 godina. To je moja esencija kao Puležana.
