Dok sam vozio za Pulu, na jednoj lokalnoj radio stanici, slušao sam razgovor sa istarskim županom Borisom Miletićem. Nakon što je obrađena tema rekordnih turističkih brojki dolazaka i noćenja, voditelj emisije skrenuo je s pitanjima na skorašnji pulski referendum.
Kao što je poznato, Miletić brani izgradnju hotela pa je novinar iskoristio priliku i ponudio sugovorniku „mirnu luku“ oblikovanu slijedećom konstrukcijom: „Hotel na Lungomare sličan je hotelu Grand Park u Rovinju, a o potonjem se Dušica Radojčić svojevremeno pozitivno izrazila...“. Dakako, Miletić je to iskoristio i bacio sidro obrazlažući ono što on misli o bivšoj predsjednici pulskog Gradskog vijeća. Pratio sam Miletića i promet na cesti i, prilikom ulaska u grad, rekoh sebi: čekaj, čekaj, kakve veze ima hotel u Rovinju s eventualnim „dvojnikom“ u Puli? Ako su slični po izgledu to ne znači da su pravila igre jednaka. Ako je lopta okrugla, to ne znači da se automatski bavimo istim sportom i slijedom toga istim pravilima igre.
Hotel Park u Rovinju je treći po redu turistički objekt izgrađen na jednom te istom mjestu. Sjećam se starog Parka koji je izgrađen početkom šezdesetih godina. Konstrukcija tipična za to razdoblje srušena je do temelja početkom osamdesetih godina i na široj površini izgrađen je novi Park na temelju projekta rovinjskog arhitekta Berislava Istre. Kada je kapital rovinjske duhanske industrije preuzeo stari Jadran-turist, prešlo se na sveopću obnovu hotelskih kapaciteta Rovinja. Objektivno današnji je Park daleko ljepši od prethodnika uz opasku da su Rovinježi već od kraja pedesetih godina naviknuti na turističku situaciju rovinjske južne obale koja se proteže do samog ulaska u park prirode Zlatni rt-Punta Corrente.
Od početka rovinjskog turizma gotovo svi su značajniji hoteli izgrađeni unutar okvira stare borove šume. Maistra je sve srušila i izgradila nove, kvalitetnije objekte na postojećim lokacija. Jedini hotel koji odolijeva zubu vremena je hotel Eden čija je vanjština ostala netaknuta i to iz jednostavnog razloga što je to jako lijepo arhitektonsko zdanje. Izgradnjom novih objekata na starim, ružnim i dotrajalim, Maistra je podigla kvalitetu turističke ponude.
Kada je obala u pitanju, Maistra je za potrebe gostiju iz temelja promjenila izgled uvale Lone koju Rovinježi zovu Cul de Lone, nimalo poetski naziv. Zasipala je izvornu obalu tonama i tonama riječnog kamenja koji se svake godine uređuje jer struje i vjetrovi sa zapada stalno razgrađuju strukturu. Na šljunku položene su ležaljke principom kupi pa legni, red na plaži se kontrolira, a sve u cilju što boljeg konforta gostiju Maistrinih hotela s pet i više zvjezdica.
Ja se tamo više ne kupam, ali to je moja osobna odluka, volim slobodu i volim iskonske grote, škrape i oaze finog izvornog morskog pijeska. No, ako netko hoće platiti i za kratko glumiti turista na Havajima, nek izvoli. Meni je bitno da je pristup do parka Zlatni rt, preko Maistrinih objekata, i dalje slobodan, kao šetnja preko skalinade Monte Mulini.
Pula je nešto sasvim drugo. Tu se radi o radikalnoj izmjeni jednog stanja koji ne poznaje hotelski smještaj. Puležani to dobro znaju, znaju što je Lungomare i kako će pristup do njega izgledati kad jednom po prvi puta nikne hotel. Na te sitnice treba pripazit, prodavača magle ima na sve strane. No, molit ću lijepo, ne miješajte Rovinj i ne miješajte Rovinježe....
