ČETRDESET GODINA ROVINJSKE ANIMACIJE "Open mind" zamijenio "all inclusive" mentalitet

Četrdeset godina rovinjske turističke animacije proteklog su vikenda proslavili njeni pioniri i osnivači, ljudi koji su od ničega stvarali doživljaj.

Okupljanje su inicirale sestre Zdenka Gudelj i Lily Walker Gudelj, (uz Dorinu Mrkoci, Vukicu Palčić, Davora Terzića, Josipa Ružića i Kokosis Panajotaksusa- Takija koji su, uz  Mirka Cetinskog utrli put turističkoj animaciji i bili nukleus rovinjske animacije). 

Bila je to prilika za povratak u vrijeme prvih organiziranih zabava po hotelima i turističkim naseljima, i večerima koje su imale okvir, ali i improvizaciju, šarm i maštu. Usporedba s današnjicom, nametnula se sama od sebe.

Sugovornice su složne u jednom - nekadašnji "open mind" zamijenio je "all inclusive" mentalitet.

- Teško je reći kome je bilo ili jeste lakše. Nama koje smo stvarale program u trenutku, bez rekvizita i repriza, ili današnjim animatorima koje rade prema unaprijed pripremljenim scenarijima i uz tehniku koja ne ostavlja puno prostora improvizaciji i greškama.

Naime, i te greške, ako su se i dogodile, bile su dio priče, dok se danas od animatora očekuje savršena izvedba, koja isključuje spontanost, kaže nam Zdenka Gudelj. S njenom se konstatacijom slaže se i Lara Poropat (drugi val animatora), nadovezujući se riječima kako se najveća promjena desila kod gostiju -  u publici.

- Gosti na animaciju dolaze kao u kazalište, očekujući da ih se zabavi, a da sami nisu akteri pokretači zabave, već pasivni promatrači. Nekada su, prisjećaju se animatori, gosti bili aktivni sudionici. Pjevali su, plesali, ulazili u igre bez zadrške. Upravo, u tome je i bio smisao animacije - uključiti ljude u priču, osigurati im prostor, vrijeme, trenutak za opuštenost i spontanost na način da budu pokretači događaja, a ne pasivni promatrači, komentira Lily Gudelj, koja smatra da je upravo u toj razlici između nekad i danas, najveća i očigledna promjena.

O tome kako su gosti ulazili u igre, i danas se veže jedna legendarna zabava, koja je ušla anale (ali i na stranice lokalnih i nacionalnih medija) rovinjske turističke animacije.

Naime, na jednom simpoziju ravnatelja srednjih škola, Zdenka Gudelj uspjela je skinuti hlače muškoj populaciji, i onima s najboljim dezenom, bojom i oblikom osigurati lijepe nagrade. No, problem je došao s jutrom, i sa saznanjem ondašnje ministrice prosvjete i sporta, Ljilje Vokić o "neprimjerenoj" zabavi ravnatelja.

Priča se dakle, podigla na nacionalnu sramotu, a ravnatelji na "stup srama", i to u upravo u ono vrijeme, kada je gospođa Vokić, izjavila "da žena treba ustati sa stola kada muškarac ulazi u prostoriju". No, "sreća u nesreći" - opet se dokazala u "open mind-u" ondašnjeg rukovodstva "Jadran-turista" koje je zaključilo : "Svaka reklama - dobra je reklama".