Politika i društvo

pulski možemo predočio dokumente

Denis Mikolić 1993. potpisao odluku o preuzimanju u vlasništvo Grada sportske infrastrukture Pule, no bez SRC-a Valkane

"Tražimo od gradonačelnika Pule i nove vlasti da objasne kako je došlo do privatizacije SRC-a Valkane. Možda se sve dogodilo po propisima, možda nije. Neka se objasni zašto je izostavljen SRC Valkane", kazala je Dušica Radojčić. "Kako su šume na području Lungomare od Valkana do Gortranove uvale, ali i sam SRC Valkane, dospjeli u privatne ruke", pita Ana Fonović * Noel Mirković: SRC Valkane jedini se, u odnosu na ostale pulske SRC-ove, nalazi uz more


 
2 min
Ivan Dobran Zoran Angeleski

"Tražimo od gradonačelnika Pule i nove vlasti da objasne kako je došlo do privatizacije SRC-a Valkane. Možda se sve dogodilo po propisima, možda nije. Neka se objasni zašto je izostavljen SRC Valkane", kazala je Dušica Radojčić. "Kako su šume na području Lungomare od Valkana do Gortranove uvale, ali i sam SRC Valkane, dospjeli u privatne ruke", pita Ana Fonović * Noel Mirković: SRC Valkane jedini se, u odnosu na ostale pulske SRC-ove, nalazi uz more

Prije nepunih 30 godina, 16. srpnja 1993. godine, ondašnji sekretar Gradskog sekretarijata za privredne i društvene djelatnosti Denis Mikolić (današnji direktor pulske TV Nove) potpisao je odluku kojom se Grad Pula u pretvorbi društvenog vlasništva upisala na svu dotadašnju sportsku infrastrukturu grada Pule.

No, u toj odluci iz ljeta 1993. godine, pored Doma braće Ribar, SC Mirna, Doma mladosti, stadiona NK Istre, SRC Uljanik Veruda, SRC-a Bunarine, nogometnih igrališta NK Štinjana i NK Veli Vrh te Veslačkog kluba 'Istra, nema SRC-a Valkane.

Odluka koju je 1993. potpisao Denis Mikolić

Predstavnici pulskog Možemo! objavili su na današnjoj konferenciji za novinare ovu informaciju o odluci iz 1993., koju je tada prihvatilo tadašnje gradsko poglavarstvo na čelu s Igorom Štokovićem, a zatim i Gradsko vijeće Pule na čelu s Miriam Ferjančić.

- Tražimo od gradonačelnika Pule i nove vlasti da objasni javnosti kako je došlo do privatizacije SRC-a Valkane. Možda se sve dogodilo po propisima, možda nije, neka se objasni zašto je izostavljen SRC Valkane, kazala je Dušica Radojčić.

Na novinarsko pitanje treba li za pojedinosti pitati DORH, hrvatsku Vladu ili gradske vlasti, odgovorila je: 'Kad bi se netko potrudio, dobio bi sve dokumente'.

Da je SRC Valkane postojao, i službeno nosio taj naziv, te da ga je činio nogometni stadion, 12 teniskih terena, boćalište, reflektori, tribine, skulptura, ograda, zgrade i ostala oprema nema nikakve dvojbe i to dokazuje dokument Tvornice cementa Giulio Revelante od 31. prosinca 1992. godine, koji su 'možemovci', također podijelili novinarima.

- Kako su šume na području Lungomare od Valkana do Gortranove uvale, ali i sam SRC Valkane, dospjeli u privatne ruke? "Budući da Grad Pula nikad nije obrazložio taj postupak, dajemo osnovne informacije kako bismo svi zajedno uspjeli složiti kockice u tom procesu 90-ih, kazala je Fonović.

Gradska vijećnica Možemo Ana Fonović kazala je da javnost već dulje vrijeme zaokuplja pitanje kako je Pula u pretvorbi u privatizaciji izgubila Sportsko rekreacijski centar Valkane.

Vijećnik Noel Mirković rekao je kako je zanimljivo je da se SRC Valkane jedini u odnosu na ostale pulske SRC-ove, nalazi uz - more.

"Već se ranih 90-ih znalo da će to biti atraktivna lokacija. Već ovdje imamo elemente koje govore u prilog tome da je postojala namjera da SRC Valkane bude izuzet. Ti su razlozi danas vidljivi na djelu. Imamo problema i s pročistačem. Prvo je trebao biti na Max Stoji, a sad se želi premjestiti s Valkana. "Šećemo" s potrebama grada. SRC Valkane je područje planirano za javne sportsko rekreacijske potrebe. Prvi korak u privatizaciji učinjen je već 1993. a ne 2008. godine. Javnost treba saznati sve detalje, i to  45 dana uoči referenduma za Lungomare", zaključio je Mirković.


Nastavite čitati

Pula
 

(VIDEO) Posjetili smo pulski azil: "Neki traže štence od maltezera ili pekinezera. A mi nismo robna kuća"

Djelatnik azila Tihomiru: "Oni su živjeli u lošim uvjetima, zato su i ovdje. Ali oni ovdje uopće ne pate. Mi ih sve volimo, pazimo, oni se istrče na ovoj livadi, dobiju hranu, na toplom su. No, bilo bi im ipak bolje u nečijem domu" * Voditelj azila Bojan Zidarić uzvraća na kritike Dušice Radojčić da su životinje u azilu izložene virusima i da dosta životinja ugiba * U azilu je sada 15-ak pasa i par mačaka, većina pasa je iznimno draga, a dva su opasna zbog pretrpljenog nasilja koje su trpjeli od prethodnog vlasnika. Njih čeka resocijalizacija

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.