Despotizam i nepotizam na porečkom Institutu za poljoprivredu i turizam

Dr.sc. Dean Ban trebao je u srpnju prošle godine odraditi svoje posljednje dane na ravnateljskoj funkciji porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam.

Naime, Banu je to bio drugi mandat, a po Statutu te ustanove ista je osoba mogla biti birana za ravnatelja najviše dvaput u slijedu.

Kako bi Ban i treći put mogao zasjesti na ravnateljsku poziciju, u Statutu se u prosincu 2020. ukida ograničenje na uzastopne mandate. Sada Ban ravnatelj može biti doživotno.

Do tog saznanja dolazimo nakon što je redakcija primila 'vapaj upomoć' jednog zaposlenika, čiji su podatci poznati redakciji, o poražavajućoj atmosferi na priznatom Institutu.

U posljednjih nekoliko dana razgovarali smo s 12 radnika i radnica koji tamo rade na različitim pozicijama, od znanstvenika do radnika na imanju, pa sve do službeničkih djelatnika.

I svi govore isto: Na Institutu vladaju loši međuljudski odnosi, agresivna komunikacija i nepotizam.

Prije nego što je postao ravnatelj, Ban je bio pristupačan i dobrohotan. No, već za vrijeme njegovog prvog mandata sve se okreće naglavačke.

Djelatnici Instituta: Ban radnike imanja tretira kao krumpire

„Svi se pitamo što mu se dogodilo. Povampirio se i gazi sve pred sobom“, kaže jedna djelatnica.

Naši sugovornici tvrde da najgore prolaze radnici na imanju, koje Ban omalovažava i sustavno maltretira.

Samo je prošle godine s Instituta otišlo sedam zaposlenika. Nitko nije dobio otkaz, svi su otišli svojevoljno. Posljednji u nizu, osmi i prvi ove godine, otkaz je dao prošlog petka i bio je radnik na imanju.

Prema svemu što su nam ispričali upućeni, Ban od zaposlenika imanja „traži nemoguće“, dere se na njih i „tretira ih kao krumpire, a ne ljude“.

Ban ne skriva da je Statut mijenjan zbog njega, a najzanimljivije je to što je upravo on, godinama unazad, bio jedan od inicijatora progresivne ideje da ravnatelji ne budu vječni i da im se funkcija ograniči na dva mandata.

Ali ploča se u međuvremenu promijenila. Sada nam kaže da su se otada okolnosti promijenile.

„Tijekom mog mandata od ustanove koja je bila pred ukidanjem, Institut je po vrednovanju i kriterijima Ministarstva znanosti trenutno jedan od boljih u državi. Imamo i infrastrukturni projekt, gradnju, koju bi neki eventualni kandidati mogli stopirati ili izmijeniti jer bi imali u potpunosti drugačije ideje koje nisu usmjerene na razvoj poljoprivrede i turizma Istre, što je 147 godina duga djelatnost Instituta“, veli Ban.

Kako doznajemo, Ministarstvo znanosti je isprva bilo protiv izmjene Statuta, ali onda nenadano mijenja mišljenje i pušta Znanstvenom vijeću da donese odluku.

Službeni odgovor od Ministarstva do zaključenja ovog teksta nismo dobili. Osnivač Instituta je, naime, država, a pod ingerencijom je Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Ban je bio jedini kandidat na lani raspisanom natječaju, pa Znanstveno vijeće, koje i inače donosi sve bitne odluke za Institut, i Upravno vijeće nisu morali puno mozgati.

On kaže da se izmjenom Statuta ne diskriminira nikoga i da se bilo tko mogao javiti na natječaj.

U razgovoru s nekoliko znanstvenika saznajemo da se prošle godine na taj natječaj nitko nije javio iz očitog razloga: Statut je naočigled prekrojen da bi Ban pobijedio, pa kojeg smisla ima natjecati se za ravnatelja ako je ishod natječaja znan unaprijed?

Ravnatelj Ban: nisam zadovoljan s radnicima na imanju, ali im ne mogu dati otkaz

Ban ne skriva ni da s radnicima na imanju „ima problem“. No, kaže da službenih pritužbi nije bilo. Njegova strana priče je da radnici na imanju imaju propisanu polovicu norme koja vrijedi za istovjetne poslove u privatnom sektoru, ali je ne ispunjavaju.

„Nisam zadovoljan s radnicima na imanju, ali im ne mogu dati otkaz. Nisam zadovoljan s voditeljem imanja jer je on čovjek koji je jako uviđavan, nije autoritet i neće se s nikim raspravljati, pa ni s radnicima na imanju, pa im pušta stvari na volju. Vi znate da ja nikome ne mogu dati otkaz. Jedino da me netko išamara. Radnička prava su u javnim službama takva da su radnici zaštićeni kao lički medvjedi. Vi znate da se govori da se u društvenim firmama spava, ja to neću dozvoljavati, niti dozvoljavam. Dosta je bilo plaćenog spavanja na radnom mjestu. Komunizam ili socijalizam je godinama iza nas".

Ravnatelj tvrdi i da je posljednjih nekoliko godina imanje opremljeno vrhunskom mehanizacijom i svom opremom koja omogućuje što manju upotrebu fizičke snage i opterećenja radnika. Naglašava da uvijek dobiju slobodne dane kad im treba, mogu otići u grad kad god žele obaviti što im je potrebno te da godišnji odmor dobivaju kad ga zatraže, kao i da dobivaju darove u naturi kao poticaj kad god se može. Ističe da radnici na imanju imaju doma vlastitu poljoprivredu i da, ako želimo, možemo otići vidjeti njihove loze doma, „sve su podrezane i sve je odrađeno“.

"Znači, može se, ali se neće, lakše je sjediti. Naravno da na velikim vrućinama ne mogu raditi jednako efikasno. Ja im onda kažem da mogu doći u četiri ujutro i u podne mogu doma. Ali neće, jer se moraju dignuti ujutro", odgovara Ban na naše pitanje nisu li uvjeti u polju katkad otežani, recimo ljeti na velikim vrućinama, a pogotovo u usporebi s radom u uredu, pod klimom.

Kako doznajemo, voditelj imanja je zbog stresa otvarao bolovanja. Ban na to tek kaže da je bio na godišnjem odmoru, a da je činjenica i da je nekoliko dana bio na bolovanju.

Ban je, inače, na ravnateljsku poziciju zasjeo 2013. godine, a nakon toga tamo se zapošljava i njegova supruga, dr. sc. Smiljana Goreta-Ban. Ona je prije toga bila ravnateljica Agencije za poljoprivredno zemljište, ali iz osobnih razloga tamo daje otkaz i otada radi kod supruga.

Supruga Smiljana Goreta-Ban od Instituta dobila 100 tisuća kuna

„Ona se javila na natječaj za višeg znanstvenog suradnika koji smo mi raspisali i za koji je imala koeficijent. To je bila prilika da dođe ovdje, ona se javila. Mora raditi ovdje jer da ne radi ovih rezultata ne bi bilo, u to vas uvjeravam. Bio bih lud kada bih ju pustio da ode“.

Dean Ban i Smiljana Goreta Ban

Institut svake godine najboljim istraživačima dodjeljuje novčane nagrade, a Goreta-Ban je uvijek među top šest znanstvenika. Tako je zadnje dvije godine bila prva na rang list. Lani je dobila 30,6 tisuća kuna, preklani 27,6 tisuća kuna. Ukupno je u šest godina, koliko se ova nagrada i dodjeljuje, dobila 100 tisuća kuna.

Odluku o nagradama potpisuje ravnatelj Ban, ali on u tome što amenuje dokument putem kojeg u njegovo vlastito kućanstvo ide pozamašna svota novca ne vidi ništa sporno.

Za Goretu-Ban većina naših sugovornika potvrđuje da je dobra znanstvenica i veoma organizirana osoba, ali i da, nažalost, sa suprugom sudjeluje u teroru na Institutu.

Osim toga, jedan od kriterija bodovanje za dobivanje nagrade je broj publiciranih znanstvenih radova, kojih Goreta-Ban ima napretek.

Ban govori da je njegova supruga i prije dolaska na Institut bila jedna od najboljih znanstvenica u polju poljoprivreda te voditeljica domaćih i međunarodnih projekata i da bez nje Institut ne bi imao ovako dobre rezultate.

„Godišnje objavi u (ko)autorstvu desetak znanstvenih radova, a hrvatski prosjek je manje od jednog objavljenog rada. Donijela je na Institut projekte u vrijednosti preko 25 milijuna kuna, što je više od godišnjeg proračuna Instituta. Pa vi zaključite bi li Institut bio jednako uspješan bez takvih znanstvenika/nica? Sve što želi napraviti, svi odmah govore da je sukob interesa. Od posla si zaboravi ispisati putne naloge. Nije materijalista, vjerujete mi. Meni bi bilo najdraže da netko s dna popisa rang liste za izvrsnost znanstvenika skoči na vrh. Onda bih mogao reći da sam uspio animirati sve kolege da rade“, kaže ravnatelj renomiranog Instituta.

No, mlađi znanstvenici pričaju da većinu posla obave oni, a da Goreta-Ban, kao i ostali mentori, onda poberu zasluge.

„To su vam mlade pčele radilice i oni odrade najteži dio zadatka. Ali to nije tako samo kod nas na Institutu, takav je sustav i to se radi svugdje u znanosti“, pojašnjava jedan sugovornik.

Zanimljivo, nitko od naših sugovornika ne osporava da je Institut kvalitetan i da je znanstveno ugledan. Dapače, znastvenici se međusobno hvale, a o radnicima imanja također imaju samo lijepe riječi, kažu da su marljivi i vrijedni ljudi. Što se njih tiče, jedini problem je ravnatelj Ban i njegovo "društvo" koje ga iz straha podržava i drži mu ljestve.

"To vam je čisti nepotizam samo što je to tako i u drugim znanstvenim ustanovama, pa nikoga nije briga", elaborira jedan sugovornik.

Ban, žale se radnici, zaboravlja da je cijeli kolektiv zaslužan za rezultate Instituta, a ne samo on i njegova žena.

Član Upravnog vijeća i predsjednik Radničkog vijeća: Nema prigovora za kršenje radničkih prava

U Upravnom vijeću Instituta sjede tri HDZ-ovca koje je imenovalo Ministarstvo: predsjednik Davorin Tepeš, Ivica Butorac i Bruno Legović. Ostala dva člana su Igor Pasković, ispred Znastvenog vijeća, a čija je supruga također zaposlena na Institutu, i predstavnik radničkog vijeća Instituta, Zoran Užila.

Užila kaže da nitko od radnika nije dobio otkaz, već su ih dali sami te da „zaposlenici nikad nisu dostavili primjedbe na povrede radničkih prava i/ili interesa zaposlenika“, a „Radničko vijeće nije zaprimilo prigovor od strane zaposlenika za kršenje radničkih prava ili narušavanje međuljudskih odnosa“.

Jučer nam se Butorac, koji je odnedavno i direktor Brijuni Rivijere, inače i član Upravnog vijeća Centra za rehabilitaciju-Down sindrom centar Pula, gdje je ravnateljica njegova supruga, nije javljao na telefon, niti je odgovorio na poruku.

Bruno Legović, nositelj liste HDZ-a za lokalne izbore 2017. godine u Kaštelir-Labincima, kaže da priču o nezadovoljstvu radnika prvi put čuje od nas, a da je „Statut promijenjen da se ravnatelj Ban može još jednom kandidirati“, ali što se njega tiče tu nije ništa sporno.

Dean Ban rekao je da nije član nijedne stranke.