Dušica Radojčić: Prodaja Uljanika nije strategija, već odustajanje od industrijske budućnosti Hrvatske

Saborska zastupnica Dušica Radojčić upozorila je danas da je odluka države o prodaji brodogradilišta Uljanik loša i predstavlja odustajanje od industrijske budućnosti Pule i Hrvatske, a ne strategiju. Hrvatska propušta iskoristiti potencijal brodogradnje kao strateške industrije, unatoč jasnim međunarodnim primjerima uspješne državne revitalizacije tog sektora.

Govoreći o globalnim praksama, Radojčić je istaknula kako su države poput Španjolske, Kanade i Francuske pravodobno prepoznale značaj brodogradnje te kroz aktivnu državnu politiku i dugoročne strategije transformirale propala brodogradilišta u tehnološki napredne i konkurentne industrijske lidere.

„Primjeri poput španjolske Navantije, kanadskih brodogradilišta ili francuskog Chantier d’Atlantique jasno pokazuju da državna intervencija, kada je strateška i promišljena, može spasiti i unaprijediti ovu industriju. Hrvatska brodogradilišta danas su u sličnoj poziciji u kakvoj su oni bili prije dvadesetak godina – no ključna razlika je u političkim odlukama, kad imaš lošu vlast, država je loš gospodar. Ova Vlada stratešku nacionalnu industriju ne vidi kao priliku koju treba razvijati, već kao problem koji treba prodati”, poručila je Radojčić.

Posebno se osvrnula na najnoviji pokušaj prodaje Uljanik brodogradnje 1856, ocijenivši takav potez štetnim za nacionalne interese.

„Prodavati Uljanik u trenutku kada još uvijek postoji značajan inženjerski kapital, tradicija, infrastruktura i mogućnost partnerstva s domaćim industrijskim liderima, poput Končara, predstavlja najlošiji mogući potez. To nije upravljanje – to je odustajanje“, naglasila je.

Podsjetila je i na OECD-ovu stručnu evaluaciju hrvatske brodograđevne industrije koji brodogradnju prepoznaje kao stratešku industriju za Hrvatsku, ali upozorava na njezino sustavno slabljenje nakon privatizacije. OECD pritom preporučuje izradu nacionalne strategije revitalizacije sektora, uključujući jačanje suradnje s istraživačkim institucijama, razvoj inovacija te ulaganje u obrazovanje i zadržavanje potrebne radne snage.

“Prošlo je vrijeme kada se govorilo o potrebi privatizacije brodogradilišta i njihovom funkcioniranju isključivo na tržištu i bez pomoći države. Zbog izmijenjene sigurnosne situacije mudre države povećavaju kontrolu nad strateškim proizvodnim kapacitetima, otkupljuju udjele i postaju većinski vlasnici brodogradilišta”, naglasila je Radojčić.

Unatoč tome, u Nacionalnom planu razvoja industrije za razdoblje 2027.–2034. brodogradnja se uopće ne spominje. „Čini se da se OECD-ovih preporuka hrvatska Vlada drži samo onda kada to odgovara HDZ ovim klijentima“, rekla je Radojčić. Istaknula je i širi europski kontekst, u kojem Europska unija ulazi u novi industrijski ciklus, s naglaskom na dekarbonizaciju i tehnološki razvoj brodogradnje, uz sve veći prostor za državne potpore.

Dodatno je problematizirala procijenjenu vrijednost Uljanika od 11 milijuna eura, usporedivši je s drugim javnim ulaganjima: “Za usporedbu, proširenje pulske obilaznice, dionica od 1,4 kilometra. košta 18,5 milijuna eura, Vlada  je za razvoj privatne turističke infrastrukture platila već bespovratnih 135 milijuna eura, a da ne govorim o Vladinom multimilijunskom ulaganju u privatnu tvrtku Medikolu za usluge koje može imati u javnim bolnicama. Uljanik se, nasuprot tome, prodaje za sitniš“, upozorila je.

“Snažna ekonomija je temelj svakog suvereniteta, a brodogradnja može doprinijeti razvoju domaćeg gospodarstva, i zbog svog multiplikativnog učinka to je javni interes koji treba štititi, a ne rasprodati nacionalne resurse. Uljanik treba ulaganje države u razvoj i brodograđevne i ekonomske stručnjake da se stvar pokrene na željeni način. Prodaja Uljanika nije strategija. Prodaja je odustajanje od industrijske budućnosti, Pule i industrijske budućnosti Hrvatske”, zaključila je Radojčić.