U tjednu (i u državi) u kojem je ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs odlučio da će u školama odobriti gledanje utakmica Svjetskog nogometnog prvenstva, a predsjednik Sabora napravit će stanku da zastupnici mogu u miru pogledati sraz Hrvatske i Maroka, malo što može iznenaditi.
Pa ipak. Bilo je živo i na Poluotoku. Ne možemo reći da nije. Tako je predsjednik IDS-a Dalibor Paus u ponedjeljak raspustio podružnice te stranke u Puli i Brtonigli. Bivše predsjedništvo te pulske organizacije odluku nije prihvatilo u tišini. Edi Gobo smatra da je Paus slučajni predsjednik i da se ovim potezom želi uništiti stranka. Situaciju u tišini nije popratio ni bivši predsjednik te podružnice Daniel Deković. Pače. On je izašao iz IDS-a, na vratima pojasnivši da je bio marginaliziran zato što je upozoravao na klijentelizam i pogodovanja koja su se događala u stranci te zato što je zavijeka htio raščistiti s bivšom politikom Borisa Miletića. Pausa je to uvrijedilo pa je sazvao konferenciju za novinare na kojoj je rekao: „Ne trebaju nam filozofi ni mudraci nego oni koji će zasukati rukave“.
Tajna promjene leži u fokusiranju energije
Bivši pulski dogradonačelnik i Dekovićev prethodnik na čelnom mjestu podružnice očigledno nije dobro shvatio šefa. Iako je navodno (i) on jedan od razloga učestalih sukoba unutar pulskog IDS-a, zbog kojih je situacija i eskalirala do te mjere da je Deković odlučio napustiti stranku, Robert Cvek nije stao pred novinare. Umjesto toga, odlučio je na Facebooku citirati – filozofa. Ni manje ni više nego Sokrata.
Ovako je napisao Robert Cvek: „Tajna promjene leži u fokusiranju sve svoje energije. Ne u borbi protiv starog, već u izgradnji novog“. Ispod tog citata potpisan je antički grčki filozof Sokrat.
Kako je cijela peripetija u IDS-u u suštini nastala zbog borbe Daniela Dekovića protiv stare politike Borisa Miletića, čiji je dio bio i Robert Cvek, jasno je što je neshvaćeni bivši dogradonačelnik iz sigurnosti svoga doma htio poručiti onima koji su se drznuli javno kritizirati dobro poznate, stare stranačke boljke.
Da stvar bude još gora, zaista je mala šansa da je Sokrat takvo što uopće izgovorio. Iza Sokrata nisu ostali spisi, a njegove misli u najvećem su dijelu sažete u Platonovim dijalozima. Pa iako bi uzaludno ovdje bilo osvrtati se na koji je način i zbog kojih ideala Sokrat okončao svoj život – današnja politika ne trpi podsjetnike takvog tipa – recimo da bi u ovom teškim vremenima za IDS kudikamo poučnija priča bila Platonova alegorija o špilji.
Cvek nije jedini koji je ovog tjedna svoja razmišljanja dijelio radije putem društvenih mreža, nego uživo. To je već postala norma.
Sam sebi pegla imidž
Tako je gradonačelnik Pule Filip Zoričić na Facebooku obznanio kolika je dobit gradskog komunalnog poduzeća Pula Parkinga nakon one dobro znane, briljantne odluke da se cijena naplate parkiranja poveća negdje i do 30 kuna po satu. Problem je u tome što je Zoričić tu cifru nije odao zato što je bio željan 'šeranja'. Istra24 je čekala odgovor na to pitanje više od tri tjedna (nismo ga dočekali ni dan danas), a nakon što smo utorak objavili neslužbenu informaciju o milijunskom dobitku, gradonačelniku je trebalo samo 24 sata da je potvrdi na svom profilu i, naravno, začini pokojim PR spinom. Kad je gradonačelnik ostavljen da sam sebi 'pegla' imidž, čovjeku prirodno dođe da se zapita što stručnjaci u gradskom odsjeku za informiranje rade sve ovo vrijeme.
Bio je ovo težak tjedan za Filipa Zoričića. Mulj mu se obio o glavu. Naime, na početku svog mandata kazao je da će sušionicu fekalnog mulja izmjestiti s Kaštijuna, pa je onda, kako smo nedavno saznali, na nezadovoljstvo mnogih promijenio mišljenje. Sve je kulminiralo u četvrtak kada se na sjednici medulinskog Općinskog vijeća izglasavala Rezoluciju protiv izgradnje sušionice na Kaštijunu. Zoričićeve poruke o miru i suradnji nisu pale na plodno tlo. Pala je zato pokoja teška riječ. Nakon svega se pak na Facebooku oglasio bivši medulinski načelnik Goran Buić. On je kao vijećnik prisustvovao sjednici, ali, prema njegovom viđenju stvari, s problemom se otišlo nekoliko koraka unazad jer su se načelnik Ivan Kirac i Zoričić javno i otvoreno posvađali zbog učestalosti sazivanja koordinacije (grado)načelnika, a sve zbog ega.
Imamo, dakle, jednog bivšeg načelnika i dva nova (grado)načelnika, no problem nije ni blizu rješenja. Postoji, međutim, kada pričamo o mulju, ali i Kaštijunu općenito, jedna konstanta među političkim činovnicima. Boris Miletić. Zoričićev prethodnik na čelu Grada Pule, aktualni župan.
Ali s toliko političkih utakmica u nogama, Boris Miletić itekako zna što se stavlja, a što ne na Facebook. Na Facebooku samo pozitiva! Nikako tekstuljci o tome da je muljara bio projekt njegove gradske vlasti i da sada županijskim prostornim planom može itekako utjecati na njezinu novu, nekakvu alternativnu lokaciju.
Nije sve onako kako se čini na prvu
Situacija bi po njega možebitno bila kudikamo drugačija da u Županijskoj skupštini još uvijek sjedi stručnjakinja za problematiku gospodarenja otpadom Koviljka Aškić. Ona je nakon nikad koncizno i iskreno obrazloženog razloga razilaženja s pulskim Možemo! u veljači ove godine svoj mandat županijske vijećnice stavila u mirovanje. Tada je to obrazložila velikim obvezama koje ima kao predsjednica Nadzornog obora Kaštijuna (gdje je u međuvremenu također dala ostavku, op.n.) i u svojoj privatnoj firmi.
Da to nije bila istina svjedoči njezina Facebook prepiska koju je sama inicirala osvrtom o trenutnom stanju u politici, očito inspirirana upravo recentnim događanjima oko sušionice fekalnog mulja. „Sada se na županijskom nivou odlučuje o bitnim stvarima i mislim da je velika greška Možemo! što su inzistirali da izađem iz županijske Skupštine – licemjerno je u najmanju ruku boriti se za interese građana i u isto vrijeme politički kalkulirati. Nije sve onako kako se čini na prvu“, poručila je Aškić.
Ne dolazi kao iznenađenje da po svim otvorenim pitanjima koji su se postavljali ovog tjedna, a ususret usvajanju proračuna Grada Pule u ponedjeljak, jedna stranka nema apsolutno ništa za reći. Ni na Facebooku, ni na bilo koji drugi način. SDP, partija sad već naširoko poznata kao mjerna jedinica za ništa. Na svu sreću, javnost se već odavno navikla na beskorisnost njihovog postojanja.