Gdje to živi Denis Ivošević, čovjek koji tvrdi da u Istri nema overturizma? U destinaciji, naravno.

„Krucijalno je spriječiti overturizam jer on vodi do banalizacije destinacije“.

Možda ste ovih dana nabasali na ovu - s obzirom na to tko ju je izrekao - uvrnutu rečenicu. Osvanula je na dobrom dijelu lokalnih istarskih i nacionalnih portala, a izvorno je preuzeta iz naslova intervjua objavljenog koncem veljače u online izdanju Večernjeg lista. Sugovornik novinarke te tiskovine bio je, nećete vjerovati, Denis Ivošević.

Čovjek koji je, dakle, već 16 godina šef Turističke zajednice Istarske županije najednom tvrdi, i to sasvim ozbiljno, da je krucijalno spriječiti overturizam. Za njega je prekomjerna navala turista možebitna budućnost, fenomen koji će se eventualno tek početi valjati iza brda, nipošto nešto što – posebice na obali - već živimo nekoliko mjeseci, a posljedice trpimo čitavu godinu. Rečenica iz naslova je, važno je pojasniti, reducirana verzija tek dijela misli koje je Ivošević u razgovoru za Večernji list uspio iscijediti iz svog frontalnog režnja.

Infrastruktura puca po šavovima

Direktor istarskog TZ-a tako, ukratko, tvrdi da se u mnogim dijelovima zemlje „dogodio proces koji u ranoj fazi donosi preizgradnju i kreira masovni turizam“ te da je to „ozbiljan znak za uzbunu“. Ako se, smatra, takvi trendovi ne zaustave na vrijeme, slijedi nam „zrela faza preizgradnje i, u konačnici, fenomen prekomjernog turizma, tzv. overturizma“, a sve će to dovesti do degradiranog i narušenog prostora destinacije nakon čega „započinje završna faza, tj. banalizacija destinacije“. Kasnije kaže i da u Istri nismo „dostigli razinu overturizma, ali moramo biti oprezni u sljedećim godinama kako ćemo upravljati rastom“. Ivošević pritom nagovještava da su u završnoj fazi „lokalni planovi upravljanja i dosad nismo dobili nijedan alarmantan podatak vezan uz brojnost turista u odnosu na infrastrukturni kapacitet“. Osim, ističe, možda dijela koji se odnosi na odvoz smeća, no tu se, brzo se pribrao ne bi li koga uvrijedio, „radi o drugoj vrsti problema, a ne o overturizmu“. Tvrdi da u „određenim dijelovima Istre zasad više imamo problema s već spomenutom preizgrađenosti nego s prekobrojnim turistima“.

Ne postoji neko racionalno objašnjenje koje bi pojasnilo zašto bi prvi čovjek istarskog TZ-a izgovarao takve bljezgarije. Koliko znamo ne živi u Lilliputu, Narniji, Ozu ili nekom četvrtom imaginarnom svijetu. Teško je povjerovati i da je toliko zabrazdio u samoobmanu da ne vidi u što se Istra pretvorila posljednje desetljeće: prostor je devastiran, šume iskrčene, plaže nasipane; lokalnu arhitekturu pojele su „kocke“ s bazenima; rive i šetnice pretvorene su u uniformirani kičeraj; štogod bulaznio Ivošević, upravo infrastruktura puca po šavovima; tamo gdje vam zimi od točke A do točke B treba 20 minuta, ljeti se pretvara u sat i pol ma koliko god pokušavali manevrirati stranputicama, kanalizacijski sustavi i opskrba električnom energijom su preopterećeni; zdravstvo sezonu završava puzeći na sve četiri, liječničke ordinacije i hitni bolnički prijemi su pretrpani; lokalci su istisnuti iz starogradskih jezgra, seljaci napuštaju zemlju na selu; kultura je uvelike svedena na sadržaj za turiste; industrija je devastirana; cijene kvadrata u rangu su s onima u Dubaiju, podstanarstvo je luksuz; unatoč zaradi od takvog turizma cijena javnih usluga, od odvoza smeća do staračkih domova, ne smanjuje se, nego povećava.

Ovako više ne može

Tamo negdje kada se iz sezonskog popunjavanja kućnog budžeta transformirao osigurač gole egzistencije, turizam je – ne preko noći – iz prihvatljivog, razumnog, prvo evoluirao u masovni, a potom eskalirao u prekomjerni. Ma što Ivošević tvrdio. A konstatirali smo da ne živi u Međuzemlju. S obzirom na to koju, pak, funkciju obnaša teško je povjerovati da nije upućen u bjelodano jasne pokazatelje prekomjernog turizma. Zato je treća opcija koja objašnjava Ivoševićevo palamuđenje ona najvjerojatnija: riječ je o namjernoj, dirigiranoj opsjeni javnosti. Intervju se, naime, oslanja na nedavni događaj koji je u rovinjskom hotelu Lone organizirao baš istarski TZ. Nazvali su ga “Forum o urbanom planiranju i održivom razvoju turizma Istre”. Ivoševića su u Rovinju svojim prisustvom počastili istarski župan Boris Miletić, rovinjski gradonačelnik Emil Nimčević, porečki gradonačelnik Loris Peršurić, novigradski Anteo Milos, pulski Peđa Grbin te, prema izvještajima, i ostali (grado)načelnici i stručnjaci u turizmu. Navodno su tamo svi skupa shvatili da ovako više ne može i da je pod hitno potrebno zaštiti prostor i lokalno stanovništvo.

Razina drskosti pri organizaciji ovakvih promidžbenih ekshibicija obrnuto je proporcionalna namjeri da se prihvati odgovornost reperkusije overturistifikacije Istre. Uzmite za primjer Borisa Miletića. On je 15 godina bio gradonačelnik Pule i trenutno obnaša svoj drugi mandat na čelu Istarske županije. Pa ipak, Miletić se sve ovo vrijeme nije nimalo trsio prostornim planom smanjivati brojke turističkih kapaciteta. Možemo probati i s novopečenim rovinjskim gradonačelnikom. Emil Nimčević i IDS nedavno su se vraški proslavili kampanjom protiv svojih vlastitih građana, zastrašujući ih video uratkom kojim su nastojali poručiti da će, ako se ne izglasa UPU Laste koji predviđa gradnju manjeg hotela i apartmanskog naselja na 100 metara od mora, stanje u prostoru biti još gore. Tek nakon što je bilo jasno da im naum neće dobiti potporu većine u Gradskom vijeću, Nimčević i njegova partija istaknuli su bijelu zastavu.

Ti i takvi, a ima ih na vagone, neovisno o stranačkom predznaku, dakle isti oni koji su djelomično i doveli do toga da se ljeti s turistima borimo za komad plaže, parking mjesto, prvenstvo na hitnom traktu, a to su - ne valja smetnuti s uma - i isti oni koji su s prijezirom godinama kritičare masovnog turizma žigosali etiketom mrzitelja i kočitelja razvoja, sada javnost uvjeravaju da je potrebno napraviti zaokret i da je, kaže Miletić, odgovornost "na svima nama da promišljamo budućnost“. Upravo ti isti, vidi vraga, najednom nude rješenja protiv tog istog overturizma, sve uz, jasno, negaciju i trivijalizaciju stvarnog razmjera problema. 

Za početak ne bi bilo zgorega da nas, recimo, prestanu nazivati destinacijom.