GORDANA ANTIĆ: 'Prosječan radnik u istarskom zdravstvu više nije kreditno sposoban. Mi ih moramo zbrinuti na koji god način! U Pazinu bismo im mogli izgraditi čitavo jedno naselje'

Doktorica Gordana Antić od prošlog rujna obavlja funkciju pročelnice za zdravstvo i socijalnu skrb Istarske županije. Na tu je poziciju imenovana lani u srpnju, a dotad je bila ravnateljica županijskog Nastavnog zavoda za hitnu medicinu.

2011. godine postala je druga osoba u Hrvatskoj koja je specijalizirala hitnu medicinu.

Nakon godinu dana mandata u Županiji, s njom razgovaramo o brojnim izazovima koji se događaju u zdravstvu. Od nedostatka radne snage, alarmantne situacije u Domovima zdravlja, zanemarivanja obiteljske medicine i istarske Burze zdravstvenih djelatnika, do postpandemijskih problema s mentalnim zdravljem.

Tijekom razgovora Antić nam naglašava i kako njezin angažman u Istarskoj županiji nema nikakve veze s politikom.

Prije točno godinu dana imenovana ste županijskom pročelnicom za zdravstvo i socijalnu skrb. Tom prilikom izjavila ste nam kako se za pacijenta mora učiniti više, da on mora biti u fokusu i da mora pravovremeno doći do odgovarajuće zdravstvene zaštite koja, pak, mora biti ekonomičnija. Koje ste korake dosad poduzela prema realizaciji tih ciljeva?

Radi se na više frontova. Pokušavamo rješavati cilj po cilj. Gasimo brojne požare koji već postoje. Međutim situacija, barem tako kažu, je nikad gora s obzirom na ljudski kadar. A bez ljudi nema ničega. To sam govorila i prije: Imat ćemo novce, ali ih nećemo imati kome dati! Tako da nam je sad najveći fokus na ljudima koji rade u javno-zdravstvenom i socijalnom sustavu. Županija je osnivač devet takvih ustanova, pa smo pripremili paket mjera koji ovih dana moramo definirati i javno objaviti.

S tim da već godinama imamo sufinanciranje stanarina i smještajnih kapaciteta. Međutim, to je išlo više stihijski. Bilo je prepušteno ravnateljima koji su sve dogovarali s jedinicama lokalne samouprave i Županijom.

Moja ideja je da imamo službeni fond, da znamo koliko imamo stanova u kojim gradovima, kome su na raspolaganju, i da radimo transparente natječaje. To vrijedi i za sufinanciranje stanarina. Trebali bi biti uvijek isti iznosi za svih. Za početak bismo sufinancirali sto stanarina na nivou županije. Predložit ću i uvođenje bonusa za kupnju nekretnine u iznosu od 20.000 eura, a i zemljišta će neki gradovi početi dodjeljivati za jedan euro. Županija, za razliku od gradova, ne posjeduje vlastite stanove. 

Pazin

Prilikom prošlogodišnjeg imenovanja naglasila ste da je pravo na zdravstvenu skrb Ustavom zagarantirano pravo, a da su kod nas liste čekanja toliko velike da su pacijenti primorani dodatno plaćati zdravstvene usluge ili „zvati nekog“ da ih primi preko reda. Najavila ste zato takozvanu „analizu limita“ te ljudskih i drugih resursa. Je li ona učinjena, i ako jest – što je pokazala?

Dakle, naša kompletna administracija u cijeloj državi je prespora. Jedan od velikih problema je to što imamo jedno zdravstveno osiguranje, HZZO koje sve kroji i daje novce. Oni određuju limite za usluge u bolnici. Pa tako, ako je za neki naš odjel određeno da napravi primjerice deset operacija ili pretraga, a oni ih naprave petnaest - za tih pet ekstra neće biti plaćeni. U tom slučaju taj dio pokrivaju sredstva ustanove koja time svjesno stvara gubitke.

A isti taj HZZO određuje da nakon određenog broja dana čekanja, možete ići kod privatnika i tu uslugu platiti po većoj cijeni. E tu pak nema logike, i ne znam postoji li interes da se to riješi. Tu su nama ruke svezane! Izašao je 1. travnja novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, gdje se opet isto tako propisuje. Očito je ovoj državi želja sve privatizirati.

Moj životni moto je: Red, rad i disciplina. Tako sam odgojena. Osim toga, s obzirom na sva moja dosadašnja životna iskustva, sve što želim je boriti se za čovjeka. Najduže u svom životu živim u Istri, i prošla sam svašta; od toga da pet godina radiš na neodređeno, do toga da imaš ugovore na 15 dana. Za sebe osobno ne činim ništa. Želim činiti za druge, ako mogu. Ne radim za novac niti za interes. Meni osobno više ništa ne treba.

Ovdje imam manju plaću nego kad sam bila ravnateljica, a kao ravnateljica sam opet imala manju plaću nego kao liječnica. I dalje ovdje radim šest sati, a na Hitnoj dva sata kao edukatorica. Edukaciju mladih radim i vikendima, i sve to jer me nešto tjera iznutra. Jednostavno, imam uvjerenje da tako moram raditi. Moja politika je čovjek. Sa svima imam dobru suradnju, a vjerujem i da svi naši političari žele dobro čovjeku, i na taj način im pristupam.

Je li vas itko ipak pokušao nagovoriti da mu se priključite uoči kreiranja lista za iduće lokalne izbore?

Sa mnom nitko ni ne razgovara o tim stvarima. Mislim da vide da tako ne funkcioniram. 

Dakle, tako nešto biste kategorički odbila?   

Pa ne treba mi to u životu!

Čak ni da vas pita župan Boris Miletić?

Nije me pitao. Niti mi, ponavljam, to treba u životu. Samo još dodatne obaveze. Ovako više koristim, a župan mi je dao odriješene ruke i dojma sam da on vjeruje struci. 

U redu. Bliži se špica sezone. Mogu li se domaći stanovnici, ali i mnogobrojni turisti, osjećati sigurno u smislu već spomenutog pravovremenog dolaska do odgovarajuće zdravstvene skrbi? Pritom posebno mislim na hitnu medicinu iz koje dolazite.

Čim završi jedna sezona, kreću pripreme za iduću. Osnovno je uvijek priskrbiti dovoljno ljudi. Moja uloga je bila osvijestiti načelnike i gradonačelnike da to treba i platiti. Tako su me i upoznali svi, jer sam šetala od jednog do drugog. Imala sam sastanke i s predstavnicima turističkih zajednica i kuća, i uspjeli smo podići turističke takse još prošle godine. Od iduće godine bi se tim novcima mogao financirati taj dodatni nadstandard za organizaciju zdravstvene zaštite tijekom turističke sezone. Da rasteretimo lokalne samouprave. 

Ilustracija: Hitna medicina

Ove godine tako imamo dodatni tim u Novigradu, pa sad imamo ukupno šest timova više tijekom ljeta u odnosu na zimu. To su gradovi: Poreč, Pula, Pazin, Novigrad, Labin i Rovinj. S tim da vikendom i praznikom u Umagu imamo dodatnog liječnika i sestru za primanje turista. Pojačanja bilježimo i na medicinskoj prijemnoj i dojavnoj jedinici 194 koja šalje prvi raspoloživi tim onamo gdje je potreban. Važno je reći da su svi jako dobro opremljeni. Tu nam čak rado dolaze mladi liječnici jer se već pročulo da se na istarskoj hitnoj može puno naučiti. 

Međutim, kako smo ranije spomenule, generalno nam kronično nedostaje kadra u zdravstvu u čitavoj županiji, pa tako i u Općoj bolnici Pula. Razgovarala ste o tome prije dva mjeseca na koordinaciji s istarskim gradonačelnicima. Već se godinama provode različite mjere za privlačenje i zadržavanje deficitarnog medicinskog kadra, no one očito nisu dovoljne. U tom smislu oformljena je Burza zdravstvenih radnika. Kako ona funkcionira? 

Burza zdravstvenih radnika funkcionira od studenog prošle godine. Imamo više od 180 medicinskih sestara i tehničara koji su se uključili, i više od 80 liječnika. Javljaju nam se iz Istre, ali i šire. Pred ljeto smo napravili i pravne korake, u smislu sporazuma između ustanova. Uredili smo i razne internetske grupe koje koordiniraju glavne sestre, a koordinatorica čitavog projekta je viša savjetnica za zdravstvo Istarske županije, Roberta Katačić. U svakoj ustanovi imamo pak glavne sestre koje odgovaraju za, primjerice, Hitni prijem, Pedijatriju, Dom zdravlja, Opću bolnicu i tako dalje. 

Koliko se Burza pokazala efikasnom?

Pa evo u bolnici smo tijekom ožujka i travnja imali preko 40 smjena na hitnom traktu pokrivenih preko Burze. Liječnici dobiju 150 posto od onog što bi inače zaradili, ali mislim da ćemo morati još i podizati tarifu. Mnogo njih se javilo sa željom da pomognu tako održavati sustav. To je jedna naša mala agencija koja je baš tome namijenjena.

Jeste li Vladi uspjeli objasniti ono o čemu ste već nedavno javno progovarala - koliko je život u Istri specifičan u odnosu na ostatak zemlje? U smislu puno većih životnih troškova i ogromnog broja radnih sati tijekom ljeta, a radi čega se liječnici u Istri ne zadržavaju, ili to čine vrlo rijetko, tek u slučaju dobivanja specijalizacije.

Da, gotovo svi akti su spremni jer će sve ići službenim putem. Akti idu na Skupštinu Istarske županije na jesen. Pojasnit ćemo da kod nas jedan euro ne znači isto kao u nekim drugim dijelovima Hrvatske. Prosječan radnik u istarskom zdravstvu više nije ni kreditno sposoban! Prosječna plaća u zdravstvu je 1.400 eura, a u socijalnim ustanovama 938 eura. Danas kupiti nekretninu u Puli našem prosječnom zaposleniku, s prosječnim primanjima, je gotovo pa nemoguće. Oni ne mogu kupiti stan od 65 kvadrata koji će stajati 200.000 eura na 20 godina. Dakle, mi ih moramo stambeno zbrinuti na koji god način!

Imaju veće opterećenje za vrijeme sezone, normalne godišnje odmore ne mogu koristiti, i to dok je ostatak Hrvatske na godišnjem. Osim toga, blizu smo granice i ljudi mogu lako otići.

Mi uopće nemamo pravnih mehanizama kojima bismo ljudima mogli ponuditi veće plaće! Stoga, krećemo lokalno. Uz stambeno zbrinjavanje, davat ćemo i bonus na plaću onima koji su tu duže. Dakle, moramo misliti i na ljude koji su se ovdje rodili, koji u Istri žive i rade.

Idemo na aktualne teme. Prije nekoliko dana iz Županije je stiglo priopćenje kako će ove godine financirati projekte 51 udruge iz područja zdravstva i socijalne skrbi, u iznosu od 110.268 eura. Natječaj je raspisan u sklopu Plana za zdravlje i socijalno blagostanje Istarske županije od 2021. do 2024. godine. Što građani od svih tih projekata i novaca mogu očekivati u praksi?

To je natječaj koji ide preko našeg Odjela. Drago mi je da su se ove godine javili i neki ljudi koji su tijekom pandemije morali obustaviti svoj rad. To su ljudi koji vuku ovo društvo i čine ga boljim. Govorimo o područjima od onkoloških pacijenata, osoba s invaliditetom, pa do onih koji nisu socijalno uključeni. Javilo ih se više nego inače, tako da ćemo iduće godine morati osigurati još više sredstava. 

Ipak, još uvijek očekujemo i nabavu mobilnog digitalnog mamografa koji bi putovao po ruralnom dijelu Istre. Najavljeno je to još prije gotovo godinu i pol. U kojoj je fazi taj projekt?

Davno je gotova ta javna nabava. Mamograf je trebao biti isporučen u lipnju. Stiže sad svaki dan, plan je već napravljen, a nositelj projekta su Istarski domovi zdravlja. Oni su zatražili više sredstava jer ove godine planiraju napraviti tisuću mamografija više nego prošle kada ih je učinjeno 700. Vjerojatno ćemo, čim mamograf stigne, krenuti s malom kampanjom putem letaka i plakata, tako da žene na vrijeme znaju kada će mamograf biti u njihovom gradu.

Čekamo i na dogradnju ili izgradnju domova za starije u Buzetu, Labinu i Pazinu te proširenje pulskog Štiglića. Što možemo danas poručiti građanima na tu temu?

Labin samo što nije gotov, Pazin je pri kraju također. Buzet još ne, ali neće ni oni još dugo čekati. Ipak, svi su zabrinuti kako će naći kadar. Moram zato reći da će paket mjera koji pripremamo obuhvatiti svih. Što se tiče Doma Alfredo Štiglić, projekt će javnosti biti predstavljen tijekom srpnja, a u tijeku je priprema javne nabave te očekujemo početak radova ove godine.

Idemo za kraj na one najmlađe. Kao ravnateljica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije zalagala ste se za uvođenje osnova prve pomoći i reanimacije u vrtiće i odgojno-obrazovne ustanove. Postojali su i konkretni projekti koje je Covid zaustavio. Hoćete li i nadalje inzistirati na toj ideji?

Da, na osnovnoj prvoj pomoć i održavanju života; od vrtića, škola, pa do odraslih. Tu imamo velike planove koje ćemo na jesen ugraditi u Operativni plan aktivnosti za drugu godinu. Možda je poražavajuća činjenica da ni ljudi u sustavu zdravstva nisu dovoljni educirani iz područja osnovnog održavanja na životu, i primjene automatskog vanjskog defibrilatora. Ali, takvo nam je školstvo. Tijekom ljeta ću si dati vremena da i taj dio obuhvatimo Operativnim planom za iduću godinu, da to svima nama postane opća kultura. Zamislila sam trogodišnji plan, pa izvedbeni jednogodišnji. Najvažnije je stvoriti dovoljno mentora. To je ono što nedostaje ovom društvu. To mi je jako tužno. Dobar učenik bi uvijek trebao nadmašiti učitelja. 

Jesmo li ipak malo zakasnili? Odnosno jesmo li mogli biti svjesni još za vrijeme pandemije kakve bi poteškoće po mentalno zdravlje mogle uzrokovati izolacija i online nastava?

Tako je! Na nacionalnoj razini se to moglo promisliti još tada dok se sjedilo doma i dok se nije odlazilo na posao. Mlijeko je sad proliveno, što se kaže. Kada se već počinje događati posljedica, znači da jako kasnimo. Ako čekamo, bit će samo gore. Ja primjećujem i na liječnicima koji su studirali tijekom pandemije da nisu imali kontakt s pacijentom, tako da trošimo mnogo vremena u počecima samo na osnove komuniciranja. 

Jako je pak izražena želja za uspjehom i želja za materijalnim. Nas prvom satu na fakultetu kažu im da su oni elita ovog društva, i tu počinje problem. Zato ih ja moram osvijestiti i reći im da se častan liječnik mora odnositi prema svom pacijentu onako kako bi htio da se netko odnosi prema njemu. Dakle, angažman na ostvarivanju empatije je posve nova pojava.

Zato ljudi dolaze na hitnu, jer znaju da će se netko tamo baviti njima. Da će nekom biti bitni. Ljudi bi se i inače trebali osjećati bitnima, pa u tom smislu najavljujem Karticu pogodnosti za sve naše zaposlenike u javno-zdravstvenom i socijalnom sustavu, kako bi mogli imati popuste kod raznih mehaničara, kozmetičara, frizera... Moramo nuditi nešto više da bismo nešto više i dobili. Dok još ima ljudi.