Politika i društvo

Veliki intervju s predsjednicom Uprave Tehnomonta

Gordana Deranja: Nose me adrenalin, borba za opstanak i dokazivanje da se može. U inat svima proizvodimo i opstajemo!

"Nažalost, percepcija brodogradnje u Hrvatskoj je katastrofalna. Na sam spomen brodogradnje sitne duše se iživljavaju da je to vreća bez dna i da u njoj ima jako puno korupcije. Ne. Brodogradnja u Hrvatskoj je refleksija stanja u hrvatskom društvu i vođenja svih ekonomskih politika koje smo imali. Ne možeš staviti na čelo takvog jednog sustava nekoga tko njime ne zna upravljati. Ne možeš izvlačiti novac iz tog sustava jer vreća nije bez dna i doći će do kraja isisavanja novca. Politika ugovaranja u Hrvatskoj je loša i sramotno je da smo nekoć bili treća velesila u svijetu. Nije to bila Jugoslavija, nego je to bila Hrvatska"


 
15 min
Matea Čelebija ⒸFOTO: Manuel Angelini

"Nažalost, percepcija brodogradnje u Hrvatskoj je katastrofalna. Na sam spomen brodogradnje sitne duše se iživljavaju da je to vreća bez dna i da u njoj ima jako puno korupcije. Ne. Brodogradnja u Hrvatskoj je refleksija stanja u hrvatskom društvu i vođenja svih ekonomskih politika koje smo imali. Ne možeš staviti na čelo takvog jednog sustava nekoga tko njime ne zna upravljati. Ne možeš izvlačiti novac iz tog sustava jer vreća nije bez dna i doći će do kraja isisavanja novca. Politika ugovaranja u Hrvatskoj je loša i sramotno je da smo nekoć bili treća velesila u svijetu. Nije to bila Jugoslavija, nego je to bila Hrvatska"

Brodogradnja u Hrvatskoj je na izdisaju ili ipak još ima nade za njezin opstanak? Dok se Uljanik nakon stečaja pokušava održati iznad vode, pulski Tehnomont još uvijek se dobro drži. Štoviše, prošle su godine imali toliko ponuda za poslove da su ih morali odbijati. Predsjednica Uprave Tehnomonta Gordana Deranja, nekadašnja predsjednica HUP-a i nagrađivana menađerica koju su brojni lokalni, ali i nacionalni političari htjeli u svojim redovima, ističe kako u inat zaostaloj državnoj birokraciji i neulaganju u industriju, Tehnomont i dalje uspješno sklapa poslove s naručiteljima.

S Gordanom smo razgovarali o trenutnom stanju brodogradilišta u Hrvatskoj i Istri, socio-ekonomskoj krizi uzrokovanom ratom u Ukrajini, ali smo se dotaknuli i aktualnih političkih tema u Puli.

Možemo reći da tržište u posljednjih mjesec i pol dana divlja. Sve poskupljuje, od namirnica do sirovina. Kakvo je stanje u brodogradilištu i imate li dovoljno zaliha?

Najprije je poskupljenje počelo nakon smirivanja pandemije, a ovo od kada je počeo rat u Ukrajini je van pameti. S obzirom na to da je Ukrajina bila isporučitelj i željeza i aluminija, svi su se oslanjali na njezine izvore, a sada toga više nema, što predstavlja veliki problem. Troše se zalihe iz skladišta, cijene su vrlo velike, a iz drugih destinacija je prijevoz dosta skuplji. Znamo da s rastom cijena benzina i nafte automatski poskupljuje i prijevoz, a i da u Europi kronično nedostaje vozača kamiona. Sve skupa, na jalovoj politici Europske unije od enormne birokracije, od mahnitosti za profitom prestaju brinuti o svojoj proizvodnji i sele se drugdje gdje je jeftinije. Nisu sagledali sve moguće posljedice koje bi mogle biti i vjerujem da Europa više nikada neće biti kao što je bila. Neki drugi igrači koji imaju sirovine i proizvodnju. Europa je najstariji kontinent i sada se vidi da uopće nismo vodili demografsku politiku. Kronično nedostaje radne snage te ljudi migriraju u zemlje koje daju veće plaće. Sve to bit će nedostatno, pogotovo nakon rata u Ukrajini, jednostavno više ništa neće biti isto. I da sutra prestane rat, njihov oporavak će jako dugo trajati, a već se pojavljuju i razne najave da Njemačka ide u recesiju. Ako do toga dođe, i Hrvatska će to jako osjetiti. Mi smo uništili svoju industriju i sveli sve na turizam pa sada ovisimo o tome koliko će nam turista doći i to nam je sav uspjeh, a imalo li dovoljno hrane i sirovina, to nije bitno.

Hrvatska  ima popriličan potencijal za razvoj i proizvodnju u poljoprivredi i industriji. Kako vi objašnjavate to da smo imali veliko brodogradilište i priliku za daljnji razvoj industrije, a sveli smo se samo na turizam kao glavnu gospodarsku granu?

Nažalost, percepcija brodogradnje u Hrvatskoj je katastrofalna. Na sami spomen brodogradnje, sitne duše se iživljavaju da je to vreća bez dna i da u njoj ima jako puno korupcije. Ne. Brodogradnja u Hrvatskoj je refleksija stanja u hrvatskom društvu i vođenja svih ekonomskih politika koje smo imali. Ne možeš staviti na čelo takvog jednog sustava nekoga tko njime ne zna upravljati. Ne možeš izvlačiti novac iz tog sustava jer vreća nije bez dna i doći će do kraja isisavanja novca. Politika ugovaranja u Hrvatskoj je loša i sramotno je da smo nekoć bili treća velesila u svijetu. Nije to bila Jugoslavija, nego je to bila Hrvatska. Problemi jesu bili nakon osamostaljenja, gubljenjem čeličana u Makedoniji, koja je u sastavu Jugoslavije isporučivala sirovine, ali nitko od četiri brodogradnje nije imao hrabrosti reći da Hrvatskoj treba jedno brodogradilište i eventualno jedno vojno, i iza toga stati. Ovako su u jednoj maloj državi bila četiri velika brodogradilišta s lošom rukovodećom strukturom, osim koliko se držao Uljanik i njegov stari direktor.

Radolović?

Tako je. Tada je Uljanik još klapao koliko je mogao, a onda se dogodilo što se dogodilo. Teoriju da je brodogradnja loša pobija Europa jer, recimo, uzmite za primjer Poljsku koja ima visoko profitabilnu brodogradnju ili Nizozemsku koja je jedna od lidera. Gotovo svaka država u Europi, koja ima izlaz na more, ima svoju brodogradnju. A što su naši napravili? Za vrijeme velike krize od prije petnaestak godina, kada je naša brodogradnja bila na koljenu i gubicima, oni su je išli na vrat na nos prodavati.
Propasti je pogodovala i Europska unija koja je vodila bedastu politiku i iživljavala se na novim zemljama članicama. Prvo je Poljskoj regulirala broj brodogradilišta, a i nama je isto uvjetovala brojkama.

Ne možeš izvlačiti novac iz tog sustava jer vreća nije bez dna i doći će do kraja isisavanja novca. Politika ugovaranja u Hrvatskoj je loša i sramotno je da smo nekoć bili treća velesila u svijetu

O propasti brodogradnje u Hrvatskoj

Zašto?

Ne znam, vjerojatno zbog konkurencije koju je bilo potrebno uništiti.

Kako su oni to opravdali?

Pa mi smo ti koji su pregovarali. Nije Europska unija kriva, nego naši pregovarači koji su skidali gače samo da uđemo u Europsku uniju. To se danas vidi i na poljoprivrednom zemljištu i na svemu ostalome. Mi smo u situaciji da smo nerazvijeni ušli u jednu razvijenu obitelj i da, ako imamo 250 radnika, ne možemo povlačiti sredstva iz Europske unije jer se smatramo velikim poduzećem. Pa gdje tu ima logike? A to smo sve mi ispregovarali bez da smo si dali neki prijelazni rok da firme koje brinu o svojim radnicima i koje imaju više od 250 ljudi mogu doći do bespovratnih sredstava. Tehnomont nije dobio ništa i nikakva sredstva nije mogao povući jer ima preko 250 zaposlenih. U Hrvatskoj također nismo mogli dobiti sredstva jer je velika brodogradnja povlačila sve prema sebi. Sada nam nude sve, govore da će nas informatika spasiti i za to se daju financije, a ima li strojeva s kojima se može biti konkurentan, to nikoga ne interesira. Apsurd do apsurda. Ali evo, u inat svima njima proizvodimo i opstajemo. Ovo je jako teška branša, sa svim davanjima koja Hrvatska ima, iako nije problem u davanju državi, nego u tome što ti se ništa ne vraća. U jednoj Danskoj i Švicarskoj su možda izdvajanja malo veća, ali država im to vraća. A što mi imamo? Samo nove namete, hoćete od zdravstva i dopunskog. Što imamo od toga? Je l' dođemo na red brzo? Ne. Sve normalne firme, kao što je i naša, imaju police dopunskog i zdravstvenog osiguranja u privatnim poliklinikama, upravo kako bi naši radnici mogli obavljati preglede i doći na red u nekom primjerenom roku.

U inat svima proizvodimo i opstajemo. Ovo je jako teška branša, sa svim davanjima koja koja Hrvatska ima, iako nije problem u davanju državi, nego u tome što ti se ništa ne vraća

O odnosu države prema industriji

Znači, Tehnomont se još uvijek drži. Kako stojite s knjigom narudžbi?

Prošle godine bili smo u situaciji da smo odbijali poslove jer smo bili prekrcani. Sada imamo dovoljno posla za ovu i sljedeću godinu, ali već krajem ove godine treba početi razmišljati što i kako dalje. U nekim smo pregovorima, ali još ništa nismo konkretno ugovorili. Ove je godine potražnja drastično smanjena jer je u ovakvoj situaciji jako teško ugovarati. Onaj tko naručuje, svjestan je da materijal poskupljuje iz dana u dan i da nije izvjesno koja će biti konačna cijena broda. Mi imamo sreću da smo, uz porast cijene, uspjeli aluminij i ostatak materijala rezervirati i nabaviti na vrijeme. Tako da, barem što se tiče materijala, imamo osigurano proizvodnju za nove ugovore koji slijede. U ovom trenutku imamo Keniju koju isporučujemo sad početkom svibnja, za norveškog partnera spreman je brod sada u travnju. Danas ćemo porinuti jedan od dva za istog naručitelja iz Škotske. Prostor smo ispraznili jer će se sada u njemu graditi tri aluminijska patrolna broda za Cipar. Trenutno čekamo dokumentaciju za dva vatrogasna broda za Grčku. U ovoj godini počinjemo s gradnjom pet brodova koji bi do kraja sljedeće godine trebali biti isporučeni. Prošlu i ovu godinu imamo opasno stanje jer ima jako puno brodova, a mi imamo 140 zaposlenih u zemlji i oko 300 u inozemstvu. Bilo je poprilično gužvasto i mislim da trebamo imati optimalnu proizvodnju, a ne da se iscrpljujemo s toliko brodova. Dogodilo nam se da smo za Cipar prošli na natječaju, ugovor sklopili nakon godinu dana, da smo Grčku prošli na natječaju, a ugovor sklopili nakon dvije godine. Mi ne možemo biti u stand by-ju dok ne potpišemo ugovor, već u međuvremenu trebamo dogovarati i druge poslove pa smo tako sklopili ovaj sa Škotima. To što prođeš na natječaju, ne znači da ćeš potpisati ugovor jer je administracija svagdje zaguljena pa tako i na Cipru i u Grčkoj. U današnje vrijeme, kada me netko pita koji nam je plan, mogu ga samo pogledati i reći „ma o čemu ti pričaš?“. Ne možeš planirati kada ćeš potpisati ugovor i u trenutku moraš biti fleksibilan i snalaziti se najbolje što znaš.

Onaj tko naručuje, svjestan je da materijal poskupljuje iz dana u dan i da nije izvjesno koja će biti konačna cijena broda. Mi imamo sreću da smo, uz porast cijene, uspjeli aluminij i ostatak materijala rezervirati i nabaviti na vrijeme. Tako da, barem što se tiče materijala, imamo osigurano proizvodnju za ove nove ugovore koji slijede

O enormnom porastu cijena na tržištu

Jeste li zadovoljni trenutnim funkcioniranjem i radom brodogradilišta?

Da nisam, ne bih ovo radila. Imam puni radni staž i godine za ići u mirovinu. Ovo me drži, nose me adrenalin, borba za opstanak i dokazivanje da se može. Kada se iskristalizira netko kome ću u sigurne ruke prepustiti brodogradnju, sa zadovoljstvom ću otići u mirovinu.

Pričali smo na početku o ratu. Trenutno je Europu zadesila teška socijalna kriza. Sve više Ukrajinki svakodnevno s djecom dolazi u Istru, a naročito u Pulu. Jeste li vi razmišljali o mogućem zapošljavanju Ukrajinaca?

Ukrajinci su preko jedne firme kod nas radili i oni su odlični radnici, no sada je većina njih u svojoj zemlji koju brani na ratištima. Vjerojatno u turizmu ima mogućnosti zapošljavanja žena, ali ovdje ima i dosta visokoobrazovanih, poput liječnica, koje treba planski voditi i znati koga zbrinjavamo, njihove profesije, mogu li one raditi i jesu li istraumatizirane. Mi samo objavljujemo koliko ih je ušlo u Hrvatsku i da ih želimo i da ćemo ih uzeti, Međutim, birokracija apsolutno ne prati žene i djecu koji ulaze u Hrvatsku. Od naše enormno glupe birokracije, koja ih ako su u privatnom apartmanu tretira kao turiste do toga da nitko ne razmišlja da te žene nemaju novac, nemaju ga kako prebaciti, možda nemaju bankovnu karticu. Trebat će, nažalost, jako puno vremena da se sve vrati u normalu.

Kod nas je rat bio prije trideset godina ali se neke posljedice još uvijek osjećaju.

Znamo koliko je nama trajala obnova, ali je ona nekako i išla. Uzmimo sada ovu sramotu od potresa. Zaboravili smo sve te ljude u Baniji, metropola kako-tako funkcionira, ali jadni oni ljudi u zaleđu Zagreba, koji su zaboravljeni. Sada imamo val izbjeglica za koji ne znamo kada će stati. Država se treba brzo prestrojiti i pružiti im sve potrebno, a ne samo krov nad glavom. Ljudi koji su primili izbjeglice nesebično pomažu, ali im i država u tome treba pomoći.
Međutim, kako će država pomoći tuđem narodu kad, očito, ne može pomoći ni svojem? Ako povučemo paralelu između žrtava potresa i izbjeglica – vidjet ćemo da se ni našim ljudima nije pomoglo. Niti jedna kuća u godinu dana od potresa u Baniji nije obnovljena. U Baniji je i prije potresa živjela sirotinja kojoj je trebalo pomoći. Koliki je postotak sirotinje u Hrvatskoj bio prije ovog potresa? Koliko je mladih i radno sposobnih obitelji iselilo iz Hrvatske? O čemu mi pričamo?

Sada imamo val izbjeglica za koji ne znamo kada će stati, a nemojmo zaboraviti i na one izbjeglice koje su u Europu dolazile prije Ukrajinaca, a koji su danas po logorima negdje izolirane i stigmatizirane te im nije pružena dobrodošlica

O valu izbjeglica

Zašto su, po vama, mladi iselili?

Zato što gomilamo birokraciju, imamo gospodarstvo koje to ne može hraniti, imamo visoke namete kako bi država dobila sve što joj pripada i onda nema ulaganja jer, ako ti moraš izdvajati 60 posto svoje zarade državi, ti ne možeš povećavati plaće radnicima. Jedna Švicarska izdvaja 15-20 posto od zarade, a jedna Hrvatska 60. Je l' imamo bolji standard, zdravstvo i školstvo? Nemamo. Krpamo njihove rupe i njihove fotelje. Nakotilo se općina, načelnika.

Zadnjih dana aktivno se priča o smanjenju općina u Hrvatskoj.

Ma oni samo o tome pričaju. Ništa se neće dogoditi. Što će biti s tim načelnikom? Utopit će se u općinu i neće se ništa smanjiti, nego će samo fingirati.

Žalimo se na birokraciju, kriva je država, dakle kriva je vlast. Imali smo ju priliku nekoliko puta promijeniti i nismo. U Puli se nakon trideset godina promijenila vlast i nakon deset mjeseci, čini se da se raspada.

Pa zato što su na vlasti stalno isti. Grčevito drže fotelju i u životu ništa drugo nisu radili, nego su živjeli od javnog novca i onda izigraju povjerenje naroda. Glasaš za neku stranku koja se slučajno pojavi, a onda ona koalira s nekom za koju ti nisi htio glasati.

Kako komentirate političku situaciju u gradu? U kojem smjeru ide Pula?

Svatko gleda sebe, svoju stranu i svoje interese. Stanje u kojem je Pula je sramotno. Odite u Zadar i Šibenik. Gdje smo mi bili od njih, a oni su se postupna kulturno i uređenjem grada dizali, dok mi danas imamo ruglo od centra grada, oronule fasade, a glavnom da se uzima. Mi smo na Danteovom trgu imali kancelarije i morali smo plaćati Gradu Puli za zaštitu spomenika. Samo ubiru lovu, a što su od toga napravili? Grad je užas, od čistoće, od zapuštenosti, zatvorenih trgovina... Mislim, tko osmišljava to? Neću ja davati ideje što treba raditi. Valjda netko tko je htio voditi grad zna što treba raditi. Milijun puta su se prekopavale cesta, jedan te ista jer nisu znali što treba napraviti. Koliko se puta samo prekopavala zaobilaznica? I sada su se ovi udružili da bi srušili IDS, nisu izdržali ni godinu dana i već su se očerupali kao djeca u vrtiću. Pa to je van pameti. Ta ega i bezobrazluk me užasava. Da ne mogu mirno sjesti i dogovoriti se, nego se prepucavaju preko medija. Izigravaju frajere, umjesto da ne izlaze van dok se ne dogovore. Treba se prestati sramotiti i početi raditi na razvoju grada. Ide Uskrs. gdje je sirotinja? Gdje su umirovljenici? Treba im pružiti malo radosti za taj dan. Što se događa u Puli? Ništa. Stalno rasprave hoće li se graditi na Lungomareu...

Koji je vaš stav o gradnji na šetalištu Lungomare?

Muka mi je od svega toga. Po meni, Lungomare pripada svim građanima Pule, šetnica, čisti zrak. Ali s druge strane treba vidjeti investitora. Ako je to njegova zemlja, o čemu pričamo? Ne znam i ne ulazim u to kako je uopće došlo do toga. Sada se povuklo i to pitanje kako su uopće postali vlasnici tog zemljišta. Nemam točne informacije. 

Kako komentirate odlazak nogometnog kampa u Bale?

Ja to sve povezujem s djecom. Meni je vrh kada se djeca bave sportom, a ne da su na ulici i za kompjuterom. Ne trebaju oni biti vrhunski sportaši, ali svako dijete koje se bavi sportom uči se redu razvija motoriku, ima društveni život. Djeca se kroz sport uče i pobjedama i porazima. Uče kvalitete koje neće steći na ulici ili za kompjuterom. Dokle god se nešto radi da bi okupilo djecu, nevažno je li u pitanju vaterpolo, veslanje, atletika, meni je to super. Ne napraviti taj kamp je veliki propust. Sada trebaju putovati u Bale. Njihovi roditelji nemaju toliko vremena razmišljati dodatno jesu li ceste zagušene i je li im put uopće osiguran.

Gradonačelnik Zoričić komentirao je da se klub zove NK Istra, a ne NK Pula i da ne mora sve biti u Puli.

Ako ćemo tako širiti taj pojam, neka i njegov Hajduk onda isto tako ode iz Splita kad se već ne zove Split, nego Hajduk. Hajduci su bili u zaleđu Splita, a ne samo u Splitu.

Ne napraviti taj kamp je veliki propust. Nije važno hoće li jednoga dana ta djeca biti poznati nogometaši NK Istre, oni su svejedno puni entuzijazma, a sada trebaju putovati u Bale. Njihovi roditelji nemaju toliko vremena razmišljati dodatno jesu li ceste zagušene i je li im put uopće osiguran

O nogometnom kampu u Balama

Idemo se još malo vratiti na Tehnomont. Koji su planovi za dalje? 

Mi smo sebe kao firmu zaštitili tako što smo proglasili višu silu našim ugovorima, ne zato što bismo iskočili iz njih, već zato da obavijestimo svoje partnere što se trenutno događa na tržištu. Neka znaju da to nije zato što ne radimo, nego zato što je na svjetskom tržištu ludnica i mogući su enormni porasti cijena. Zbog kaosa na tržištu nema više planiranja i strategija. Možda će se s prekidom rata barem malo smiriti situacija. Ako naručujete nešto iz Kine, to jako dugo putuje, a nije certificirano po svim standardima koje traži Europska unija. Problema je koliko hoćeš, no još uvijek nema nikakve panike. Sad imamo konkurenciju u Uljaniku koja diže plaće pa je nekima to interesantno, ali to je sve ljudski. Neki radnici novi dođu, neki odu, najvažnije je da nema masovnog odlijeva.

Imate li problema sa zapošljavanjem radnika?

Što se tiče proizvodnih radnika, mi bismo još zapošljavali, ali njih nema na tržištu. Nema škole koja bi ih obrazovala. Mi još uvijek imamo vrhunske majstore koji idu prema mirovini, a nemamo školovanog kadra koji bi učili uz njih. Nakon onakve hajke na brodogradnju, koje će se dijete upisati u školu za brodogradnju? Eventualno idu za strojare. Napravili smo toliku famu. Uljanik se zatvorio i nakon toga se masovno otišlo u Njemačku i Italiju. Deset godina nedostatak radnika sigurno će biti velik problem za brodogradnju, ako se prosvjeta ne probudi, ne razradi i motivira djecu za ovu branšu. Infobip je super tvrtka i svaka im čast, informatika je sada svima fora, ali nitko ne želi variti aluminij ili željezo, prljati rukice i raditi na buri. Mi kao društvo napravili nešto negativno od proizvodnog radnika. Umjesto da ga cijenimo kao vrhunskog radnika bez kojeg ne možeš ništa, a ne šljakera kojeg se podcjenjuje. Krađom i bogaćenjem na tuđoj nesreći stvorili smo jedno izopačeno društvo. Sve sustave vrijednosti smo izvrtjeli. I sada tih radnika nema, molim ih da nam dođu nešto popraviti u kući.

Odakle vam najviše radnika dolazi? Iz Istre, Hrvatske ili inozemstva?

Iz Istre. U našoj su firmi svi dobrodošli. U Njemačkoj su radnici iz cijele Hrvatske, a u Puli su pretežito Istrijani, iz Istre, iako je pulska firma (smijeh).


Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.