Hrvatska u deset godina upeterostručila kapacitete obnovljivih izvora energije, ali i dalje uvozi velike količine struje

Deset godina nakon stupanja na snagu Pariškog sporazuma, Hrvatska ima više od pet puta veću instaliranu snagu obnovljivih izvora energije nego 2016. godine, ne računajući hidroelektrane. Unatoč velikom napretku u proizvodnji električne energije iz sunca i vjetra, zemlja i dalje znatan dio svojih potreba pokriva uvozom.

Na to upozoravaju Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), gospodarsko-interesno udruženje koje danas, 4. studenoga, obilježava deset godina djelovanja. OIEH je osnovan istoga dana kada je 2016. na snagu stupio Pariški sporazum, jedan od najvažnijih međunarodnih sporazuma u borbi protiv klimatskih promjena.

U desetljeću koje je uslijedilo sunčane elektrane postale su sve prisutnije na krovovima, vjetroelektrane povećale su svoj doprinos domaćoj proizvodnji, a u elektroenergetskom sustavu počeli su se koristiti i baterijski spremnici. Međutim, iz OIEH-a ističu da Hrvatska još uvijek ne iskorištava dovoljno svoje prirodne resurse i tehnološke mogućnosti.

Od 604 do 3.138 megavata u deset godina

Kada je 2016. godine započelo djelovanje OIEH-a, Hrvatska je imala 604 megavata (MW) instalirane snage obnovljivih izvora energije, bez hidroelektrana. Deset godina poslije instalirana snaga sunčanih elektrana iznosi 1.609 MW, vjetroelektrana 1.282 MW, a elektrana na biomasu, bioplin i geotermalnu energiju 247 MW.

Ukupno je riječ o 3.138 MW, što predstavlja više nego peterostruko povećanje u odnosu na 2016. godinu.

U sustavu se postupno razvijaju i baterijski spremnici, čija trenutačna instalirana snaga iznosi 66 MW. Hidroelektrane, s ukupno 2.155 MW, i dalje predstavljaju važan oslonac domaće proizvodnje električne energije, no sve češća sušna razdoblja pokazuju koliko je važno razvijati i druge obnovljive izvore.

Unatoč snažnom rastu sunčanih elektrana, Hrvatska i dalje znatno zaostaje za europskim prosjekom. Prema podacima OIEH-a, u Hrvatskoj je instalirano oko 400 vata sunčane snage po stanovniku, dok prosjek Europske unije iznosi približno 900 vata.

Samo je 2023. Hrvatska bila neto izvoznik električne energije

Povećanje domaćih proizvodnih kapaciteta nije bilo dovoljno da Hrvatska smanji svoju ovisnost o uvozu električne energije u mjeri u kojoj bi to bilo poželjno.

U proteklih deset godina Hrvatska je samo 2023. završila kao neto izvoznik električne energije. U svim ostalim godinama uvozila je više električne energije nego što ju je izvozila.

Istodobno se mijenjaju i obrasci potrošnje. Dok su se najveća opterećenja elektroenergetskog sustava nekada bilježila zimi, zbog grijanja, danas se sve češće pojavljuju tijekom ljeta, kada visoke temperature i povećana potreba za hlađenjem podižu potrošnju.

Ovoga ljeta potrošnja električne energije porasla je 6,4 posto u odnosu na prošlu godinu, dok su dotoci vode u hidroelektrane iznosili samo 43 posto višegodišnjeg prosjeka.

Zbog takvih okolnosti Hrvatska je od lipnja do rujna morala uvesti više od četvrtine potrebne električne energije, čija je vrijednost dosegnula gotovo 250 milijuna eura.

Prema okvirnoj procjeni OIEH-a, proizvodnja jednake količine električne energije u novim domaćim sunčanim i vjetroelektranama mogla bi imati gotovo upola manji trošak od tržišne vrijednosti ljetnog uvoza.

Da se ne radi samo o posljedici jednog iznimno toplog ljeta, pokazuju i podaci za listopad. Uvozom je pokriveno oko 21 posto potrebne električne energije, dok su hidroelektrane proizvele samo devet posto, jednako koliko i sunčane elektrane. Vjetroelektrane osigurale su više od 20 posto potrebne električne energije i time znatno pridonijele smanjenju potrebe za uvozom.

Iz OIEH-a upozoravaju da energetska tranzicija više nije samo pitanje smanjenja emisija stakleničkih plinova, nego i sigurnosti opskrbe, konkurentnosti gospodarstva te cijena energije koje plaćaju građani i poduzeća.

Nove elektrane nisu dovoljne bez razvoja mreže i baterijskih spremnika

Za veću energetsku neovisnost Hrvatske, smatraju u OIEH-u, potrebno je istodobno ubrzati izgradnju obnovljivih izvora energije, modernizirati elektroenergetsku mrežu i povećati ulaganja u baterijske spremnike.

Bez usklađenog razvoja sva tri dijela sustava neće biti moguće u potpunosti iskoristiti domaće energetske resurse niti znatnije smanjiti ovisnost o uvozu.

Na moguće gospodarske učinke takvih ulaganja upućuje i studija OIEH-a izrađena u suradnji s akademskom zajednicom. Prema njezinim rezultatima, realizacija planiranih projekata obnovljivih izvora energije, uz potrebne baterijske kapacitete, mogla bi smanjiti prosječnu tržišnu cijenu električne energije za 28 posto.

U proteklih deset godina OIEH je u suradnji s akademskom zajednicom izradio pet stručnih studija koje se bave mogućnostima daljnjeg razvoja domaće energetike.

Među obrađenim temama su agrosunčane elektrane, plutajuće sunčane elektrane na ribnjacima, baterijski spremnici, područja za ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije, takozvane GO-TO zone, te pučinske vjetroelektrane i plutajuće sunčane elektrane na moru.

Cilj je veća energetska neovisnost i stabilnije cijene

Iz OIEH-a poručuju da je Hrvatska tijekom proteklog desetljeća dokazala kako može znatno povećati proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, ali da sljedeće desetljeće mora donijeti konkretnije koristi za građane i gospodarstvo.

Naglašavaju da se uspjeh energetske tranzicije ne smije mjeriti isključivo brojem izgrađenih elektrana i instaliranih megavata, nego i smanjenjem ovisnosti o uvozu, stabilnijim cijenama električne energije i sigurnijom opskrbom.

„Hrvatska ne može utjecati na cijene energije na svjetskim tržištima, ali može odlučiti koliko će o njima ovisiti“, poručuju iz OIEH-a.

Zaključuju da bi sljedećih deset godina trebalo biti razdoblje u kojem će dosadašnja ulaganja u obnovljive izvore energije rezultirati većom energetskom samostalnošću Hrvatske, snažnijim gospodarstvom i dugoročnom sigurnošću opskrbe električnom energijom.