„Rekli su mi da mogu biti sretna što su uopće zaprimili moje dijete“.
Tim riječima počinje priča majke Martine Orlić Peršić za čije bolesno dijete, 13-godišnjeg dječaka, minulog tjedna pulska opća bolnica nije imala krevet.
Poziv upomoć - odbijen
U bolnicu su dolazili tri noći za redom, ali sve dok se stanje nije pogoršalo, i na koncu dovelo do anafilaktičkog šoka, za dječaka s vodenim kozicama čijim je tijelom nekontrolirano buktala urtikarija zasad nepoznatog uzroka, nije bilo mjesta ni na pedijatrijskom, niti zaraznom odjelu.
- Bili smo cijelo vrijeme vani. Rekli su mi da ne smije ući u bolnicu zato što je zarazan. A što da mi je dijete anafilaktički šok doživjelo na parkingu? Nikome ništa?!, upitala je, ali u bolnici odgovor na to pitanje nije dobila.
Stanje mu se, prisjeća se, pogoršavalo, a kad je stvarno uzelo maha, kad se pokazalo da lijekovi ne djeluju, a da je osip u punom zamahu, doktorica s pedijatrije uzela ga je u bolničku sobu od dva kvadrata gdje je i upao u anafilaktički šok.
To je, dakle, bila već treća noć da Martina Orlić Peršić sa svojim djetetom dolazi na hitni pedijatrijski prijem, da dijete dobiva lijekove i da ga šalju kući. No, urtikarija se pogoršavala, širila se cijelim tijelom, počele su mu oticati i usne, imao je temperaturu i tresavicu. Kako i piše u nalazu, urtikarija je konfluirala, „mjestimice sa hemoragičnom komponentnom", dok je dječak bio "izrazito uznemiren", otežanog disanja.
U noć kada je upao u anafilatički šok, 19. srpnja, doktorice s pedijatrije ulagale su, priča majka, nadljudske napore da dijete zbrinu na neki odjel. Ali nitko ga nije htio.
- Pozivale su upomoć odjel za zarazne bolesti opće bolnice, ali tamo su ih odbili. Zvale su Zavod za infektivne bolesti KBC Rijeka, koji također odbija prijem mog djeteta. Tijekom jutra su nastavile moliti i prositi Odjel za zarazne bolesti OB Pula, ali bez uspjeha jer je taj odjel rezerviran isključivo za pacijente s koronavirusom. Nije bilo upitno ima li kreveta, nego jednostavno ne primaju ako nije koronavirus. Tada mi je doktorica na pedijatriji rekla da mogu biti sretna što su mi dijete uopće primili, da bi sve bilo u redu da je covid pozitivno te da bi ga najnormalnije hospitalizirali, kaže Orlić Peršić.
"Nema medicinske sestre koja bi obilazila dijete"
Otpusno pismo potvrđuje njezine riječi: "Obzirom na generaliziranu urtikariju i anafilaksiju indicirana daljnja opservacija i hospitalizacija, kako dječak ima akutnu variceloznu bolest indiciran prijem na Odjel za zarazne bolesti OB Pula, kontaktiran dežurni infektolog koji je odbio hospitalizirati dječaka. Nakon navedenog kontaktiran Zavod za infektivne bolesti KBC Rijeka, prijem odbijen. Iz istih se razloga dječak kroz noć hospitaliziran na odjelu pedijatrije te se u jutarnjim satima pokuša dogovoriti ponovni prijem na Odjel za zarazne bolesti OB Pula, no bez uspjeha jer je trenutno Odjel samo za Covid-19 pozitivne bolesnike".
Martina Orlić Peršić
Nakon još jednog bezuspješnog pokušaja hospitalizacije u KBC Rijeka, iz te ustanove ih upućuju u Kliniku za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević' u Zagrebu, gdje je dječak na koncu hospitaliziran.
Kroz cijelo jutro, svega nekoliko sati nakon životno ugrožavajuće situacije, priča Orlić Peršić, nitko od medicinskog osoblja nije obišlo njezino dijete: "Rečeno nam je da nas šalju za Zagreb jer nemaju medicinsku sestru koja bi obilazila dijete".
Ukratko, zbog izrazito zaraznih vodenih kozica 13-godišnji dječak nije mogao biti smješten na pedijatriju radi ostale djece, a na takozvani zarazni odjel, prema zajedničkom odgovoru ravnateljstva bolnice, kojeg predvodi dugogodišnja ravnateljica Irena Hrstić, i Odjela za pedijatriju na naš upit, za njega na zaraznom nije bilo kreveta zato što „COVID-19 epidemija nije završena, dapače trenutno je visoko aktivna u populaciji“. Mjesta nije bilo ni na Odjelu infektologije zbog „trajno potpuno popunjenih posteljnih kapaciteta s oboljelima s COVID-om“.
Kapaciteti popunjeni
- Da je kojim slučajem u tom trenutku i bilo praznih postelja ne bi bilo stručno opravdano dijete, a niti odraslu osobu, s vodenim kozicama a bez COVID-a smjestiti u odjel gdje su svi oboljeli s COVID-om, kažu iz bolnice.
Ravnateljica Irena Hrstić
Pulska bolnica, dakle, saznajemo iz odgovora te ustanove na naš upit, ima specijaliziranog smještajnog kapaciteta planiranog za liječenje zaraznih bolesti, ali su u trenutku kada je 13-godišnjem dječaku takav smještaj bio neophodan, svi kapaciteti za tu namjenu bili su zauzeti.
Martina Orlić Peršić već zna da je tome tako. Osjetila je na svojoj koži i na koži svog djeteta. A prema njoj je, nakon što je dječak upućen u zagrebački Fran Mihaljević, odaslan apel medicinskog osoblja.
- Vozač i sestra molili su me da ne stanem s borbom, nego da se probam izboriti za bolje uvjete. Naknadno sam od drugih roditelja čula nekoliko sličnih situacija. Da se razumijemo, doktorice i sestre daju sve od sebe, napravile su sve što su mogle, a vidno je da padaju s nogu, da su bespomoćne i da se po njima strašno gazi. Radi sustavnih problema, jer očigledno nemaju organizacijske uvjete rada i dovoljno medicinskih sestara, na kraju ispaštaju djeca. Broj djelatnika je definitivno problem, smatra Martina Orlić Peršić.
Ovo potonje iz bolnice ne opovrgavaju. Upitani ima li na pedijatriji dovoljno osoblja za skrb o pacijentima, iz bolnice su nam dali sljedeći odgovar.
Prokletstvo turističke sezone
- U bolnici nije popunjena sistematizacija niti u liječničkom, niti u sestrinskom segmentu, niti na pedijatriji, a niti na ostalim djelatnostima (posebno u sestrinskom kadru). Zašto? Jer na tržištu rada u Istarskoj županiji nema nezaposlenih medicinskih sestara/tehničara, po našim saznanjima. Na kontinuirano otvoreni natječaj za zapošljavanje nemamo prijem molbi u broju koji tražimo, a u ne malom broju slučaju, i nakon obavljenog intervjua za zapošljavanje događa se odustanak kandidata obzirom da postoje lakša radna mjesta za medicinske setre / tehničare.
U ovom trenutku stanje je, kažu, dodatno pogoršano velikim brojem bolovanja u cijeloj bolnici, kako koronavirusa, tako i zbog bolovanja zbog njege člana obitelji (uobičajeno se radi o medicinskim sestrama-majkama).
- Nije nevažno za napomenuti da osobe na bolovanju (uobičajeno dugom bolovanju, zbog bolesti ili trudnoće ili rodiljnog dopusta) nemamo nadomještene „djelatnicima na određeno radno vrijeme“ jer nema interesa na tržištu rada ili nema nezaposlenih, kažu.
Ipak, iz bolnice tvrde da u slučaju 13-godišnjeg dječaka za kojeg nije bilo postelje u pulskoj bolnici, nije bilo propusta te da je sve učinjeno prema pravilima struke.
No, nešto je ipak pošlo po zlu. Na upit što je, dakle, pošlo krivim putem, iz bolnice odgovaraju:
„U tom trenutku, popunjenost dostupnog posteljnog fonda“.
Trenutno se, obrazlažu, nalazimo i u turističkoj sezoni pa u bolnicu, osim žitelja Istarske županije, pristižu, a i hospitaliziraju se i turisti (kako strani tako i domaći), kao i sezonski radnici.
„Po našim saznanjima trenutno u Istri boravi duplo više osoba od broja stanovnika, pa je i za očekivati veći broj i pacijenata u ambulantama (hitnim) ali i na bolničkom liječenju. Isti broj zaposlenih djelatnika brine i za domaće i za strane pacijente, a trenutno je situacija pogoršana i COVID i ostalim bolestima zaposlenika“.
Opća bolnica Pula
Majka Martina Orlić Peršić smatra da Opća bolnica Pula možda vanjskim djelom i opremom izgleda prekrasno, ali da je ipak unutra nešto trulo i nevaljalo. Nije, ocjenjuje, niti adekvatno organizirana niti pripremljena za neke "malo kompliciranije situacije", koje bi jedna Opća bolnica itekako morala pokriti.
Kada je liječnik u zagrebačkom Fran Mihaljeviću dječaku kazao da ga "šalju nazad u Pulu", njegova je reakcija, misleći da ga pokušavaju opet vratiti u pulsku bolnicu, bila: "Mama, idemo kući, ionako nas niti jedna bolnica ne želi primiti".
- Shvatila sam da za dijete s bilo kakvom zaraznom bolešću, a koja nije Covid-19, jednostavno nema "mjesta" te mu se time uskraćuje i potreba za zdravstvenom skrbi. Shvatila sam i još ono najtužnije, a to je da moje dijete nije jedino na kojemu se koplje prelomilo te da postoji jako puno roditelja koji su doživjeli vrlo slična iskustva. Zbilja mislim da je došlo vrijeme za promjene kako se ovakvi propusti više ne bi ponovili, zaključila je majka.
