Ivo Lorencin s prosvjeda u Zagrebu: 'Jedino rješenje je zatvaranje Kaštijuna!'. Irena Burba: 'Otpadnoj mafiji profit, nama otrovana zemlja i voda'

Na velikom prosvjedu u Zagrebu bilo je puno Istrijana. Među njima predstavnici građanske inicijative 'Čist zrak, duga ljubav' i Zelene Istre.

Tijekom govora, na pozornicu se popeo i Ivo Lorencin. Evo što je rekao:

'Oko mene svijet nije crno-bijel. Dolazim iz Medulina, a ovdje sam danas zato što već osam godina na jugu Istre ne udišemo čist zrak. Smrdi.

Član sam građanske inicijative „Čist zrak, duga ljubav“ jer su nam prije osam godina u dvorištu izgradili tvornicu smeća – na mjestu koje se zove Kaštijun, takozvani Centar za gospodarenje otpadom.

Kažu da je to legalno odlagalište. Donijeli su propise, a projekt je platila Europska unija.

Obećali su nam da će to biti najmoderniji centar koji će nas spasiti od primitivnog odlaganja otpada. Da bi to ostvarili, lažirali su studiju utjecaja na okoliš. Rezultat njihova rada je centar koji smrdi kilometrima unaokolo.

Zbog toga što ne znaju ili ne žele znati kako se taj posao radi, danas imamo čak 30 tisuća tona balirane plastike odložene na golu zemlju, izložene kiši i suncu. Imamo i 14 tisuća tona mješavine zahrđalog željeza i plastike, također odložene na golu zemlju. To nije legalno odlagalište. Podzemne vode su nam zagađene.

Obećavali su da će prodavati gorivo proizvedeno iz otpada i na tome zarađivati. Laž! Danas plaćaju 300 eura po toni kako bi se tog otpada uopće riješili. Sve to na kraju plaćaju građani.

Ne vjerujte im! Nakon osam godina suživota s Kaštijunom, bez ikakvog pozitivnog pomaka, jedino rješenje je njegovo zatvaranje.

Očito je da je došlo do potpunog urušavanja sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, na svim razinama – državnoj, županijskoj i lokalnoj. Ovakvih crnih točaka diljem Hrvatske jednostavno je previše. Nitko od nas pojedinačno te probleme ne može riješiti.

Jedini način je da se udružimo i budemo zajednička snaga koja će štititi Hrvatsku od onih koji nam žele zagaditi zrak, tlo i vodu – ono najvrjednije što imamo.

Samo ako budemo zajedno, slušat će što imamo za reći. Kao što danas hodamo za Liku, sutra ćemo hodati za Dalmaciju, prekosutra za Istru – svi zajedno.

Za Liku, za Istru, za Hrvatsku!', poručio je Lorencin.

Irena Burba je za govornicom upitala što je zajedničko Lici i Istri i svim drugim krajevima naše predivne Hrvatske? - Neprocjenjivo prirodno bogatstvo.

'Ali znate li što nam je još zajedničko? Tisuće tona ilegalno odloženog ili zakopanog otpada — i neučinkovit sustav gospodarenja otpadom, neefikasne inspekcijske službe, kršenje zakona bez posljedica. Pogledajte Pazin. Još 2020. u hale bivše Istraplastike, usred grada, dovezen je i ilegalno skladišten opasan otpad iz Italije. Građani su upozoravali, Grad je upozoravao, inspekcije su utvrdile problem. Upozoravali su i na opasnost od požara, posebno nakon velikog požara postrojenja za plastiku u Osijeku u listopadu 2023. A onda se najgore i dogodilo - u travnju 2024. buknuo je požar i u Pazinu.

Danas, prema službenom Planu sanacije, tamo je oko 13 tisuća tona otpada, a račun za sanaciju je preko osam milijuna eura. I sanacija još nije počela. Što se čeka?

Isti problem danas gledamo i u Gospiću. Sustav reagira tek kada se dogodi katastrofa, umjesto da je spriječi. Građani ne bi trebali biti detektivi koji godinama dokazuju ekološku bombu dok udišu smrad i strahuju za svoju pitku vodu.

I tko na kraju plaća račun? Mi. Naša djeca. Svojim zdravljem i milijunima eura iz naših džepova. Dok otpadna mafija sprema profit, nama ostaje otrovana zemlja i voda.

Ali, danas nam je još nešto zajedničko i zato smo se okupili u ovako velikom broju. Zajednička nam je odlučnost da ovakvim scenarijima stanemo na kraj, da se izborimo za pravedan i efikasan sustav i da ne budemo više građani drugog reda! Jesmo li spremni?, poručila je Burba