Kamo plovi brod kapetana Peđe

Nakon stotinjak dana vlasti moguće je izdvojiti nekoliko detalja koji su dosad definirali gradsku upravu SDP-ovca Peđe Grbina. Prije svega vidljivo je da se novi pulski gradonačelnik povukao u sjenu dok je ulogu prve violine preuzeo koalicijski partner Goran Mihovilović.

Iako je teško poražen na izborima za gradonačelnika te je na izborima, unatoč najskupljoj kampanji, osvojio samo dva mandata u pulskom Gradskom vijeću, Mihovilović se u novoj vladajućoj koaliciji ponaša kao pobjednik. To čini jer mu, prije svega, to dopušta upravo gradonačelnik Grbin.

Međutim, već prvi Mihovilovićevi nastupi u kojima je najavio svoje buduće djelovanje izazvali su zgražanje i upitnike većeg djela pulske kulturne i urbane scene.

Gradonačelnik mu je nedavno ispunio želju i dekretom ga montirao u Povjerenstvo za programe u Areni iako Mihovilović u toj branši nema ama baš nikakve reference. Grbin pritom nije proširio povjerenstvo, već je iz njega izbacio jedinog čovjeka od struke, Edija Cukerića.

Mihovilović je prema vlastitim riječima i prije imenovanja krenuo u pregovore s najvećim svjetskim bendovima. U tu aktivnost krenuo je bez konzultacija s ostalim članovima povjerenstva, a taj postupak pokazuje da Mihovilović ne poznaje niti priznaje procedure kao ni ostale članove povjerenstva. Da ih je kontaktirao, doznao bi da pregovori s bendovima oko uvjeta i cijena uopće nisu u opisu njihovog rada. Mihovilović za to ne haje, dobio je viziju i podršku gradonačelnika i odmah stisnuo gas.

Sama smjena Edija Cukerića težak je propust Peđe Grbina. Ne toliko zbog važnosti pojedinog člana u jednom od gradskih povjerenstava. Težina toga propusta ogleda se u tome da je Grbin smijenio priznatog stručnjaka iznimnog karaktera, a umjesto njega postavio osobu bez ikakvih referenci i upitnog moralnog kompasa. Taj potez najavljuje budući izgled jezgre vlasti, pravac Grbinovog kormila na čelu pulskog gradskog broda.

Nekoliko riječi o Cukeriću. Edi Cukerić predstavlja ono najbolje u Puli. Prije svega stručno, a još važnije - karakterno.

Cukerić je vrhunski majstor svog zanata, već godinama je u vrhu hrvatske producentske scene. Dobitnik je pet Porina, inicijator je nekoliko izuzetno važnih projekata o pulskoj i istarskoj glazbenoj baštini (Sergio Endrigo, Kantaduri, Rezidencija, ...). Cukerić je producirao desetke albuma najboljih istarskih, hrvatskih ili regionalnih bendova. U svijetu glazbe njegov je rad i umjetnička estetika široko prepoznatljiva. Cukerić je pulski i istarski brend. Cuki je urbano srce Pule.

Karakterno, Edi Cukerić je blag i pitom čovjek. Imao sam čast s njim surađivati. Kad bi ga morao opisati ključna riječ bila bi sebedarje. Cuki daje sebe, da li u Košarkaškom klubu Stoja gdje je ostavio ogromni trag i na tisuće sati slobodnog vremena, da li na glazbenoj sceni gdje je ogromno vrijeme uložio u pomoć i razvoj nekih od najznačajnijih autora na pulskoj i istarskoj sceni. Trenutno surađuje na novim projektima braće Sinkauz, Aleksandra Stojkovića ST-a, Livia Morosina, Zbora Praksa, Remi, Haustora,... da nabrojimo samo neke.

Svatko od njih će vam reći da ne postoji tako stručna i topla osoba u radijusu od više stotina kilometara. Cukiju novac nije u prvom planu već ga, prije svega, zanima stvaralaštvo, kreacija i umjetnost. I tome je posvetio svoj život.

Takav čovjek očito nije dobar za pulsku vladajuću koaliciju, prije svega za Peđu Grbina i Valtera Boljunčića. To je posebno čudno jer je Cukerić oduvijek bio blizak bazičnim IDS-ovim idejama. Boljunčić se ovih dana izuzeo od bilo kakvih komentara, tvrdi da nije znao za smjenu, jasno je da mu je u aktualnoj političkoj trgovini Cukerić sasvim nebitan. Žrtvovan je zbog vizija Gorana Mihovilovića koji je, dakle, dobio ideju da osobno preuzme Povjerenstvo za programe u Areni.

Za dva glasa u vijeću koja mu čak i nisu suštinski potrebna, Peđa je morao nešto dodijeliti Mihoviloviću. S obzirom da ovaj nema fakultetsku diplomu automatski je isključen iz podjele pročelničkih i direktorskih mjesta. Ne radi se, dakle, o nekakvoj Mihovilovićevoj skromnosti. Nije on odbio fotelju, nego naprosto nije imao kvalifikacije da u nju sjedne.

Preostaju mu neke sekundarne uloge poput spomenutog povjerenstva.

Osim visokog obrazovanja, Goran Mihovilović nema nikakvog iskustva u organizaciji glazbenih događaja. Posebno mega koncerata kakvi se održavaju u Areni. Na tom specijaliziranom tržištu ime Gorana Mihovilovića nema nikakvu težinu. Za njega su Iron Maiden vrh svega. Obećava sedam dana Coldplaya.

Njegovi javni istupi pokazuju da Mihovilović nije ni najmanje stručan da vodi jedno takvo povjerenstvo. Riječ je o pojedincu koji je na funkciju postavljen isključivo političkom trgovinom. Bez dva glasa u vijeću nikad ne bi vidio bilo kakvu gradsku funkciju, posebno ne onu koja bi mu omogućila upravljanja ljetnim koncertima u Areni.

Mihovilovića ne zanima kultura u Areni. Zanima ga biznis. Iz nastupnog intervjua u kojem je slavodobitno objavio svoju novu ulogu jasno je da planira povjerenstvo pretvoriti u koncertnu agenciju u kojoj on poziva bendove i izvođače, dogovara cijene i sve prateće detalje. Mihovilović u Areni vidi zlatnu koku a jasno je i koji će pulski ugostiteljski lobiji profitirati u tom projektu. Jasno je i koji će zaštitari doći na svoje.

Tijekom kampanje bilo je potpuno jasno koji ga krugovi podržavaju. Prije svega građevinar Ivica Salvador, vlasnik TV Nove Denis Mikolić, ugostitelji Marčeta i Prhat, ražalovani direktor Pula Parkinga Branislav Bojanić...

U svojim nedavnim nastupima Mihovilović je iskoristio podatke koji su i prije njegovog ulaska u povjerenstvo bili poznati ostalim članovima povjerenstva. Već poznate ponude javnosti je predstavio kao svoje vizionarske ideje. To prilično govori o karakteru, dok o mudrosti i znanju govori namjera da se osobno uključi u pregovore oko koncerata što uopće nije u opisu njegove funkcije.

Ali to nije sve. Mihovilović već tjednima obilazi pulske poduzetnike predstavljajući se kao ključni čovjek za budućnost pulskog gospodarstva. Tu nam je informaciju potvrdilo nekoliko pulskih poduzetnika kojima su nuđeni gradski prostori i zemljišta u poslovnim zonama. Zara u Pošti je vrhunac poduzetništva za Mihovilovića koji je dosadašnju poslovnu karijeru stekao naslanjanjem na proračunsku kesu prije svega Borisa Miletića, da li kao gradonačelnika ili kao župana. U bilo kojem tržišnom poslu bez pomoći javnog novca Mihovilović nije postigao nikakav rezultat.

Kao što nikad nije ostavio nikakav značajniji trag ni kao novinar ni kao kazališni redatelj, a što je početkom godine maksimalno naglašavao. Tijekom kampanje pokazalo se da mu je i marketinški biznis, inače ključan za njegove poslove, potpuno pogrešan. Štoviše, brojni su detalji iz kojih je jasno da Mihovilović uopće ne razumije ni marketing ni politiku.

Nakon svega napisanog postavlja se pitanje zbog čega je Peđa Grbin u prvi plan gurnuo takvu personu koja je u ovom trenutku postala glavni javni simbol njegove vlasti. Jedna od prvih gradonačelnikovih kadrovskih odluka pokazala je kamo bi mogao voditi ovaj pulski brod.

Posebno ako Mihovilovićeva gradska vijećnica Sanja Kljajić Dakić dobije kontrolu nad prostornim planiranjem i građevinskim i drugim dozvolama. Ne treba biti jako bistar da bi se shvatilo da bi takvo kadrovsko rješenje naišlo na oduševljenje Mihovilovićevih građevinskih tajkuna koji su ga uostalom dobrim dijelom i stvorili.

Oni koji su na izborima podržali Peđu Grbina sigurno nisu glasali da pulsku urbanističku politiku vodi Goran Mihovilović i njegovi jarani.