Kipar Gualtiero Mocenni: "Moj djed Šime iz Pićna poginuo je za prvog bombardiranja Pule"
"A znaš kako je poginuo? To je za ne vjerovati. Prvo su letjeli oni promatrački avioni, čak su im ljudi mahali, misleći da su bezopasni, dok su oni sve snimali. Mnogi su bili uvjereni da neće bombardirati. Moja nona Elena mu je govorila: "Šime, kad čuješ uzbunu, ostavi tu lokomotivu i trči u sklonište", kazao je 90-godišnji Mocenni * Ugo Rabar (95 godina): "Iz jedne kuće čovjek nam je rekao da ne idemo dalje jer je sve srušeno, i kazao nam: "Skuhao sam palentu, dođite kod nas barem jesti". Kad smo pojeli s karijolom smo krenuli doma, a kuća je bila srušena, kao i sve uokolo. Poginulo je 13-ero susjeda" * U američko-britanskim bombardiranjima živote je izgubilo više od 200 civila
4 min
Zoran Angeleski
"A znaš kako je poginuo? To je za ne vjerovati. Prvo su letjeli oni promatrački avioni, čak su im ljudi mahali, misleći da su bezopasni, dok su oni sve snimali. Mnogi su bili uvjereni da neće bombardirati. Moja nona Elena mu je govorila: "Šime, kad čuješ uzbunu, ostavi tu lokomotivu i trči u sklonište", kazao je 90-godišnji Mocenni * Ugo Rabar (95 godina): "Iz jedne kuće čovjek nam je rekao da ne idemo dalje jer je sve srušeno, i kazao nam: "Skuhao sam palentu, dođite kod nas barem jesti". Kad smo pojeli s karijolom smo krenuli doma, a kuća je bila srušena, kao i sve uokolo. Poginulo je 13-ero susjeda" * U američko-britanskim bombardiranjima živote je izgubilo više od 200 civila
Najveće razaranje u svojoj povijesti Pula je doživjela na jučerašnji dan prije 81 godinu za bombardiranja anglo-američkog zrakoplovstva, čiji je razlog bio strateški položaj grada kao i velika ratna luka koja se nalazila u to vrijeme pod njemačkom vojnom upravom.
Prvi razoran napad dogodio se 9. siječnja 1944., kada je 109 bombardera B-17 uništilo dijelove grada, usmrtivši pritom oko 100 ljudi. Do kraja rata u američko-britanskim bombardiranjima živote je izgubilo više od 200 civila.
Napadi su se - kako je rečeno za jučerašnjeg odavanja počasti svim nevinim žrtvama kod spomenika u Jeretovoj ulici na Stoji, čiji je autor naš poznati kipar, slikar i grafičar Gualtiero Mocenni - nastavili do ožujka 1945., uključujući pogibiju poznatih lokalnih osoba, poput svećenika Graziana Zanina i nogometaša Alda Fabbra.
Na stranici ‘Stoljeće europskog antifašizma’ nalazi se i video svjedočenje Marije Špigić, rođene 28. prosinca 1927. u Valturi, koja je svjedočila savezničkom bombardiranju Pule, promatrajući avione kako ispuštaju smrtonosni teret nad gradom. S njom je razgovarao povjesničar Igor Jovanović:
Zadnje zračno savezničko bombardiranje dogodilo se 3. ožujka 1945., a to je ujedno bilo i prvo noćno bombardiranje Pule. Bilo je razorno. Pored vojnih objekata i civilnih zgrada, opet je pogođena katedrala, a najviše je stradao Augustov hram na Forumu.
Među žrtvama prvog bombardiranja 9. siječnja 1944. bio je i Mocennijev djed Šime, kojem, kako nam je svojedobno rekao Gualtiero, duguje umjetnički gen.
Kipar Gualtiero Mocenni
- Moj djed Šime iz Pićna rodio se u Pazinu. Zato se moj sin zove Simone. Djed je bio željezničar, vozio je lokomotivu od stanice do Molo Carbone, tamo je na kraju i poginuo za vrijeme savezničkog bombardiranja. Tada su se kuhinje znale bojiti vapnom, a znale su se raditi i dekoracije, primjerice na liniji 20 centimetra ispod stropa, sve uokolo. Moj je djed za to radio kalupe od kartona ili plastike. Bio sam fasciniran. Imao sam osam godina, kaže Gualtiero Mocenni, čija se velika izložba slika i skulptura otvara 24. siječnja u Svetim srcima u povodu njegovog 90. rođendana. Rođen je 6.veljače 1935. u Puli, a radovi će obuhvatiti razdoblje od 1948. godine do danas.
Djed mu je nažalost poginuo baš prvog dana bombardiranja 9. siječnja 1944. godine.
- A znaš kako? To je za ne vjerovati. Prvo su letjeli oni promatrački avioni, čak su im ljudi mahali, misleći da su bezopasni, dok su oni sve snimali. Mnogi su bili uvjereni da neće bombardirati. Moja nona Elena mu je govorila: "Šime, kad čuješ uzbunu, ostavi tu lokomotivu i trči u sklonište". A on joj je govorio: "Ma, ja ću se sakriti ispod lokomotive". Prve bombe su pale na Giardine, Al Cristo, pa kod pošte, na arsenal... a on je bio na Molo Carbone. Vidio je da se približava njemu, uplašio se i potrčao u sklonište, no nažalost nije uspio.
Nakon pada Italije 8. rujna 1943. Pula se našla pod nacističkog okupacijom, a grad je de facto postao dijelom Trećeg Reicha
Početkom 1944. godine anglo-američko zrakoplovstvo je tijekom bombardiranja Pule razorilo zgradu Hidrografskog instituta smještenom na vrhu brda Monte Zaro. Djelomično je ostao sačuvan samo dio gdje se nalazila Zvjezdarnica.
U povodu obljetnice prvog bombardiranja Pule javila se i unuka danas 95-godišnjeg rođenog Puležana Uga Rabara. Rođen je u kućici nasuprot spomenika Nikoli Tesli, u blizini današnjeg Coworking centra. Preživio je prvo bombardiranje. Nono priča:
- Ja sam živio kod Mehanike. Ja i moj prijatelj koji je isto još živ, i sad živi u Australiji, išli smo skupljati s karijolom šiške za grijanje, i to u šumicu iza današnjeg stadiona Drosina, gdje je tada bila neka fortica. U 11 sati ujutro čuli smo avione i sakrili se u forticu. Kroz prozor smo gledali svo bombardiranje grada. Kad je završilo , oko nas je sve bilo prašnjavo. Iz jedne kuće blizu Brionke jedan nam je čovjek rekao da ne idemo dalje jer je sve srušeno. Rekao nam je: "Skuhao sam palentu, dođite kod nas barem jesti. I kad smo pojeli, s karijolom smo krenuli doma, a kuća je bila srušena, kao i sve uokolo. Poginulo je 13-ero susjeda. Tata Giuseppe je bio partizan u ratu, a mama Francesca se s djecom i drugim sestrama spasila u skloništu, prisjeća se Ugo.
Unuka dodaje: "Moj nono uskoro, 26. siječnja, puni 95 godina. Tada je bio dječak od 14 godina, preživio je taj dan. Uvijek nam voli pričati što je sve proživio. Rođen je 1930. u samom centru Pule. Bizer, mudar, pametan. Svako je sjećanje tako živo bogatstvo za sve nas doma".
Kako se ovakva zapetljancija uopće mogla dogoditi? Kako je došlo do toga da država daruje šumu misleći da je livada, pa uz to još obvezala Grad da na tom mjestu izgradi ono što se šumskom području ne smije graditi? Dio odgonetke, doznajemo, krije se u 2019. godini kada je zemljište promijenilo kategoriju. No, u trenutku potpisivanja Darovnice, Marsovo je polje već skoro dvije i pol godine imalo status šumskog područja, a da nitko to nije primijetio
Iscrpna biografija dirigenta Vladimira Kranjčevića (1936.-2020.) nastajala je pet godina i temelji se na nizu dugih razgovora s maestrom u njegovu domu kao i pomnom istraživanju maestrova života, vremena i djela.
Dio bivše Omladinske zatvoren za promet, osim za stanare
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
