Klinci ovdje maltretiraju beskućnike, unutra vonja na izmet i mokraću, sve se raspada. Ova državna ruina sramota je u centru Pule

Nekoliko dječaka u svojim ranim tinejdžerskim godinama, u rukama držeći e-cigarete i limenke energetskih sokova Monster, nagurava se ispred derutnih, ruzinavih i išaranih vrata. Koškaju se pa su spori. Trebalo im je nekoliko minuta da uđu u derutni objekt koji će ih u kasnoproljetnu toplu večer skloniti prolaznicima s vidika. Neko vrijeme je iz zgrade dopirala galama, a onda je sve utihnulo. Koliko su bili unutra i što su točno radili, nije poznato.

Zna se, međutim, da je to scena koje se ponavlja iz dana u dan. Pojedine grupe klinaca iz pulskog kvarta Šijana redovito pohode bivšu vojarnu Vladimir Gortan, na Trgu 1. istarske brigade. Smještena do takozvane zgrade Italuniona, nadomak autobusnog kolodvora koji ni sam ne liči na bogzna što, propada već godinama: stakla na prozorima odavna su razbijena, krov propušta, pročelje je nagrđeno natpisima iscrtanim sprejevima raznih boja.

Dva ulaza u zgradu su otvorena. Ovaj koji koristi mlađarija vodi u potpuno devastiran interijer. Unutrašnjost vonja na izmet i mokraću, sve je puno razbijenog stakla, pored nekoliko madraca razbacane su vrećice sa smećem, na podu su opušci, prazne kutije cigareta, prazne boce, ispražnjene kutije tableta, plinski plamenici, žlice i upaljači. Većina prostorija u  prizemlju je u mraku. Na kat vode napola urušene pokretne stepenice. Ni tamo stanje nije bolje, posvuda je razbacana stolarija, odjeća i obuća, pod je prekriven komadima urušenog stropa.

Ona druga vrata, pričaju nam stanari obližnjih zgrada, koriste beskućnici. Žive u tom dijelu objekta, a maltretiraju ih, pripovijeda jedan od susjeda, cure i dečki iz, prema njegovoj procijeni, tamošnje osnovne škole Šijana, većinom nakon nastave, ali zna ih viđati i za vrijeme marende. Skloni su razbijanju onoga što je još ostalo cijelo, govori, druže se u toj prljavoj i smrdljivoj rupčagi i onda, kad dosade sami sebi, odlaze kod beskućnika, lupaju im po vratima, bacaju im stvari u prostor.

Zimus je čak, prisjeća se, i buknuo požar, nešto su zapalili, rasplamsalo se, pa su intervenirali vatrogasci. Osim toga, zgrada je opasna, sva se raspada, svako toliko se okrhne neki komad fasade, netko bi zaista, napominje, tome trebao stati na kraj.

No, to se, po svemu sudeći, neće dogoditi tako skoro. Objekt je u vlasništvu države koja sve ovo vrijeme nije renovirala niti jedan metar kvadrati, niti je nekretninu prodala, niti najavila njezinu obnovu i prenamjenu.