KOVILJKA AŠKIĆ: "Ovo nije upravljanje Pulom, ovo je vladanje. Peđa Grbin ne radi u interesu građana, a Pula mu je tek usputna stanica"

Nezavisna gradska vijećnica Koviljka Aškić pokrenula je inicijativu za opoziv pulskog gradonačelnika Peđe Grbina. U razgovoru za Istru24 govori o razlozima ove političke inicijative ističući kako se aktualna gradska politika pod vodstvom SDP-ovog gradonačelnika sve više prilagođava investitorima, dok se potrebe građana zanemaruju. Osvrnula se i na Kaštijun, cementaru, parkirališta na Pragrandeu te niz, kako kaže, spornih odluka i slučajeva koji su obilježili aktualni mandat vladajuće koalicije u Puli.

Prikupljanje potpisa za opoziv počinje 3. listopada. Koliko potpisa morate prikupiti i kakva su vaša očekivanja?

Potrebno nam je 9.419 valjanih potpisa, no cilj nam je prikupiti oko 10 tisuća kako bismo bili sigurni da ćemo zadovoljiti zakonski uvjet. Neki potpisi možda neće biti valjani, primjerice ako osoba nema prebivalište u Puli. Potpise ćemo prikupljati 15 dana, do 17. listopada, nakon čega ćemo ih provjeriti i predati predsjedniku Gradskog vijeća, koji ih prosljeđuje Državnom izbornom povjerenstvu.

Ako prikupimo dovoljan broj potpisa, slijedi referendum na kojem za opoziv mora glasati najmanje trećina upisanih birača. Da nisam optimist, ne bih se upuštala u ovako nešto. No čak i ako ne uspijemo prikupiti dovoljan broj potpisa ili referendum ne završi opozivom, smatram da je inicijativa pozitivna jer pokazuje koliko je važno koristiti demokratske alate i sudjelovati u kreiranju lokalnih politika. Uspijemo li prikupiti potpise, gradonačelnik i oni koji ga podržavaju morat će se zapitati je li ovo doista pravi smjer u kojem Pula ide te treba li više slušati oporbu i građane.

"Ovo nije inicijativa protiv SDP-a"

Koliko ste volontera okupili i gdje će građani moći potpisati inicijativu?

Imamo pedesetak volontera, no nije jednostavno organizirati dežurstva na svim lokacijama jer većina njih radi. Potpisi će se prikupljati na devet lokacija, među kojima su tržnice Veruda i Centar, Korzo, Konzum na Stoji, Tommy u Šijani, Valkane, ispred Rojca i Ekotržnica utorkom. Građani nam se svakodnevno javljaju i pružaju podršku, što mi daje nadu da ćemo uspjeti. Ipak, treba biti realan. Grbin je u prvom krugu izbora dobio oko četiri tisuće glasova. U drugom krugu dobio ih je više, ali dio birača glasao je protiv Filipa Zoričića, a ne nužno za njega. Zato te brojke ne treba olako tumačiti.

Podršku inicijativi dale su vijećnice Lorena Boljunčić i  Dragica Pršo, dok se Možemo! i HDZ nisu uključili. Jeste li očekivali širu podršku oporbe?

Nisam nikoga pojedinačno zvala niti sam to namjeravala. U više sam navrata jasno poručila da su svi koji se protive načinu na koji se vodi grad dobrodošli podržati inicijativu, bez obzira na to jesu li zastupljeni u Gradskom vijeću. Iskreno, iznenadilo me što se Možemo! nije uključio jer su naši stavovi o nizu tema, o kojima smo raspravljali na sjednicama Gradskog vijeća, bili gotovo identični. Ipak, neki njihovi članovi i simpatizeri javili su mi se i dali podršku. Želim posebno naglasiti da ovo nije inicijativa protiv SDP-a. U toj stranci postoje dobri primjeri upravljanja gradovima, poput Čakovca, Varaždina i Makarske, gdje se, prema mom iskustvu, poštuju socijaldemokratski standardi i postoji dijalog s građanima. Ovo je inicijativa protiv Peđe Grbina i njegove uže administracije.

Što je konkretno presudilo da pokrenete inicijativu za opoziv?

Problemi su se počeli nazirati već na drugoj sjednici Gradskog vijeća, kada je gradonačelnik stavio izvan snage pravilnik kojim su bili propisani stručni i iskustveni kriteriji za imenovanja u kulturna vijeća i upravna tijela kulturnih ustanova. Već sam tada upozoravala da se time otvara prostor za imenovanja bez jasnih stručnih kriterija. Ubrzo su uslijedila imenovanja u Kazališno vijeće, Pula Film Festival i Nadzorne odbore gradskih tvrtki. Neprihvatljivo mi je da se zanemaruju stručnost, radno iskustvo i područje djelovanja, ali i da se ljude smjenjuje bez prethodnog obrazloženja i pisanog objašnjenja razloga za takvu odluku. To je minimum demokratskog postupanja koji bi svaka gradska uprava trebala poštovati.

Upozoravate na niz spornih imenovanja. Što vam je u njima najproblematičnije?

Problem je u tome što se stručnost i iskustvo stavljaju u drugi plan, a važnije postaje tko je s kim politički povezan. SDP-ov Drago Marić, primjerice, imenovan je na čelo Upravnog vijeća Pula Film Festivala, a riječ je o umirovljenom profesoru matematike. Ne vidim kakve su njegove profesionalne reference u području filmske umjetnosti i kulture, osim eventualno činjenice da posjećuje kulturna zbivanja.

Slično je i s imenovanjem SDP-ovog koalicijskog partnera Gorana Mihovilovića u Nadzorni odbor Zračne luke Pula. Bio mi je, da tako kažem, vrlo živopisan njegov životopis u kojem govori o svom djetinjstvu, umjesto da predstavi neko svoje profesionalno iskustvo relevantno za funkciju na koju je imenovan. Takvi primjeri demoraliziraju sve koji bi se željeli javiti na natječaje, uključujući i članove SDP-a.

Tu je i slučaj bivšeg predsjednika pulskog SDP-a Igora Belasa, koji je nedavno zaposlen na poslovima općih i pravnih poslova u Pula Parkingu bez javnog natječaja. Riječ je o osobi sa srednjom stručnom spremom koja je prethodno radila u osiguranju. Postavlja se pitanje kakvi su kriteriji primijenjeni i zašto nije bilo natječaja? Ako mladima šaljemo poruku da se posao dobiva stranačkim vezama, a ne znanjem i sposobnostima, ne treba se čuditi što gube povjerenje.

Koliko se SDP danas razlikuje od IDS-a koji je dok je vodio vlast u Puli bio šampion kadroviranja i klijentelizma? 

Činjenica je da SDP u Puli danas provodi sličnu politiku koju je ranije provodio IDS, a koju su u SDP-u prije žustro kritizirali i propitkivali. No ne bih generalizirala. Iz iskustva s brojnim jedinicama lokalne samouprave znam da postoje i vrlo korektni i operativni gradonačelnici iz različitih političkih stranaka. Nije presudno kojoj stranci netko pripada, nego kakve odluke donosi i u čijem interesu radi. Stoga opet ponavljam, ova je inicijativa isključivo uperena kontra gradonačelnika koji Pulu vodi autokratski.

"Čije interese zastupa Grbin - građana ili interesnih skupina?"

Često prozivate Grad zbog odnosa prema investitorima i prostornim planovima. Na koje slučajeve konkretno mislite?

Ne krivim investitore. Oni nastoje ostvariti što veću dobit i to je razumljivo. No upravo zato postoje gradske institucije koje moraju štititi javni interes, građane i prostor. U Puli se, međutim, često čini da gradska uprava ne obavlja tu svoju temeljnu zadaću.

Pogledajmo područje iznad Arene. Investitor ima svoje zemljište, ali uvjeti gradnje i dalje su u nadležnosti Grada. Ondje su postojala i neriješena imovinskopravna pitanja. Zašto se, kada se već mijenja prostorni plan, ne razmotri mogućnost privremenog ograničenja gradnje na konkretnim česticama do donošenja novih planova? Grad bi trebao voditi računa o tome što se događa na njegovu području, a ne samo omogućavati investicije.

Slično je i s Lungomareom, gdje postoji presuda Visokog upravnog suda. Ako je neki akt proglašen nezakonitim, zašto Grad nije sam pokrenuo postupak kojim bi se preispitala građevinska dozvola? Zašto to moraju raditi udruge i građanske inicijative? Gradonačelnik je pravnik. I tu se mogu zapitati čije interese zastupa Peđa Grbin - interese građana ili pojedinih interesnih skupina?

Posebno ste kritični prema projektima na Max Stoji i Delfinu. Što smatrate spornim?

Na tim lokacijama govori se o velikim zahvatima, a da pritom nije jasno što će građani od njih imati. Na Max Stoji najavljuje se naselje s bazenima, ali pitanje je hoće li ti bazeni biti dostupni građanima i tko će upravljati tim sadržajima? Također, građane itekako imaju pravo znati hoće li se ondje razvijati turistički resort ili nešto drugo.

Sjećam se da Filip Zoričić nije izdao građevinsku dozvolu za hotel na Lungomareu jer investitor nije mogao odgovoriti na pitanje tko će biti operator. Došao je Grbin i dozvola je izdana u ekspresnom roku, a i dalje ne znamo tko će biti operater. Naravno da to otvara niz nedoumica. Isto vrijedi za Delfin. Zar zaista trebamo potrošiti svaki komad gradskog zemljišta kako bi netko ostvario veliku zaradu, dok građani ostaju bez prostora i mogućnosti da odlučuju o budućnosti vlastitog grada.

U mandatu Filipa Zoričića gradska uprava bila je obilježena javnim sukobima i odlascima zaposlenika. Danas je situacija ipak puno mirnija. Dojam je da se stanje u upravi stabiliziralo?

Mirnija situacija ne znači da je nužno bolje. Možda su svi apetiti zadovoljeni, a možda se problemi jednostavno više ne iznose javno. Ne mogu to znati jer nisam dio uprave, ali vidimo da se i dalje rade ozbiljne pogreške. Primjerice, učestali su problemi s poništenim javnim nabavama zbog kojih je Grad već platio oko 50 tisuća eura.

Koliko je aktualna gradska uprava transparentna u odnosu na prethodnu?

Građanima je teško razumjeti odluke, a i nama vijećnicima, koji redovito proučavamo materijale, ponekad promaknu važne pojedinosti. Često je potrebno detaljno iščitavati dokumente kako bi se uočilo što se zapravo predlaže i kakve posljedice odluke mogu imati. Posebno je problematičan sustav jednostavne javne nabave, u kojem pročelnici imaju veliku diskreciju pri odabiru izvođača. U Zagrebu, primjerice, postoji aplikacija putem koje se mogu pregledati nabave. Takva transparentnost trebala bi biti standard i u Puli. Građani moraju imati mogućnost jednostavno doći do informacija o tome kako se troši njihov novac.

U više navrata opisali ste Grbinov stil upravljanja kao autokratski. Što vas je u njegovu načinu vođenja grada najviše razočaralo?

Ovo nije upravljanje Pulom. Ovo je vladanje. Odluke se donose u uskom krugu, a građane i oporbu ne sluša se dovoljno. Kada se iznesu primjedbe ili prijedlozi, često se ne dobije konkretan odgovor, a rasprava se svodi na formalnost. Gradonačelnik bi trebao biti otvoren za dijalog, osobito kada je riječ o važnim prostornim i komunalnim pitanjima. Umjesto toga, svjedočimo situacijama u kojima se odluke predstavljaju kao gotove, a građani se mogu samo naknadno izjasniti, bez da i sami utječu na neke ključne odluke.

Jesu li nova parkirališta u zoni Pragrande dobra lokacija?

Da se malo vratim u prošlost. Roto garaža bila je velik promašaj prethodne gradske vlasti. Zoričić nije dovoljno kontrolirao postupak njezine gradnje, koja je u početku trebala stajati oko 120 tisuća eura. No tu garažu moguće je ukloniti, koliko god to koštalo. Ono što se sada radi na Pragrandeu mnogo je problematičnije jer će posljedice biti teško vratiti u prvobitno stanje. Gradonačelnik govori o nekakvim zelenim parkiralištima, a na terenu vidimo velike količine šljunka, betonske blokove i tek nešto zemlje. Pitanje je ima li smisla stvarati toliko parkirališnih površina u zelenoj oazi grada, i to na području koje je močvarno i podložno plavljenju. Građani su na javnoj tribini upozoravali na probleme, ali nisam vidjela da je Grad ponudio alternativna rješenja.

Slično je i s parkom za pse na Hidrobazi, za koji se spominje trošak veći od pola milijuna eura. Dok se za takve projekte izdvaja velik novac, drugi problemi ostaju neriješeni. Primjerice, Pula još nema kompostanu ni pretovarnu stanicu, pa se sav prikupljeni otpad odvozi na Kaštijun. Mislim da bi Grad trebao jasnije odrediti prioritete i novac usmjeravati u projekte koji rješavaju dugogodišnje komunalne probleme.

"Sušionica mulja na Kaštijunu- zadnji čavao u lijes za južnu Istru"

Što biste konkretno učinili kako bi se smanjio pritisak na Kaštijun?

Pula ima mogućnost planirati kompostanu u zoni komunalne namjene, uz postojeće reciklažno dvorište. To je trebalo učiniti i u prošlom mandatu, ali je propuštena prilika. Postoje zatvoreni sustavi kompostiranja koji mogu smanjiti neugodne mirise, a to je rješenje koje bi trebalo ozbiljno razmotriti. Što se tiče Kaštijuna, sadašnja uprava na čelu s Anjom Ademi radi koliko može. U ovom trenutku važno je izraditi nove ugovore s komunalnim društvima, jasno definirati kvalitetu otpada koji se dovozi te uspostaviti kontrolu na pretovarnim stanicama. Kada otpad stigne na Kaštijun, često je prekasno za bilo kakvu intervenciju.

Ako pojedine sredine nemaju osiguran sustav odvojenog prikupljanja biootpada, kao što je to primjer u Umagu, ne bi smjele takav otpad slati na Kaštijun. To je zakonska obveza i netko je mora kontrolirati. Potrebno je uključiti i nadležne inspekcije. Žalosno je što građanske inicijative i udruge moraju raditi posao institucija.

Ponovno je aktualno pitanje sušionice mulja. Gradonačelnik je najavio da se razmatra nekoliko alternativnih lokacija. Kakvo rješenje očekujete?

Ako je točno ono što je rečeno na prosvjedu ispred Kaštijuna, odnosno da je zatražena građevinska dozvola za sušionicu mulja na Kaštijunu, onda je to poražavajuće. Takav je projekt napravljen u Poreču i pušten u rad 2021. godine. Koliko znam, još uvijek ne radi upravo zbog problema s neugodnim mirisima koji su se širili. Pritom je riječ o lokaciji izvan naselja, dok bi sušionica na Kaštijunu bila svega dva do tri kilometra zračne linije od turističkih mjesta. U slučaju da sušionica mulja doista bude na Kaštijunu to će biti zadnji čavao u lijes za stanovnike južne Istre.

Koje su alternative i je li moguće pronaći lokaciju koja ne bi ugrozila stanovnike?

Razmatrale su se lokacije poput kamenoloma kod Muzila, ali problem je što zemljišta koja su se pokazala pogodnima nisu u vlasništvu Grada. Možda bi trebalo potpuno promijeniti tehnologiju. Solarno sušenje više nije alternativa. Eventualno bi se moglo razmišljati o bioplinskom postrojenju, ali tada bi to trebalo biti postrojenje za cijelu Istru.

Jedan od problema koji posebno ističete jest i odnos Grbina prema cementari na Stoji. Što mu konkretno zamjerate?

Gradonačelnik je tijekom kampanje govorio o mogućnosti zabrane rada cementare, a danas se ponaša kao njezin glasnogovornik. Sredinom rujna na mjernom uređaju cementare zabilježena su prekoračenja emisija sumporova dioksida i čestica. Umjesto da se ozbiljno pozabavi tim problemom i zaštitom građana, Grbin je nakon toga objavljivao priopćenja u kojima cementaru opisuje kao nekakvog dobrog susjeda koji vodi računa o zdravlju ljudi i okolišu.

Grad je trebao uložiti u kvalitetan uređaj za mjerenje PM čestica, povezan s Državnim hidrometeorološkim zavodom, kako bi građani u stvarnom vremenu mogli pratiti kvalitetu zraka. Takav uređaj stajao bi znatno manje od 50 tisuća eura, koliko je Grad platio zbog problema s javnom nabavom. Ja ne tražim zatvaranje cementare niti zanemarujem radna mjesta. Tražim da se poštuju propisi i da građani imaju pravo na zdrav okoliš. Neprihvatljivo je da se nakon upozorenja o onečišćenju iz Grada šalju poruke kojima se umanjuje ozbiljnost problema.

Grad reagira tek nakon objave teksta

Kako komentirate nedavni slučaj pročelnice Paole Orlić koja je svom partneru dodijelila posao za izradu vizualnog rješenja gradske zbirke?

To je eklatantni primjer mogućeg pogodovanja koji najzornije prikazuje način na koji funkcionira Grbinova uprava. Životni partner pročelnice izradio je vizualno rješenje zbirke, za koje je bio plaćen, a zbirka još nije u funkciji. Posebno je problematično što je posao ugovoren i plaćen u vrlo kratkom roku. Zanimljivo je da je Peđa Grbin kao supotpisnik svih dokumenata za tu nabavu, tek nakon objave teksta na vašem portalu najavio internu istragu i osnivanje etičkog povjerenstva. Činjenica je da je odgovornost trebalo utvrditi odmah, a ne najavljivati naknadne provjere. Takvu reakciju iz Grada doživljavam kao bacanje prašine u oči građanima koji očekuju konkretne odgovore i odgovornost.

Smatrate li da je u slučaju Paole Orlić počinjeno kazneno djelo?

Smatram da postoje elementi zbog kojih bi slučaj trebalo ozbiljno ispitati. No ne želim unaprijed donositi pravne zaključke. Ono što je meni važno jest da se utvrdi odgovornost i objasni građanima kako je do takvog posla došlo, tko ga je odobrio i zašto je plaćen ako se plaćeni poslovi ne koriste.  

Grbinu zamjerate i to što, prema vašem mišljenju, nije dovoljno prisutan među građanima. Kakav je vaš dojam o njegovu odnosu prema Puli?

Imam dojam da je Pula za njega usputna stanica. Ne vidim da je dovoljno povezan s gradom i svakodnevnim problemima građana. Posebno mi je teško razumjeti zašto tolerira probleme s cementarom, koja se nalazi u gradu u kojem živi i u kojem odrasta i njegovo dijete. Građani imaju pravo na čist zrak, a Grad bi trebao biti prvi koji će ih u tome štititi.

Ipak, i u ranijim mandatima bilo je ozbiljnih afera i spornih odluka. Zašto smatrate da je sadašnji gradonačelnik razlog za pokretanje opoziva?

Ne tvrdim da je u prethodnim mandatima sve bilo dobro. I tada je bilo problema, ali sada govorimo o konkretnim odlukama aktualne gradske uprave i načinu na koji se one donose. Moje nezadovoljstvo ne temelji se na nagađanjima o nečijoj osobnoj koristi, nego na nizu postupaka koje smatram štetnima za grad i njegove građane. Da imam dokaze da je gradonačelnik ostvario nekakvu financijsku korist ili počinio koruptivno djelo, otišla bih u Državno odvjetništvo. Takve dokaze nemam i ne tvrdim da je Grbin korumpiran. Međutim, postoje odluke i postupci koji su po meni indikativni i zbog kojih građani imaju pravo tražiti odgovornost.

Zašto se u inicijativu nije uključio Možemo!, čije vijećnici/ce oštro kritiziraju neke od projekata koje spominjete, leži li razlog u već dogovorenoj koaliciji SDP-Možemo! za parlamentarne izbore?

To morate pitati njih. Čudi me što se nisu odazvali, jer smo u Gradskom vijeću često iznosili iste stavove, osobito kada je riječ o Lungomareu, Max Stoji i Delfinu. Pozivam i članove IDS-a da razmisle o tome podržavaju li bezrezervno ovakav način upravljanja. Posebno mi je žao što Dušica Radojčić kao predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša nije snažnije reagirala na problem cementare. Nije podržala ni raniju građansku akciju ispred tvornice, kada su zabilježena prekoračenja na mjernom uređaju. Smatram da je trebala pokrenuti raspravu o propisima koji cementari omogućuju drukčije granične vrijednosti emisija i založiti se za njihovu izmjenu.

Postoje li ipak odluke aktualne vlasti koje smatrate pozitivnima?

Mogu izdvojiti samo besplatni javni prijevoz za umirovljenike. Prosječne mirovine su niske, a javni prijevoz važan je za kvalitetu života starijih građana. To je mjera koja ima smisla. S druge strane, besplatne vrtiće za sve smatram populističkom odlukom, osobito ako se istodobno povećavaju drugi gradski nameti. Od projekata mogu izdvojiti uglavnom nastavak onih koje je započela prethodna vlast. To je nešto što bi svaki gradonačelnik trebao raditi, neovisno o tome tko je bio njegov prethodnik.

Iz politike u aktivizam

Što očekujete od inicijative, osim mogućeg opoziva gradonačelnika?

Važno je da građani počnu konkretnije propitivati političare i tražiti da se obećanja doista provode. Ova inicijativa pokazuje da građani mogu djelovati i izvan političkih stranaka. Ako ništa drugo, želim da se ljudi osvijeste i shvate kako imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o budućnosti svojega grada.

Bez obzira na ishod inicijative, najavili ste odlazak iz Gradskog vijeća. Znači li to i kraj vašeg političkog angažmana?

Bez obzira na to hoće li inicijativa uspjeti, u prosincu napuštam Gradsko vijeće. Ne namjeravam se više vraćati u politiku, ni na lokalnoj ni na županijskoj razini. Dala sam koliko sam mogla, a u situaciji u kojoj se prijedlozi ne uvažavaju, a rasprave često ne vode nikamo, ne vidim smisao daljnjeg sudjelovanja u Vijeću. No i dalje ću se angažirati kroz građanske inicijative, osobito kroz udrugu Koridor, gdje svojim znanjem i iskustvom mogu pridonijeti rješavanju problema koji me profesionalno zanimaju.

Na kraju, što biste poručili građanima koji još nisu odlučili hoće li podržati opoziv?

Ovo nije inicijativa protiv SDP-a niti protiv bilo koje političke stranke. Riječ je o građanskoj inicijativi usmjerenoj protiv Peđe Grbina i načina na koji vodi Pulu. Građani trebaju sami procijeniti jesu li zadovoljni smjerom u kojem grad ide i žele li takav način upravljanja. Pozivam ih da izađu i potpišu inicijativu ako smatraju da je potrebno otvoriti pitanje odgovornosti gradske vlasti. To je demokratsko pravo građana, a ne pitanje stranačke pripadnosti.