Politika i društvo

čudesna priča pulske obitelji

Mihaela i Erik Lukšić usvojili su dvoje djece. Deset godina kasnije u njihov je dom, doslovno preko noći, stigao još jedan dječačić. "Spasili su i oni nas. Postali smo roditelji, to je poklon na kojem smo im beskrajno zahvalni"

Zagrljaj, podršku, čitanje priče za laku noć, to je nešto što sam htjela dati, znala sam da to imam u sebi, da imamo u nama, i sve nam se jednostavno posložilo. Danas smo obitelj kao svaka druga. Oni su braća, a nas zovu mama i tata, veli Mihaela


 
7 min
Borka Petrović ⒸFOTO: Manuel Angelini

Zagrljaj, podršku, čitanje priče za laku noć, to je nešto što sam htjela dati, znala sam da to imam u sebi, da imamo u nama, i sve nam se jednostavno posložilo. Danas smo obitelj kao svaka druga. Oni su braća, a nas zovu mama i tata, veli Mihaela

- Sjećaš se, još prije nego smo se vjenčali, bili smo u Danskoj, sjedili u jednom kafiću i razgovarali o tome kako ćemo jednog dana usvojiti dijete, prisjeća se Mihaela.

- Da, šalio sam se da ćemo napraviti cijelu rukometnu ekipu, smije se Erik

Ovako počinje naš razgovor s Mihaelom i Erikom Lukšićem, pulskim supružnicima, mnogima poznatim po društvenim i sportskim angažmanima. Priča koja je počela kao šala postala je njihova životna, obiteljska priča. Nakon dvoje usvojene djece, udomili su i treće. Cijelo ih je vrijeme vodilo srce i ideja da nekome pruže dom.

Obitelj kao svaka druga

- Zagrljaj, podršku, čitanje priče za laku noć, to je nešto što sam htjela dati, znala sam da to imam u sebi, da imamo u nama, i sve nam se jednostavno posložilo. Danas smo obitelj kao svaka druga. Oni su braća, a nas zovu mama i tata, veli Mihaela.

U razgovoru doznajemo kako, spletom okolnosti, nastojanje da postanu biološki roditelji nije urodilo plodom. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja umjetne oplodnje odlučili su postati roditelji na ponešto drugačiji način.

- Jednostavno nije išlo, osjećala sam da nije dobro da forsiramo dalje. Znala sam da ima djece kojima treba obitelj i smatrala da im je možemo pružiti, veli Mihaela, a Erik dodaje da su svoje pismo o namjeri usvajanja poslali na sve domove u Hrvatskoj i jednostavno - čekali.

- Nismo dosađivali, ispunili smo sve uvjete i nadali da će nam se svemir osmješiti. I je, nakon tri godine, priča Erik uz ozareno lice. Iz centra za socijalnu skrb nazvali su ih i upitali jesu li spremni - za bebu.

Nakon tri godine čekanja - stigla je beba

- Zvuči nevjerojatno, no naša kćer došla je kao beba, sa samo dva i pol mjeseca, dan prije mog rođendana. Možete li zamisliti tu sreću? Svi smo bili naprosto očarani njome.

Ubrzo smo shvatili da ne želimo da ona ostane jedinica i javili se Centru za socijalnu skrb zamolivši ih da nas ne miču s popisa posvojitelja. Objasnili su nam da je popis potencijalnih posvojitelja dugačak i kako je teško da ćemo ponovo doći na red te predložili da budemo udomitelji. I tako je u naš dom, samo dvije i pol godine kasnije, stigao naš udomljeni sin, priča nam Mihaela.

Dodaje da im je on stigao u dom nakon što su odradili nužnu edukaciju za udomitelje, a da ga prije toga praktički nisu niti vidjeli.

U obitelj Lukšić došao je kada je imao dvije i pol godine, a za njim je stigao i njegov stariji brat. Obojica su oduzeti biološkoj majci koja se nije mogla brinuti o njima. Radi njihova dolaska morali su se i preseliti jer im je, prema zakonskim propisima, bila nužna još jedna dječja soba.

Stvorili smo obitelj

"Netko gradi apartmane, netko ulaže u još jednu sobu za djecu", smije se zadovoljno Erik, znajući što im je ta ekstra soba donijela: novog člana obitelji.

- Nažalost, starije se dijete nikako nije moglo prilagoditi i nakon nekog vremena samo zatražilo da se vrati u dom gdje je bilo dugotrajno smješteno prije toga. Na sreću, malecki je do dolaska u naš dom bio izvan sustava, kod bake koja se više nije mogla brinuti za njega, i on se vrlo brzo prilagodio novom domu. Održavali smo i dalje kontakt s njegovom biološkom majkom, bakom, a kada je njegova majka preminula pokrenuli postupak posvojenja. Na kraju su ga i formalno posvojili, pričaju nam.

Na pitanje jesu li djeca oduvijek znala da su posvojena i kako su to primila, objašnjavaju da nikada nisu imali namjeru to skrivati od njih.

- Poslušali smo stručnjake. Rekli su nam da ništa ne bi trebalo forsirati, ali da budemo spremni čim nas dijete upita tako nešto. Nije dolazilo u obzir da im lažemo, skrivamo istinu od njih, nismo htjeli zatirati to što jesu, njihovo obiteljsko naslijeđe, veli nam Erik dok Mihaela dodaje da je kćer stigla kao beba pa nije imala puno pitanja. No dječačić je bio u kontaktu s majkom, pa mu je trebalo sve objasniti kada je dovoljno odrastao.

 - Pričali smo mu da je bogat jer "ima dvije mame" što je njemu zapravo bilo drago, priča nam Mihaela dodajući da su djeca zajedno odrasla i odlično se uklopila, kao pravi brat i sestra. Zahvaljujući maloj dobnoj razlici išli su zajedno u vrtić, školu, upisali srednju... 

Razgovarajući o potencijalnim problemima veli nam kako je bilo nekakvih zadirkivanja od strane djece kada su bili manji, no to pripisuje dječjoj znatiželji i neznanju. 

- Znali su ih zadirkivati ili meni dobaciti da im nisam prava mama, no ja bih tada sjela s njima i pitala ih "A što je to prava mama". Kroz priču bih im objasnila da se mi volimo jednako kako i oni sa svojim roditeljima, da razlike nema i djeci bi to bilo posve prihvatljivo i nikada se više to pitanje nije potezalo, veli nam. 

Djeca su malo odrasla, Mihaela i Erik mislili su da je došlo vrijeme da uživaju u mirnijim danima, kada je jednog dana zazvonio telefon. 

Hitni smještaj postao trajan

- Naše treće dijete jedno je od najčarobnijih iskustava koje smo doživjeli. Ostali smo na listi udomitelja i jednog su me dana - a bilo je to deset godina od prvog posvojenja - nazvali i rekli mi da maleni dječačić treba hitni smještaj. Radilo se o takozvanom udomljavanju po hitnom postupku koji je značio da se dijete udomljava na mjesec plus još mjesec dana. Kako sam mogla odbiti? nazvala sam Erika, kratko smo popričali i rekla neka ga slobodno dovedu. Znali smo tada da je to nešto privremeno, no naravno da smo se za njega odmah vezali kao da ostaje za stalno.

Na naše pitanje kako si je u glavi posložila situaciju u kojoj mu je tek "privremena mama", veli da o tome nije pretjerano razmišljala i da joj je i to bilo sasvim dovoljno.  

- Htjela sam mu, dok je tu, pružiti sve što mogu, pravu obitelj, a s druge strane znala sam da želim što je najbolje moguće za njega. Ako to znači povratak majci, to sam prihvaćala kao realnu opciju koja se može dogoditi u bilo kojem trenutku. No ispostavilo se da povratak u biološku obitelj nije moguć i da je jedina opcija za njega dom, odnosno odlazak u sustav. Za nas to nije bila prihvatljiva opcija, stoga smo svi kao obitelj sjeli, i zaključili: on ostaje kod nas!, oduševljeno nam prepričavaju način na koji se njihova obitelj povećala za još jednog člana.

Od tada je prošlo sedam godina.

Dječačić, koji će uskoro u školu, u postupku je usvajanja i Lukšići se nadaju da će i on i službeno postati član njihove obitelji, kao što to već i jest.  

Odrastanje i odgoj troje mališana bilo je, pričaju nam ovo roditelji, veselo i lijepo, a Mihaela emotivno zaključuje kako nisu samo oni spasili djecu od odrastanje bez obitelji već je osjećaj spašavanja obostran.

Oni su spasili nas

- Spasili su na neki način i oni nas. Postali smo roditelji, to je njihov poklon nama na kojem smo im beskrajno zahvalni. Ljudi ne znaju koliko udomljavanje i posvojenje može nekome obogatiti život i iskreno mi je žao da u Istri, koja slovi kao najbogatija regija, nedostaje udomiteljskih obitelji. Mi smo uvijek išli srcem i nismo pogriješili. Vjerujem da bi i druge ljude djeca mogla na isti način obogatiti, samo se trebaju prepustiti, veli naša sugovornica.

Na kraju dodaje kako smatra da u javnosti nema dovoljno informacija o procesima udomljavanja i da većina niti ne razlikuje udomljavanje i posvojenje djece. Upravo je to - dijeljenje informacija i konkretna promocija udomiteljstva kroz pozitivne primjere - bio njezin cilj kada je (doduše nakon malog nećkanja i vijećanja s djecom) ipak odlučila javno ispričati svoju sretnu obiteljsku priču.

- Dati ljubav, zagrliti nekog, voditi ga u vrtić, navečer mu ispričati priču. Nismo samo mi postali roditelji, i naši su roditelji postali bake i djedovi, ljubav se samo umnožavala, zaključuje Mihaela.

Na opasku da još uvijek nisu došli na broj za rukometni tim naši se sugovornici samo smiju. Iako odmahuju rukom dodaju "nikada ne znaš koje ti sve darove život donosi".

Sustav se ipak mijenja, a pojedinci su ti koju vuku naprijed

Mihaela nam je ispričala da su oni u procese udomljavanja i posvojenja krenuli još 2005. te da se sustav od tada ipak u mnogim stvarima promijenio nabolje. Priznaje da je ponekad on i dalje spor i trom, a pojedinci su ti koji vuku naprijed. 

- Nikad nas nisu iznevjerili. Bili su tu za nas kad god je što trebalo. I Centar za socijalnu skrb i Obiteljski centar i djelatnici iz Doma Ruža Petrović, stoga im se i ovim putem zahvaljujem jer su nas pratili kad god je to trebalo, veli naša sugovornica.


Nastavite čitati

Pula
 

U tijeku pripreme za dogradnju Osnovne škole Šijana

U sklopu pripremnih radnji uklonit će se dio postojećih stabala te će se izvršiti zamjenska sadnja u znatno većem obimu. Sada će ukloniti 23 bora, dva cedra i jedan čempres, a zasadit će se više od 300 stabala, grmolikih vrsta lovora, pitospore i lavande

Pula
 

Crvenokljune čigre nakon godina ljudskog uznemiravanja uspješno obavile gniježđenje na blokovima pokraj Muzila. Uskoro kreću prema Africi

Prstenovanje se obavlja kako bismo mogli pratiti koloniju crvenokljunih čigri s područja Pule, koja svojom brojkom značajno pridonosi cijeloj populaciji ove vrste u Hrvatskoj, te je iznimno važna. I ono najbitnije, ove godine ptice nisu uznemiravane od ljudi, što je veliki napredak, poručila je dr. sc. Jelena Kralj, upraviteljice Zavoda za ornitologiju, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.