Otvaranje nove Končareve marine okupilo je u srijedu na otoku Sv. Katarina svu svitu političara. Doduše stranačke boje mahom su branili visokopozicionirani IDS-ovci, bivši i sadašnji, HDZ-ov ministar Butković, saborski zastupnik i predsjednik istarskog HDZ-a Anton Kliman, direktor Brijuni rivijere Ivica Butorac, šefica pulskog HDZ-a Irena Hrstić.
Bilo je milina gledati to stranačko „bratstvo i jedinstvo“ i naklon velikom vođi pred čijim su projektom svi ostali bez daha.
Na svečanosti je posebno briljirao župan i bivši predsjednik IDS-a Boris Miletić koji samo što suzu nije pustio što je zaživio Končarov projekt, s kojim nota bene, njegova bivša stranka gaji prijateljsko-poslovne odnose još od davnih dana.
Stigli su i neki nadobudni IDS-ovi načelnici, a iz Novigrada je potegnuo čak i gradonačelnik Anteo Milos koji je iskoristio sunčan dan za izlet u Pulu.
No bez Ivana Jakovčića, počasnog predsjednika IDS-a i bivšeg Končarevog nadzornika u Afaraku, ovaj spektakularni događaj jednostavno nije mogao proći.
Stigao je i vodnjanski gradonačelnik Edi Pastrovicchio koji je, čini se, zaboravio na brojne upitne detalje vezane za Končarevih poslove u Barbarigi i Dragoneri. Tko zna, možda je Pastrovicchio na otvorenje marine i došao baš da ga upita nešto o tome.
U svojevrsnoj ulozi domaćina našao se i pulski gradonačelnik Flip Zoričić aplaudirajući moćnom investitoru jer od Pule stvara novi gospodarski zamašnjak i otvara nova radna mjesta.
Razdragani Zoričić nije skidao osmijeh s lica, jer zna on dobro da kada marina ovog ljeta krene u pogon, nitko više ne može zaustaviti tu investicijsku lokomotivu. Možda čak Končara proglasi počasnim građaninom Pule, po uzoru na Miletića u čije je vrijeme tu titulu zaslužio drugi investitor ruskog kapitala Nikolaj Viktorov.
Iako je dojam da Zoričić zalutao među sve te iskusne batice, nekako se čini da je baš uživao.
- Kada se nešto lijepo događa, još ako je lijepo vrijeme, posebno je znakovito. Ovo je zaista lijep dan, jer je puno truda uloženo. Čestitam Kermas Istri, Končaru i suradnicima. Lijepo je jer je Pula grad bogate prošlosti i bogate budućnosti. Ovo je početak te budućnosti. Želim vam puno brodova, poručio je nadahnuto pulski gradonačelnik.
Bio je to zapravo jedan prekrasan proljetni dan i jedinstvena prilika da se svi poklone velikom investicijskom projektu iza kojeg stoji kontroverzni poduzetnik Danko Končar, kojeg bi se nakon govorancije na otvorenju, slobodno moglo proglasiti novim spasiteljem Pule, temeljem naše bolje budućnosti.
Nema veze ni sumnjivo porijeklo njegova kapitala, ni to što je javno priznao veze s ruskim tajnim službama, ni što je godinama obećavao projekte i blokirao razvoj cijelog zaljeva, i što de facto drži četiri komponente Brijuni rivijere - mega projekta od kojeg je, nakon 20 godina, realizirano tek - par pontonskih mostova.
I dok su svi pljeskali i hvalili, iza njihovih leđa nazirao se Uljanik.
Končarevo "spašavanje" Uljanika je neslavno propalo, a u pozadini priče skrivao se nekretninski biznis. I to je sada manje bitno, jer umjesto brodova, Končar je izgradio marinu. Slično je učinio i u Trogiru.
Isti taj Uljanik Jakovčić je još davnih dana želio preseliti negdje drugdje, a od ovog dijela pulskog zaljeva sagraditi novi Monte Carlo. Uz novu Končarevu marinu, čini se da polako, ali neupitno počinje realizacija tog političkog sna.
- Ivan Jakovčić je moj dobar prijatelj. U početku je imao neke ideje o preseljenju Uljanika, ali nikad nije bio na mojim sastancima s Upravom Uljanika, izjavljivao je Končar kada su ga novinari pitali o vezama s Jakovčićem.
Poslovni projekt Danka Končara na pulskoj Katarini, zapravo je ostvarenje vlažnih snova Ivana Jakovčića. I zato mu treba čestitati.
Možda se zgodno prisjetiti da ga je baš Končar koštao nastavka briselske karijere. Jakovčić je dao ostavku na mjesto člana Nadzornog odbora u finskom Afaraku kada je već postalo jasno da je Uljanik pred financijskim slomom.
Financijski slom svakako nije doživio Jakovčić jer je u Afaraku, kako je izjavio Končar, zaradio 136.089 eura. Netto. Končar i nadzornik Jakovčić su iza sebe u Finskoj ostavili i ljutitu državnu financijsku agenciju i male dioničare Afaraka i nekoliko stotina milijuna eura kazni i obveza.
Ali, daleko je Finska.
Nakon što je skinuo briselsko odjela i sada plijeni pažnju novim bonvivan hipster stilom, Ivan Nino Jakovčić svakako može biti ponosan što je njegova vizija o Brijuni rivijeri, uz svesrdnu Končarevu pomoć, nakon dva desetljeća mantranja, postala realnost Pule. Pa čestitamo još jednom!
A Boris Miletić. On je pak bio posebno emotivan i ganut.
- Previše je vremena prošlo da se ta imovina ne stavi u funkciju razvoja. Bilo je tu puno prepreka, kako bi rekao „mladić Danko“, ali smo ih uspjeli na svim razinama premostiti. Ovo je veliki dan za našu županiju, rekao je Miletić i apelirao na ministra Butkovića da ubrza stvar, jer još je 200 hektara državnog zemljišta na raspolaganju, a investitori čekaju!!!
Miletić je na otvaranju imao još samo jednu želju. Ako je doista istina da je u marinu dosad uloženo 30 milijuna eura, barem da je Končar kupio i stup na kojem će se, uz ostale zastave, zavijoriti i ona istarska.
Da kojim slučajem uživo nismo gledali prijenos ovog fantazmagoričnog društveno-političkog mitinga na kojem se okupila creme de la creme istarskog vizionarskog i nekretninskog biznisa, mogli bi pomisliti da je društvance s Katarine, zapravo iskočilo iz nekog lošeg filma.
Neke se stvari u politici brzo zaboravljaju, ali na sreću, ima i onih koji pamte.
