Politika i društvo

OSOBNI ASISTENT KAO LOTO DOBITAK

Davor Komar: "Mene su osobni asistenti spasili od propasti. Danas bih vjerojatno bio u nekakvom domu i pitanje je bi li uopće bio živ"

Na zgrade u susjedstvu stavio sam oglase da nudim posao, ubacivao ljudima u sandučiće. Javio se nije nitko! Kćeri su odrasle i krenule su svojim putem, a ja se ujutro bez da me netko podigne iz kreveta, ne mogu ni ustati. U potpunosti sam nepokretan, ruke dižem do struka i potreban mi je asistent kroz cijeli dan


 
3 min
Borka Petrović ⒸFOTO: Manuel Angelini
Davor Komar i kćer

Na zgrade u susjedstvu stavio sam oglase da nudim posao, ubacivao ljudima u sandučiće. Javio se nije nitko! Kćeri su odrasle i krenule su svojim putem, a ja se ujutro bez da me netko podigne iz kreveta, ne mogu ni ustati. U potpunosti sam nepokretan, ruke dižem do struka i potreban mi je asistent kroz cijeli dan

- Mene su osobni asistenti doslovce spasili od propasti. Danas bih vjerojatno bio smješten negdje u nekakvom domu za starije i nemoćne, ako bih uopće bio živ, a moja bi se obitelj već odavno bila raspala. Bez projekta Osobne asistencije život nas korisnika bio bi nezamisliv, iskren je Davor Komar, dugogodišnji predsjednik, a sada član Društva distrofičara Istre, županijski vijećnik, najtrofejniji boćar s invaliditetom u Hrvatskoj i korisnik programa osobne asistencije.

Šest godina imao je stalnu asistenticu, ali nakon što je ona morala otići, od kolovoza traži dva nova asistenta. Potraga je bezuspješna, a on već očajan, priznaje nam.

U potpunosti nepokretan

- Kćeri su odrasle i krenule su svojim putem, a ja se ujutro bez da me netko podigne iz kreveta, ne mogu ustati. U potpunosti sam nepokretan, ruke dižem do struka i meni je potreban asistent kroz cijeli dan. Unatoč tome, nadležno ministarstvo odobrilo mi ga je samo na četiri sata dnevno, a za plaću od dvije tisuće kuna nitko taj posao ne želi doći raditi.

-Znam da je to danas mizerna plaća, svjestan sam toga pa dio usluga osobne asistencije plaćam sam, koliko mogu. Bez asistenta ne bih mogao ništa, a kamoli odlaziti na brojna natjecanja diljem svijeta i donositi medalje kući. Bez pomoći osobne asistencije, organizacija života, svakodnevno neophodnih aktivnosti; od ustajanja, oblačenja, presvlačenja, održavanja osobne higijene, pa do uključenja u širu društvenu zajednicu, sport... Sve bi bi to bilo doslovce nemoguće i nedostižno - veli Komar, pribojavajući se što će se dogoditi, ukoliko svog asistenta uskoro ne nađe.

Studentima veća satnica

Na pitanje zbog čega ljudi ne žele raditi ovaj posao, Komar veli da je glavni problem mala plaća. S druge strane, ni njemu nije posve jasno da si neki student ili mlađi umirovljenik ne žele podebljati kućni budžet radeći na četiri sata dnevno, ističući kako studenti dobivaju satnicu od 30 kuna pa će njihova plaća biti i veća.

O tome da je, nažalost, samo novac u igri, svjedoči i slučaj danas pokojnog mladog čovjeka iz Buja koji je teško obolio sa samo 28 godina. Tri godine, u potpunosti nepokretan, nije mogao naći asistenta. Kada je Grad Buje odlučio plaću povisiti na devet tisuća kuna odmah se za posao javilo 50 ljudi!

- Ljudi kukaju i plaču, no očito je da šoldi još uvijek ima, da nije tako loše kako se govori. Svi su se okrenuli turizmu i nemaju potrebu raditi. Sa Zavoda za zapošljavanje šalju mi uvijek iste ljude koji to ne žele raditi i vraćaju se na Zavod ili na razgovor ni ne dođu. Oni se javljaju jer moraju kako ne bi izgubili prava, no drugih zainteresiranih nema.

- Post koji sam napisao da tražim asistenta podijeljen je više od 120 puta, a nebrojeno puta lajkan. Na zgrade u susjedstvu stavio sam oglase da nudim posao, ubacivao ljudima u sandučiće. Javio se nije nitko! -  priča nam Komar, dodajući da se radi o doista izvanrednom projektu ministarstva, no posao asistenta nije adekvatno plaćen i tu sve stane odnosno propadne.

- Najveći minus u ovom hvalevrijednom projektu je ignoriranje i sustavno loše vrednovanje rada osobnih asistenata i asistentica. To da ljudi za svega 22 kune na sat rade ovako velik, izrazito potreban i human posao, sramota je ove države, odnosno svih onih koji o tome donose odluke. Sramota i žalost!

Invalidnost se, nažalost, može dogoditi svakome i biti osoba s invaliditetom nije izbor

Davor Komar

- Stoga je danas naći osobnog asistenta ili asistenticu jednako dobitku na lutriji. A kada se netko i javi, to prihvaća samo kao posao iz nužde, dok ne nađe bolji i kvalitetniji posao ili dok ne krene sezona. No ja moram živjeti i ljeti, moram se ustati i za vikend, a da ne govorim koliko je teško svaki put izlagati sebe, svoje tijelo i svoju bolest nekim novim ljudima koje su tu samo u prolazu. Taman se na nekog privikneš, uložiš znanja i vještine, izložiš svu svoju osobnost i intimu, a asistenti jednostavno odu. Ne čudi me to, jer tko može živjeti od 22 kuna na sat!, veli Komar.

 Kaže da nije izbirljiv i ovim putem apelira na sve koji žele raditi ovaj human posao da mu se jave. "Invalidnost se, nažalost, može dogoditi svakome i biti osoba s invaliditetom nije izbor!, rekao je na kraju Davor Komar.

Prvi je hrvatski predstavnik u boćanju na Paraolimpijskim igrama

Davor je najtrofejniji hrvatski boćar s invaliditetom. Nedavno je nastupao i na Paraolimpijskim igrama u Tokiju te tako postao prvi hrvatski boćar koji se plasirao na POI.

Iza ovog uspješnog boćara brojni su naslovi državnog prvaka te niz uspješnih međunarodnih nastupa na europskim i svjetskim prvenstvima te Svjetskom kupu. Trenutno se nalazi na 13. mjestu Svjetske boćarske liste pojedinačno u BC4 kategoriji.

No, sve bi ovo moglo doći pod upitnik ukoliko Davor ne pronađe nekoga tko će mu pomoći da se ujutro ustane iz kreveta.


Fotografija s Olimpijskih igara iz privatne arhive

Nastavite čitati

Pula
 

'NIKAD VIŠE UHLJEBLJIVANJA' Gradonačelnik Zoričić o pripajanju triju gradskih firmi Pula Sportu: "Neće biti otkaza, ni smanjenja plaća, no bit će manje troškova, a više efikasnosti"

"Dobili smo punu sliku stanja u svim društvima i možemo ići u spajanje kako bismo imali nov početak i čistu tvrtku koja nikad više neće biti poligon za uhljebljivanje. Ovim postupkom željeli smo se resetirati od svih devijacija na koje se više ne želim vraćati. Promijenili smo standarde i, bio ja na čelu Pule ili netko drugi, Puležanke i Puležani više nikad neće dozvoliti povratak na staro“, rekao je gradonačelnik Zoričić

Pula
 

Zoričić i Miletić projekt GOO-a provode samo formalno

Naš je prijedlog bio usvojen te je tijekom lipnja i rujna održana edukacija za 21 učiteljicu iz pulskih osnovnih škola. Nakon provedene edukacije, započela je realizacija programa za pulske petašice i petaše. Iznos od 250.000 kuna će na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća rebalansom biti smanjen za 65.000 kuna koji nisu potrošeni jer je odabrana edukacija za učitelje s manjim brojem sati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.