NOVOSTI O LUNGOMARU I ŠOLAKU Pula na pladnju, uz tijesnu suradnju HDZ-a i SDP-a, nezavisnih i manjinaca

"Pulski referendum protiv izgradnje hotela Dragana Šolaka kraj Lungomara okupio je kritičnu masu energije za strpljivo raskopavanje imovinsko-pravne dokumentacije i odjednom se ispostavilo kako uglednog poduzetnika tu ipak ne zanima samo jedan hotel", piše Igor Lasić u novom broju Novosti OVDJE.

"Gradnja hotela na pulskom Lungomaru dovedena je prije dva mjeseca u pitanje, a možda i niječni odgovor, te sad stoji na mjestu do daljnjeg. Projekt je zaledila jedna DORH-ova prijava koja se odnosi na fazu njegove zaista davne pripreme. No trebalo je za time kopati nemilo duboko, upustiti se u napornu arheologiju slavnih godina pretvorbe i privatizacije. Glavni su posao obavili aktivisti Inicijative za Lungomare, da bi predmet zatim preuzeo DORH. Povijesni odmak, međutim, omogućio je vizuru s još ponekim zanimljivim slučajevima pod istom firmom. Priča o pulskim ukupnim poslovnim akcijama investitora u hotel na Lungomaru, time je ustvari tek započela.

- Neizrečeno pitanje svakako je otpočetka bilo: zašto se jedan takav pozamašni gazda do te mjere grubo konfrontira s građanima Pule radi nekakvog hotela? Zalogaj se činio napadno premalenim u odnosu na posle kakvima se inače bavi Dragan Šolak. Pritom je srpsko-švicarski tajkun, gotovo milijardu i pol eura težak, sugerirao da mu je osobno stalo do Pule. Obećavao je utemeljenje pogona tzv. filmskog grada, znajući koliko su Puležanke i Puležani vezani uza svoju filmsko-festivalsku povijest. Nagovijest ma kakve proizvodnje, a naročito tako glamurozne, sigurno je zvučala ohrabrujuće. Pula je i dalje u tranziciji kakvu je ostatak Jadrana već prošao. Industrija joj je gotovo u cijelosti dotučena, Uljanik se drži o niti. Turizam još nije zablistao u punom cvatu, nema dosta kapaciteta, mada se npr. Danko Končar svojski trudi, nastavlja se tekst.

“Referendum je okupio kritičnu masu energije za strpljivo i predano raskopavanje povijesne imovinsko-pravne dokumentacije. Tad se otvorilo, probušili su mješinu, sve je pokuljalo van. Jer, s te distance može se bolje osmotriti ukupnost Šolakova biznisa u Puli… I odjednom se ispostavilo kako dotičnoga uglednog poduzetnika tu ipak ne zanima samo jedan hotel, na koliko god atraktivnoj i unosnoj poziciji ga sazidali.

Pred očima forenzičara angažiranih volonterski na istraživanju zločina nazvanog pretvorba i privatizacija, stala se uzdizati kudikamo obimnija konstrukcija. .. Zadržimo se na šumi; DORH sad traži da tvrtka-sljednica tvornice cementa vrati državi nezakonito stečenih 80 tisuća četvornih metara područja na Valkanama. Tu se negdje ukazala i ključna veza tajkuna s državnim privatizacijskim fondom".

- Fondovski potpredsjednik Miljenko Weiss dat će se ubrzo i sam privatizirati - zaposliti u Istra cementu d.d., nasljedniku poduzeća Giulio Revelante. Potpisao je rješenje kakvo nije smjelo biti donešeno, pa je nagrađen istaknutom funkcijom u tome netom stasalom uporištu privatnog sektora. Pritom je puno lakše pratiti njegov karijerni put, negoli diobu Istra cementa na tvrtke-kćeri i slične spin-off pojave. Shematski kazujući, jedan se subjekt podijelio na dva, a potom je iz jednog od ta dva nastalo daljnjih pet, najmanje. Nema što nisu svrstali u svoj posjed, od šuma do javne ili komunalne infrastrukture, od poljoprivrednog zemljišta do bivših društvenih stanova.

- U tome je u Istri vjerodostojnije pisao gotovo isključivo regionalni portal Istra24, naspram matice viđenijih medija u rasponu od Glasa Istre do Jutarnjeg lista koji su više-manje držali stranu Šolaku. Uostalom, on sam je također i medijski vlasnik; posjeduje televiziju N1, a počeo je kao teleoperater.

- No u međuvremenu je na Istra24 objavljeno praktično sve što su aktivisti Inicijative za Lungomare iskopali o tamošnjim posjedima Dragana Šolaka, odnosno njegovih poduzeća kojima na čelu stoji istarski poslovnjak Stevan Muidža. Malko su zatim posustali i gradskopolitički serviseri njihova biznisa, od gradonačelnika do vijećnika iz SDP-a i manjinskih redova.

- Uz aktiviste je ostao tek vinovnik startne pobune kontra hotela na Lungomaru, pulski Možemo! koji predvodi vijećnica Dušica Radojčić. Pokazat će se da ih je dovoljno za otkrivanje niza primjera kršenja zakonskih ograničenja privatizacije šumskog i poljoprivrednog zemljišta. Šolakovo poduzeće Hotel Valkane tako danas ne uključuje tek Sportsko-rekreacijski centar pod bivšim kamenolomom i okolnu šumu…

- Dok se država i Grad Pula ne usuglase oko enigme porijekla vlasništva nad samim zemljištem pročistača, u zajedničkom se kontekstu pomalja već poodmakli projekt gradnje na Stoji. Taj gradski predio također može samo djelomično pripadati firmi potekloj iz Istra cementa koja je tamo već sagradila najveći pulski trgovački centar. Sanacija tamošnjeg kamenoloma, drugog čiji se ostaci nalaze usred grada, nije obavljena premda se novi vlasnik obavezao na nju. No zato se iskazala lokalna vlast u prethodnim garniturama, nadasve IDS. Boris Miletić, nekadašnji dugogodišnji gradonačelnik Pule, pripremio je taj predmet upravo onako kao što ga danas gura Zoričić. Kroz više prostorno-planskih izmjena omogućeno je Šolaku i Muidži da tamo najave i gradnju luksuznih vila i stanova. No predmetno zemljište i dalje je dijelom gradsko, dijelom državno.

“Stoja se nalazi jednom stranom upravo ponad uvala koje tvore Lungomare, odmah uz Valkane, pa se projekt na gradskoj karti suštinski vidi kao dio jednog te istog poslovnog zahvata. I nikad nije previše akcenta na spoznaji da su investitori tako udarili na zacijelo najvredniji dio Pule kad je u pitanju slobodni prostor za njezine stanovnike i razvoj grada

-Mnogostruko problematičnim primjerima Valkana i Stoje pribraja se odnedavno i projekt na Valbonaši, predjelu između Pule i susjednog Medulina. Na tom su zemljištu, nekoć posjedu s glinokopom tvornice vapna iz Raše, naši su investitori najprije zamišljali još jedan trgovački centar, zatim onaj filmski grad. No zamisao im je omelo širenje obližnjeg centra za zbrinjavanje otpada Kaštijun.

- Na koncu su odlučili da na Valbonaši podignu solarnu elektranu. Problem će opet ispasti nezgodno zanemarene pretvorbeno-privatizacijske okolnosti, pošto je posrijedi bilo poljoprivredno zemljište, dakle po definiciji državno, ako bi se poštivalo zakonski okvir makar sa zakašnjenjem.

Na vidjelo je usred svega isplivao i jedan dopis iz spomenutog Fonda za privatizaciju, datiran 24. veljače 1995. godine, s potpisom šefice Odjela za imovinsko-pravne odnose Dubravke Vukmanović. Ona jasno upozorava svoje nadređene, predsjednika Ivana Penića i potpredsjednika Miljenka Weissa, na evidentne nepravilnosti. U temeljni kapital Istra cement d.d. nikako nisu mogli biti upisani dotadašnji pašnjaci, šume, kamenolomi. No sporne čestice koje su ušle u glavnicu poduzeća, s aspekta imovinsko-pravnog zatim nitko nije provjeravao. Uz načeti spis koji se tiče zemljišta na Valkanama, DORH bi se tako naprosto morao pozabaviti i ostalim srodnim primjerima iste prakse.

Ili to, ili će samo podcrtati benevolentnost politike iza najgorih terenskih metoda prvobitne akumulacije kapitala u RH. Pozitivniji će rasplet ometati i reorganizacija DORH-a, tj. USKOK-a čija se regionalna ispostava svojevremeno preselila iz Pazina u Rijeku, pa je velikim dijelom maknut i fokus toga organa s Istre, možda i ciljano. Rad pravosuđa otežava i svojevrsni konsenzus lokalne i državne političke elite oko projekata Dragana Šolaka. Ovo je u suštini jedan od slučajeva u kojima tijesno surađuju HDZ i SDP, nezavisni i manjinski, lokalni i nadregionalni, gotovo svi na istom zadatku. Navlas isto držali su se skupa, recimo, onda kad je trebalo sanirati državne banke iznimnim javnim sredstvima, potom čitav financijski sektor jeftino prepustiti biranim privatnicima.

- Građanske su ad hoc inicijative dokazale kako imaju snage i znanja da na duže staze preokrenu ovu kvarnu igru tajkuna i visoke politike. Epilog će ovisiti o budnosti toga novonastalog političkog aktera, jer ne treba previše nade polagati na sam DORH. Naprotiv, morat će ga dodatno prozivati u javnosti. Valjat će nam to iskustvo i kod nadolazećeg vala presezanja na pomorsko dobro, mada je otimačina započela odavno, a protuofenziva tek ovjerava svoje prve uspjehe, zaključuju Novosti.