Najbolji čokoladni frangipane tart pripremile pulske učenice Deina Todorović i Jelena Ivanović
Ocjenjivački tim činili su Mišo Đokić, Lucia Bažon i Neven Jadreško - sigurno im je delo bilo slatko
Prosvjed dolje, a gore gradonačelnik na sjednici nije ni trepnuo
Prosvjed dolje, a gore gradonačelnik na sjednici nije ni trepnuo
Nakon prosvjednog skupa na Portarati protiv višegodišnjeg zagađenja i smrada s Kaštijuna, prosvjednici su se uputili na Forum te uoči samog početka sjednice Gradskog vijeća zatrpali smećem ulaz u Komunalnu palaču.
“Dolje Kaštijun“, "Dosta je", "Evo ti Miletiću, evo ti Peđa, neki su od uzvika nezadovoljnih građana koji očito više ne mogu izdržati smrad i sav negativan utjecaj na zdravlje ovog krajnje spornog županijskog centra za gospodarenje otpadom.
Jedan od organizatora prosvjeda Ivo Lorencin kazao je za skupa na Portarati da su problemi Kaštijuna mnogobrojni, "toliko brojni da većina vas, siguran sam, ne vidi nikakvo drugo rješenje nego zatvaranje Kaštijuna, ovakvog kakav je danas".
- Obzirom na to koliko su nam lagali od samog početka pa sve do danas o svemu vezano za Centar – to je i logično razmišljanje. Nakon sedam godina smrada ne vjerujem da itko ovdje gaji nadu kako bi se Kaštijun mogao popraviti. Neki sigurno su možda u početku mislili da može, ali dali smo im sedam godina šanse i ništa značajno se nije poboljšalo, dodao je Lorencin.
Ivica Rogulj, koji živi u Banjolama ističe da su, osim smrada, problem lebdeće čestice koje u struji zraka nose ono što izlazi iz Kaštijuna.
- To u krajnjoj liniji može uzrokovati teške bolesti. Smrad blokira kisik, i mi dišemo s manjkom kisika, što uvjetuje brzi umor, slabost organizma, kazao je.
On se, veli, budi s pogledom na Kaštijun. "Sva strujanja, burini nama dolaze, u Vinkuran i u Banjole. Gotovo svakodnevno osjećamo smrad".
.
.
.
Ocjenjivački tim činili su Mišo Đokić, Lucia Bažon i Neven Jadreško - sigurno im je delo bilo slatko
Rođen u Puli 1955. i odrastao u predgrađu Milana, sudionik oružanog političkog sukoba u Italiji sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bivši član ljevičarske oružane skupine Prima Linea, nakon teških i nepovratnih odluka iz mladosti te 22 godine provedenih u zatvoru, posvetio se aktivizmu i borbi za ljudska prava. Sergio Segio objašnjava politički kontekst razdoblja u kojem je i sam posegnuo za oružjem, govori o svom današnjem aktivističkom djelovanju i daje ocjenu trenutačnog stanja ljudskih prava. Prisjetio se i Rossane Rossande, Premanturke i jedne od najznačajnijih novinarki dvadesetog stoljeća te podijelio svoj doživljaj Pule i osjećaje koji ga vežu uz rodni grad
Nato a Pola nel 1955 e cresciuto a Sesto San Giovanni, vicino al Milano, protagonista del conflitto politico armato in Italia negli anni Settanta, ex membro del gruppo armato di sinistra Prima Linea, dopo le scelte difficili e irreversibili della giovinezza e 22 anni trascorsi in carcere, oggi si dedica al volontariato e alla difesa dei diritti umani. Ci ha spiegato il contesto politico dell’epoca in cui pure lui fece ricorso alle armi, ci ha parlato della sua attuale attività di attivista proponendoci una sua valutazione dello stato attuale dei diritti umani. Ha ricordato una delle più importanti giornaliste italiane del Novecento – Rossana Rossanda di Promontore – e ha condiviso le sue impressioni su Pola e i sentimenti che lo legano alla città natale
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.