Omiljeni voditelj HRT-a: ‘Ovo je moja istina o skandalu s nasljedstvom! U životu se nisam osjećao jadnije...‘

Popularno televizijsko lice smo i mi kontaktirali prije objave priče o doživotnom uzdržavanju koja se poput plamena proširila Hrvatskkom, ali Drago Celizić za Istru24 nije želio komentirati presudu dok ne postane pravomoćna. Rekao nam je tek da stoji kod svog iskaza, najavivši ako treba i žalbu na ustavnom sudu...a onda je svoju stranu priče pod radnim naslovom "Moja istina" podijelio u Slobodnoj Dalmaciji. Evo što je rekao.

- Osjećam se kao što se nikad u životu nisam osjećao! Ja sam ocrnjen, što sam ja? Gangster? - kaže u ekskluzivnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju poznati HRT-ov voditelj Drago Celizić koji od petka jedva može oka sklopiti.

Nakon što je portal Istra24 objavio priču kako je izgubio spor na osnovu ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojeg je 2007. godine potpisao sa sada već pokojnom Milkom Vukelić iz Pule, Celiziću telefon ne prestaje zvoniti. Sud je, naime, 13. ožujka ove godine donio nepravomoćnu presudu kojom se utvrđuje da je taj ugovor ništetan.

- Pod strašnim smo stresom, i supruga i ja. Žena mi plače, ne možemo doći k sebi od svega. Naravno da te kude oni koji te ne znaju, pa govore kakav je to čovjek, kako je mogao staricu prevariti, uzeti joj sve to... To je strašno! Ne mogu vam opisati kroz kakav linč trenutno prolazim. To je takva nepravda... Nikad se u životu nisam osjećao ovako jadno! - gotovo kroz suze priča veteran našeg javnog servisa koji je dugi niz godina vodio emisiju religijskog programa HRT-a Mir i dobro, u paru sa Željkom Fattorini i emisiju Dobro jutro, Hrvatska.

- Živim dovoljno dugo i htio bih još relativno proživjeti, kako se kaže. Živio sam aktivno, ali u duši, to znaju svi moji prijatelji, teško je govoriti o sebi kakav si čovjek, ali nikad nikome ne bih u životu namjerno učinio neko zlo. Bilo kakvo! Baš naprotiv, jer sam taj koji je pomagao drugima, čak više nego sebi - priča Celizić, otac dvoje djece i djed četvero unučadi, još uvijek pod šokom što cijela Hrvatska bruji o tome kako je navodno prevario staricu.

Afera kroz koju prolazi, nešto je najgore što mu se ikad dogodilo u životu, ali uvjeren je, pravdu će dokazati.

- Nisam imao snage pročitati nijedan portal, ništa, zvali su me prijatelji koji su supruzi i meni dali podršku, znaju kakvi smo, i znaju cijelu tu situaciju. Do trenutka kad su me mediji obavijestili o novoj presudi nisam uopće znao što se zbiva. Zašto? Kako?

Jer sve je tu čisto i ide u prilog meni. Znam da sam javna osoba i ne želim ništa skrivati. To je objavljeno isključivo s tendencijom i namjerom da me se oblati s druge strane i stavi mrlja na moju dugogodišnju karijeru. Pitam se zašto to nije objavljeno kad je donesena prvostupanjska presuda u moju korist? Stopostotno i bez negativnih konotacija. Donesena je presuda u moju korist i naravno, da se druga strana bunila - tvrdi voditelj.

Podsjetimo, portal Istra24 piše kako je nepuna tri mjeseca od potpisivanja spornog ugovora, točnije 26. prosinca 2007. godine, Milka Vukelić preminula, a Drago Celizić se potom upisuje kao vlasnik vrijedne nekretnine u Puli koju nasljeđuje na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Radi se o kući od 178 kvadrata i dvorištu od 453 kvadrata u pulskom naselju Dolinka. Osim nekretnina, Milka Vukelić na svojim je računima nakon smrti ostavila i 500 tisuća eura.

Tužbu protiv Celizića pokrenula je nećakinja pokojne Vukelić, Marija Askar, koja živi u Egiptu tvrdeći da u trenutku potpisivanja ugovora, Vukelić "nije bila prisebna i sposobna za rasuđivanje zbog izrazito lošeg zdravstvenog stanja". U prilog tome, navodi se u tužbi, pokojna Milka niti nije mogla razumjeti značaj i pravne posljedice ugovora kojeg je s Celizićem potpisala davne 2007.

Općinski sud u Puli je 30. lipnja 2015. godine donio presudu kojem je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev Milkine nećakinje. Potom se slučaj prebacuje na Županijski sud u Puli koji sve ponovno vraća na Općinski sud u Puli na dopunu određene točke. Iako je pulski sud 2015. godine tužbu odbacio, prije nekoliko dana donosi nepravomoćnu presudu kojom se utvrđuje da je ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan.

- Moja pokojna majka je bila prijateljica gospođe Milke. Preminula je dvije godine prije nje. Mi smo se poznavali više od 20 godina, bili smo poput obitelji, Milka mi je uvijek govorila da sam joj poput sina. Nije imala djece, samo sestru i supruga, radila je u Njemačkoj i svako ljeto bi došla na more onda kad bi i mi bili tamo.

Oni su dolazili po nas da idemo k njima. Nismo ni u snu pomišljali da će nam poželjeti ostaviti imovinu. Kad mi je mama otišla u mirovinu gospođa ju je pozvala da dođe k njima živjeti, čak su bili spremni na to da nam odmah prepišu kat kuće. Možda će netko sad reći: Budalo jedna, što to nisi iskoristio? Ali, ne, rekao sam ne, nema potrebe. Čemu to... - priča nam Drago.

- Želio bih istaknuti i kako sam na različite načine pomagao gospođi Milki. Nakon što je ostala sama dolazili smo vikendom da joj donesemo hranu, da vidimo kako je... Redovito smo se čuli. Znao bih je čak voziti i u Njemačku. Jedno je vrijeme stanovala kod nas u Zagrebu dok je imala zdravstvenih problema. Dok s druge strane, nećakinja koja je sve ovo pokrenula, nikad nije bila uz nju, nije se brinula o njoj, niti joj je čak došla na posljednji ispračaj. Gospođa Milka, njezina sestra i šogor su nam se povjeravali, znamo da su bili u jako lošim odnosima s tom nećakinjom, koja inače živi u Cairu. Nikad ovo nisam rekao na Sudu jer nikoga nisam želio kritizirati i ocrniti - govori HRT-ov voditelj.

- Gospođa Milka bila je prava Ličanka, jedna dobrodušna i pravedna žena, nije se dala smesti. Rano je ostala bez supruga, borila se za život. Znala bi mi reći: ‘Drago što ćemo nas dvoje?‘ Ja sam njoj bio kao sin. Baš kao i njenoj sestri. Tako su me doživljavali. Mojoj su mami govorili: ‘On je naš, mi nismo još vidjeli tako plemenitog čovjeka.‘ U meni su vidjele nadomjestak za dijete koje nikad nisu imali - prisjeća se Drago.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju Celizić je sklopio u kući Milke Vukelić, a prisutna je bila i javna bilježnica Nansi Kopić iz Pule. Kopić je u svom iskazu navela kako je prilikom potpisivanja ugovora s Milkom razgovarala, i "da je ona izgledala sasvim normalno i uračunljivo i da njoj nije bilo ništa sumnjivo te da bi u protivnom zatražila nalaz psihijatra". Na potpisivanju spornog ugovora bila je i prijateljica Drage Celizića, koja je pak navela da su s "Milkom lijepo razgovarali i da se dobro držala s obzirom na godine".

Sud je, tvrdi portal Istra24, u konačnici prihvatio i mišljenje vještaka vezano uz sam Milkin potpis na ugovoru. Naime, utvrđeno je da se radi o "vođenoj ruci" - najnižem stupnju vjerojatnosti da je riječ o Milkinom potpisu.

Tri dana od potpisivanja ugovora s Celizićem, 4. listopada 2007. godine, na mjestu za potpis bolesnika kod pristanka za operaciju na koju je Milka išla u bolnicu zbog amputacije noge stavila je samo otisak prsta. Iako je bila pismena, na bolnički se dokument nije bila u stanju potpisati, pa se postavlja pitanje kako se onda potpisala na ugovor s Celizićem.

- Mi smo stigli u bolnicu 3. listopada 2007., gospođa Milka je bila usporena, međutim doktori su rekli da je dovoljno da stavi prst. Da su smatrali da nije psihički dobro pozvali bi stručnu pomoć, no tada je gospođa Milka prema njima bila prisebna. Ona je posljednjih mjeseci života imala problema s nogama, ali je bila bistra u glavi za ženu od 85 godina.

Odgovorno tvrdim da je u trenutku potpisivanja ugovora znala što radi. Nekoliko mjeseci prije nego što je potpisala taj ugovor pozvala nas je kod sebe želeći da se to riješi i da kopiramo primjerak ugovora. Međutim, nismo ništa htjeli potpisivati, jer mi je u toj istoj kući tada iznenada od infarkta preminula šogorica - veli Celizić.

- Ta kuća je završena s gradnjom 1973. godine. Kad smo došli bila je u lošem stanju, popucalih zidova. Mislili smo da to će se srušiti na nas. Mi smo je kompletno obnovili jer je bila neodržavana i u lošem stanju, promijenili smo struju, podove, riješili vodovod, srušili zidove... Sve ove godine sam ulagao u nju, platio i porez na nasljedstvo. Djeca su mi poštena, unuci vide da našto nije u redu, ne možete vjerovati što se zbiva - tužno će Drago.

Prema odluci Općinskog suda dužan je u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude tužiteljici predati u posjed nekretnine te mora nadoknaditi i parnični postupak u iznosu od 279.790 eura, odnosno 2.1 milijun kuna.

- Jako sam razočaran ovom presudom, to je takva nepravda! Ali to vam je naša država! Ne želim, naravno kriviti Sud, no kao i svi imam svoje mišljenje. Vidimo propuste prilikom donošenja presude, i naravno, žalit ćemo se! - zaključio je Drago Celizić.