OSNOVNA ŠKOLA MONTE ZARO UČENICIMA ZABRANILA KORIŠTENJE MOBITELA "Djeca sad napokon rade ono što su oduvijek trebala - igraju se!"

U školsko dvorište pulske Osnovne škole Monte Zaro vratila se dječja igra, u knjižnicu čitači, a u učionice šahovske ploče. No, što je najvažnije od svega, djeca se ponovno druže i međusobno komuniciraju.

Epilog je to Odluke o novom Kućnom redu koja je na snagu stupila 18. siječnja, a oko koje su se Školski odbor i Vijeće roditelja usuglasili još u prosincu. Njome se u prostoru škole zabranjuje upotreba mobitela, mp3-a, pametnih satova i sličnih naprava.

Odluka o preuzimanju kontrole

- I prije je u našem Kućnom redu bilo propisano da se mobiteli za vrijeme nastave ne smiju koristiti. Dozvoljeno je bilo njihovo korištenje samo dok traje školski odmor. No, nakon pandemije covida počeli smo pratiti ponašanje djece i Učiteljsko vijeće je došlo do zaključka da bismo trebali predložiti ovakvu odluku Školskom odboru jer su mobiteli naprosto postali ometajući faktor u nastavi. Smanjila se koncentracija učenika, radi nekih poruka u Viber grupama morali smo čak intervenirati, a djeca su se počela teže izražavati, sve kraćim rečenicama. Mnogi su tijekom odmora samo igrali igrice. Mi bismo prolazili hodnicima i vidjeli ih kako stoje u krugu i svatko gleda samo u svoj mobitel, pojašnjava nam ravnateljica Branka Sironić Buić.

Roditelji nisu, kaže nam ravnateljica, imali ništa protiv. S učenicima to baš i nije bio slučaj, posebice onima viših razreda.

Što se mora nije teško?

Lari Pletikos iz 8.b razreda teško se miri s novim pravilima ponašanja koja su u školi na snagu stupila prošlog tjedna. Ali, što se mora – mora se.

- Nisam baš prezadovoljan Odlukom, da vam budem iskren. Iako mi je jasno da mi je mobitel oduzimao mnogo vremena, i doma i u školi. Uglavnom sam za vrijeme odmora bio na internetu, društvenim mrežama i dopisivao sam se mnogo. Sad evo igram šah u knjižnici, kaže nam Lari kojem će trebati još neko vrijeme da mu u potpunosti „sjedne“ ideja o školi bez mobitela.

- Moramo djelovati preventivno, a ono što je najvažnije jest to da se učenici usredotoče jedni na druge i razvijaju empatiju, da više razgovaraju. Djeca mogu uraditi nešto krivo i ne znajući da to ne smiju raditi. Dakle, može se dogoditi neovlašteno snimanje ili korištenje neprimjerenih izraza radi kojih moramo provoditi postupke obavještavanja drugih institucija. Zašto bi nam se to događalo, kad zaista nije potrebno, s pravom se pita ravnateljica Sironić Buić.

Nema više nasilja preko interneta

- Osobno u školi nisam baš previše koristio mobitel, samo za neke stvari koje su mi trebale u nastavi. Tako da vam meni ova Odluka ne smeta. Baš mi je dobro to da su nam maknuli mobitele jer se više družimo i nema više nasilja preko interneta, a i toga je bilo. Djeca su se međusobno vrijeđala u grupama i po komentarima, i to je bilo loše za sve nas, kaže nam Laren Golub učenik 6.b razreda.

Mobitel, veli, i dalje nosi sa sobom u školskoj torbi za slučaj da treba nazvati obitelj, ali uređaj mu je spremljen i utišan.

Isto vrijedi i za Gabrijelu Soldo koja pohađa 8.b razred.

- Nije nam pasalo biti bez mobitela na početku, naravno. Iako smo imali na raspolaganju mjesec dana prilagodbe. Vidim da se sad više družimo, razgovaramo i čitamo, a mislili smo da će nam biti dosadno bez mobitela skroz do 15 sati do kada traje nastava. Ispostavilo se da nam je još bolje, veli nam Gabrijela.

Njezine riječi potvrđuje Karin Bolković Fornažar, profesorica rehabilitatorica.

Djeca se napokon igraju!

- Začuđujuće brzo su učenici prihvatili činjenicu da mobitela više nema u školskoj zgradi. Jako je lijepo ponovno vidjeti po hodnicima i u dvorištu djecu koja se druže, razgovaraju i smiju se jedan drugome. Primijetio se bio negativan utjecaj interneta na njihovo ponašanje, motivaciju i pažnju. Počeli su se socijalno otuđivati, što nikako nije dobro. Djeca sad napokon rade ono što su oduvijek trebala – igraju se, pojašnjava Bolković Fornažar.

Dugoročne dobrobiti nove Odluke bit će, vjeruju u školi, evidentne u poboljšanju dječjih komunikacijskih vještina i interakcije. To se pak može postići jedino razgovorom i bliskošću koja nam svima zadnjih godina toliko nedostaje.