Krajem prošlog ljeta, Grad Pula je donio odluku o otkazivanju najma za jedan od svojih najatraktivnijih prostora, smještenog u produžetku pulske Rive, u Flacijusovoj ulici 18, nadomak Foruma i Augustovog hrama.
Prostor od 297 kvadrata, u kojem se nekada nalazio pogon jednog od ponosa pulske industrije, tekstilne tvrtke „Odjeća“, posljednjih je trinaest godina bio ustupljen hrvatskoj podružnici organizacije pod nazivom Europski centar za mir i razvoj, Univerziteta za mir (European Center for Peace and Development, University for Peace), skraćeno ECPD. Ugovorom o najmu, sklopljenom 2010. godine, prostor u Flacijusovoj ECPD-u je ustupljen bez naknade i na neodređeno vrijeme, uz obvezu renoviranja. Trošak sanacije je novog "podstanara" tada koštao 157.000 eura.
Ipak, 31. kolovoza prošle godine, Grad Pula odlučuje raskinuti ovaj ugovor kako bi se prostor počeo koristiti za kulturne i društvene programe od gradskog interesa i to, objasnili su nam iz gradske palače, tek nakon što drugi adekvatan prostor nije pronađen.
Rješenje o otkazu najma nema tko preuzeti
Ali, rješenje o otkazu ugovora Grad ne uspijeva uručiti ECPD-u čak nekoliko mjeseci. Razlog je, objašnjavaju, smrt jedine osobe ovlaštene za zastupanje mirovne organizacije, riječkog sveučilišnog profesora Vidoja Vujića. Sa zakašnjenjem od pet mjeseci, dokument konačno preuzima Marino Folo, ECPD-ov opunomoćeni odvjetnik.
Međutim, umjesto „deložacije“, odmah po uručenju otkaza u veljači, predstavnici ECDP-a se u pulskoj gradskoj palači susreću s predstavnicima Grada i odluka o raskidu ugovora se povlači. Tko je predstavljao ECPD na sastanku nije poznato, ali je Grad potvrdio da je ugovor ponovno (p)ostao važeći, uz male izmjene. U tijeku je, naime, izrada aneksa kojim će biti definiran način zajedničkog korištenja, s čime je "podstanar", kažu nam iz Grada, suglasan.
Ukratko, prostor će i dalje biti na raspolaganju ECPD-u, ali će ga, po potrebi, moći koristiti i Grad. Ili obratno. Aneks će donijeti jasniju sliku.
Ipak, previše pitanja i dalje ostaje neodgovoreno.
Za početak, zbog čega je ECPD važan za Pulu i je li zaista jednokratnom investicijom u renoviranje "zaradio" mogućnost neograničenog korištenja jednog od najboljih gradskih prostora? Opravdava li ta organizacija svojim radom status povlaštenog najmoprimca i, možda najvažnije - kako je moguće da se u organizaciji, kojoj je za rad potreban toliko veliki prostor da se u njega nekada mogao smjestiti cijeli krojački pogon jedne velike gradske tvrtke, od ljeta do zime ne može pronaći niti jedna osoba koja bi preuzela kuvertu koju joj šalje Grad? Ako je, pak, razlog to što na adresi više nema nikoga, zbog čega je onda ugovor produljen? Sa ili bez aneksa.
Neobičan je to aranžman. Naročito kada se u obzir uzme povijest ove organizacije u Puli.
Prostor kao nagrada za uvođenje novih studija
Sklapanju ugovora o najmu 2010., prethodilo je zaključivanje Sporazuma s Gradom Pula o osnivanju Regionalnog centra za međunarodne postdiplomske studije i razvojna istraživanja. ECPD se ovim Sporazumom obvezao da će u Puli provoditi "razvoj i organizaciju međunarodnih obrazovnih programa i istraživačkih projekata na području razvoja ljudskih i prirodnih resursa, socijalnog, ekonomskog i tehnološkog razvoja, razvoja međunarodnih odnosa i europskih integracija, prava, menadžmenta, kulture i umjetnosti“.
Županija i Grad su se, s druge strane, obvezali da će ECPD-u osigurati adekvatan poslovni prostor za organiziranje panel diskusija, seminara i izložbi. Tada derutni prostor u Flacijusovoj 18, ECPD je obnovio i time financijski opravdao svoj povlašteni stanarski status, ali kojim ga je profesionalnim kredibilitetom uspio zadržao više od desetljeća teže je razumjeti.
Sporazum sklopljen između Delbianca i - Delbianca
ECPD je u Pulu stigao na velika, kada je s visokom tehničko-poslovnom školom Politehnika Pula sklopio ugovor u suradnji, prema kojem se obvezao na uvođenje i provođenje dodiplomskih studijskih programa zdravstvene njege, odnosno medicinskog sestrinstva i fizioterapije.
U vrijeme potpisivanja sporazuma, pravni predstavnik ECPD-a bio je Luciano Delbianco. Ono što je posebno zanimljivo jest da je sporazum u ime Politehnike potpisao njen tadašnji dekan - također Luciano Delbianco.
Međutim, ubrzo nakon početka rada, Hrvatska komora medicinskih sestara i dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci upozoravaju tadašnje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta o nepravilnostima u radu ECPD-a. Politehnika Pula, ispostavilo se, nudila je samo administraciju i prostor, a nositelj studijskog programa bio ECDP koji nije ovlašten za izdavanje visokoškolskih diploma u RH.
Nadležno ministarstvo provelo je nadzor, utvrdilo kako ECPD-ovi „studijski programi“ nisu valjani i, u siječnju 2013. godine, naredilo njihovo žurno gašenje. U dvije akademske godine, koliko su "studiji" provođeni, na njih je upisan 161 student. Nijedan od njh, i pored plaćenih 2.000 eura po godini, nije stekao važeću diplomu.
Pa i pored svega ovoga, profesionalni ugled ECPD-a u Puli kao da nije nimalo poljuljan - ova se organizacija i dalje nalazi u prostoru koji im je ustupljen zbog uvođenja novih studijskih programa čak jedno desetljeće nakon što su ti isti programi proglašeni ilegalnima i zabranjeni. Teško je razumjeti čime je to ECPD zadužio Pulu, koja se u svoj prostor stidljivo useljava tek ove godine, i to kao "sustanar".
Flacijusova 18 (Foto Pixel)
Budućnost Flacijusove 18 na listi Aleksandra Vučića
A, tko su novi ljudi pulskog ECPD-a koji su izgladili stvar s Gradom i što će se raditi u Flacijusovoj ubuduće?
ECPD-ov ovjetnik nas je obavijestio kako na čelo pulske podružnice stiže svjetski poznata stručnjakinja za japanski jezik, prof. dr. Ljiljana Marković iz Beograda. Iz ECPD-a nam nisu odgovorili na molbu za potvrdu ove informacije, ali na stranicama FINA-e je kao pravni predstavnik ogranka registriranog u Hrvatskoj navedeno upravo ovo ime.
U nedostatku odgovora od matične organizacije, podatke o cijenjenoj japanologinji potražili smo na internetu. Prema službenoj biografiji, prof. dr. Ljiljana Marković, rođena 1953. godine, bivša je dekanica i dugogodišnja profesorica na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a obavljala je i funkciju predsjednice Vijeća doktorskih studija. Studirala je u Cambridgeu i Tokiju, a odlikovana je i Ordenom izlazećeg sunca, kojeg dodjeljuje vlada Japana.
Ostatak biografije puno je manje blistav. Državna revizorska institucija Republike Srbije, 2017. godine je utvrdila kako je, tijekom profesoričinog mandata na mjestu dekanice, pronevjeren novac iz državnog proračuna. Osim toga, nova „osoba broj 1“ pulskog ECPD-a našla se i u sukobu interesa kada je paralelno obavljala funkciju dekana i zastupnice u gradskoj skupštini Grada Beograda, gdje je dospjela kao kandidat Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića na gradskim izborima 2018. S mjesta zastupnice povukla se tek nakon opomene rektora, a s mjesta dekanice razriješena je 2020. godine, nakon što ju je skupina profesora prijavila etičkoj komisiji zbog plagiranja i prisvajanja radova druge osobe s istim imenom.
Članica je i odbora Fondacije „Za srpski narod i državu“, čiji je osnivač također Aleksandar Vučić. Vrlo neobične kvalifikacije za "prvu osobu" pulskog mirovnog centra.
Od ECPD-a se još uvijek nadamo odgovoru na pitanje što to prof. dr. Marković donosi Puli i koji su planovi ove organizacije za naš grad. Za sada, nažalost, sve ukazuje na to da se Flacijusova 18 ne uspijeva riješiti tradicije velikih gafova u akademskoj zajednici i karme sumnjivih biografija i obrazovnih "pothvata".
ECPD Univerziteta za mir, osnovale su 1980. godine Ujedinjeni narodi, a opisan je kao međunarodna obrazovna i istraživačka organizacija. Na prostor bivše Jugoslavije dolazi 1985., a ogranak kojem danas pripada pulska podružnica ima sjedište u Beogradu.