Pacijentica Tanja iz Pule: 'Izašla sam iz bolnice bogatija… ispunjena nekim novim pozitivnim iskustvima, osjećajima i dobrotom'

Puljanka Tanja pet je dana boravila na Odjelu opće ginekologije i urinoginekologije pulske opće bolnice. Iskustva su joj bila, navodi, itekako pozitivna pa je imala potrebu zahvaliti se svim djelatnicima.

U pismu zahvale, koje prenosimo, zahvaljuje se svakome ponaosob:

"Prilikom dolaska u bolnicu sam - vjerujem kao i većina ljudi - osjećala strah, neizvjesnost, sumnju. Danas, dva dana nakon otpusta, ali i tijekom boravka na Odjelu, sve su te emocije nestajale i ostaju mi samo osjećaji neizmjerne zahvalnosti, velikog povjerenja, sigurnosti, smirenosti….

Svatko radi za troje

Ne mogu i ne želim vjerovati da je to slučajno. O meni je brinuo tim uigranih, stručnih i požrtvovnih ljudi (malo mladih, malo starijih) koji neizmjerno vole svoj posao i daju sve od sebe. Iako je više nego očito da ih je premalo (imala sam osjećaj da svatko od njih radi za troje), mi pacijenti to nismo osjetili. Bilo ih je svugdje i svagda. Uvijek dostupni, nasmijani, puni strpljenja i emaptije.

Iako svakodnevno vode bitku s vremenom za svakog od nas imaju trenutak u danu, svakoga pitaju kako je, svakome udovoljavaju, svakome podare osmijeh, lijepu riječ, topli pogled, odgovaraju na pitanja.... Nama pacijentima ti trenuci i geste znače čudo.

I baš stoga želim reći veliko HVALA:

- glavnoj sestri Minji, sestrama Mariji i Mirjani (generacijo moja!) koje su me tješile dok sam ronila suze

- mladoj sestri Almi na toplim pogledima i onom dugom, nevinom i iskrenom zagrljaju kojim samo dijete grli neutješnu majku ili unuka svoju baku

- sestri Mileni koja je u „ludoj“ noćnoj smjeni imala vremena prepoznati što mi treba i osigurati mi  spokojnu noć prije zahvata (znam da je njena noć bila sve samo ne spokojna i da to nije trebala učiniti)

- energičnoj i vedroj sestri Sonji koja me zvala „Princezom“ i „Pupom“ (a ja 50+), dođe ti da se smiješ (a ne možeš), ali ti tako godi

- sestri Vlasti, jer me naš posve slučajni susret, nakon punih 17 godina, vratio u dane kada me isto nesebično i požrtvovno njegovala nakon što se rodio moj Viktor

- hvalama sestrama Anabel, Medini i Aidi

- hvala jednoj Brankici koja me dočekala na vratima operacijske sale i mi smo si poćakulale po domaću pa san deboto zabila za ča san tamo došla

- hvala i teti spremačici (mislim da je Renata)

- i naravno hvala doktoru Tomislavu Perkovu….nadam se da mi neće zamjeriti…., ali on je meni sve samo ne konvencionalni tip liječnika… On je doktor u skladu s vremenom u kojem živimo. Prema njemu ne osjećaš strahopoštovanje kako smo bili navikli osjećati prema staroj generaciji doktora. Prema njemu osjećaš veliko POŠTOVANJE. Potpuno opravdano godinama nosi titulu najdoktora. Stručan, pedantan, temeljit, odgovoran, ali i pristupačan, neposredan, jednostavan… kako je rekla jedna šinjora – kaj da je jedan od nas….Spreman i na šalu (u pravom trenutku – pa i prije operacije), nabraja naša čitataljica te nastavlja;

Ti ljudi o nama razmišljaju i doma…doktor Perkov je u kasnim popodnevnim satima, nakon operacije, nazvao Odjel i pitao za moje nalaze. Slučajno sam čula njegov razgovor sa sestrom. U tom trenutku osjetite mir, spokoj, sigurnost…znate da ste u dobrim rukama. Hvala Vam doktore!

Izašla sam iz bolnice bogatija

Ja sam u bolnici upoznala sve ove predivne ljude - jer oni su prije svega ljudi. U moj su život ušli neplanirano i nakratko, ali će u mom sjećanju ostati zauvijek. Izašla sam iz bolnice bogatija… ispunjena nekim novim pozitivnim iskustvima, osjećajima i dobrotom. Hvala svima na tome. Zauvijek sam zahvalna.

Mom ugodnom boravku doprinijele su i moje cimerice – Tatjana i šjora Sonja. Mi smo si pomogle koliko smo mogle. I tako bi trebalo biti. Jer ne rabi za sve zvati sestre i doktore. Moremo si pomoći i jeni drugima. Ondar nan je sviman i bolje i lakše, zaključuje Tanja u svom pismu zahvale