PAUS I MILOS (IDS). Sezonski radnici ne smiju se tretirati kao privremena i nevidljiva radna snaga

Integracija je dvosmjerni proces. Ne možemo očekivati da strani radnici prihvate naše norme i vrijednosti, a istodobno ih tretirati kao privremenu i nevidljivu radnu snagu“, poručio je saborski zastupnik IDS-a Dalibor Paus tijekom rasprave o prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, napomenuvši kako se ne gradi narativ zajedničke budućnosti, već narativ privremenosti, a to je kratkovidno i politički neodgovorno.

Dodaje kako je nužno da Vlada jasno i nedvosmisleno komunicira stvarne potrebe hrvatskog gospodarstva za stranom radnom snagom, njihov doprinos ekonomiji, kao i plan integracijskih politika na nacionalnoj i lokalnoj razini, javnih informativnih kampanja jer se bez sustavne borbe protiv eksploatacije i bez sankcioniranja govora mržnje, integracija svodi na poruku: „radite, ali budite nevidljivi“ te je stava kako je puno lakše propisati jezični ispit, nego graditi društveni konsenzus o ulozi stranih radnika u RH.

Osvrnuvši se na sam zakonski prijedlog, saborski zastupnik IDS-a Anteo Milos kao posebno problematičnu vidi provedbu modela zapošljavanja temeljenog na Zakonu o strancima i procedurama Hrvatskog zavod za zapošljavanje te je stava da usprkos intenciji zakonodavca da strane radnike zapošljavaju tvrtke koje posluju uredno i plaćaju poreze, praksa zapravo pokazuje ozbiljne nedostatke, u smislu da strogi uvjeti – prihodovni prag u posljednjih šest mjeseci i kontinuitet zapošljavanja domaćih radnika – u teoriji štite sustav, dok u praksi, međutim, najviše pogađaju male i sezonske poduzetnike.

„Više od 90 % subjekata u turističkim destinacijama posluje sezonski i postavljanje uvjeta o šestomjesečnom kontinuiranom prometu ignorira osnovnu ekonomsku činjenicu – sezonalnost, a država koja strateški počiva na turizmu ne može zakonima kažnjavati sezonski model poslovanja jer sezonalnost nije porezni prekršaj – to je realnost hrvatskog gospodarstva“, naglasio je Milos.

Upozorava da se u ovom dijelu zakon pretvara u instrument fiskalne kontrole, umjesto da ostane alat migracijske i gospodarske politike te se time se dodatno administrativno opterećuju i poslodavci i institucije koje uoči svake turističke sezone rješavaju tisuće zahtjeva.

U ime IDS-a, Milos je zatražio skraćenje i pojednostavljenje testa tržišta rada, brže postupke HZZ-a, fleksibilniji prihodovni cenzus te mogućnost dokazivanja poslovne održivosti alternativnim modelima.

Zaključno, napominje da Zakon o strancima mora biti instrument razvoja i podrške gospodarstvu – a ne prepreka onima koji već posluju u najizazovnijim uvjetima tržišta jer Hrvatska treba radnike, ali još više treba jasnu, hrabru i odgovornu politiku koja razumije i gospodarstvo i društvo.