Peršurićev oportunizam po pitanju Thompsona pokazuje koliko je nisko pao IDS. Polomljene kičme, pognute glave, prestrašeno puže na sve četiri

Prije svega: logička konzistencija argumentacije Lorisa Peršurića o opravdanosti Thompsonove dvodnevne okupacije porečke sportske dvorane Žatika, nedostojna je i debate s trogodišnjacima. Već to je problematično. Peršurić je, naime, odrasla osoba, a pritom treba posebno podcrtati da je i - što je i razlog zašto ovdje sada razlažemo o njemu – gradonačelnik Poreča, saborski zastupnik i predsjednik IDS-a.

Javnih funkcija Peršuriću, vidimo, ne manjka. Pače, one imaju tendenciju multiplikacije. Nažalost, umnožavanje javnih dužnosti u ovom, Peršurićevom slučaju proporcionalno je popraćeno opadanjem njegovog osjećaja odgovornosti naspram javnosti.

Konformistički zaogrnut u mekani oportunistički plašt s toplom podstavom, Peršurić je javni gradski prostor prepustio Thompsonu, znajući bez sumnje da, jer to što mu izvođenje logičkih operacija nije jača strana ne znači da je zakinut za razumijevanje sudova, zaprega s njim na čelu u Poreč dovozi i revizionizam, i relativizaciju ustaštva, normalizaciju veličanja fašizma popraćenu simbolima koji se ni za koga sa zrnom soli u glavi ne bi trebali kombinirati, poput mača i križa, uz ustavom zabranjen poklič zedees.

Dodatni je problem što porečki gradonačelnik ne želi za to preuzeti zasluge. Marko Perković Thompson u gradskoj će dvorani nastupati i danas i sutra, a Peršurić se, istina nemušto, trudi javnost uvjeriti kako on s time nema ama baš nikakve veze. Ne tiče ga se. Dvorana je u ingerenciji, naglasio je, Sportske zajednice Grada Poreča i iznajmljuje se komercijalno. Thompson, sajam rukotvorina ili svjetsko prvenstvo u pikulama, njemu je svejedno.

Po svoj prilici, čeka se, dakle, trenutak kada će Peršurić otkriti da on uopće nije gradonačelnik Poreča. U protivnom, ne postoji nikakav razlog dovoljno uvjerljiv, iole vjerodostojan, a koji bi gradonačelnika stavio izvan konteksta odobravanja ili neodobravanja bilo kojeg događaja, najmanje ovakvog, u javnom prostoru Grada kojim upravlja upravo on.  

Maknemo li sa strane, probajmo, Thompsona i činjenicu da glazbeni ukus s pohađanjem njegovih koncerata ima veze koliko i četka za kosu s ćelavom glavom, zaključak ostaje isti: gradonačelnik se ne smije ograđivati od odgovornosti. Od njega se očekuje da odgovornost objeručke preuzme, ali i da kao član stranke s kojom je pobijedio na izborima, a u ovom se slučaju radi baš o IDS-u koji sam sebe od osnutka gura na stranu antifašista, iznese vrijednosni sud. Kod Peršurića se dogodilo sve suprotno. On je obolio od paralize odgovornosti, istovremeno – kada je izrekao rečenicu da se „digla nepotrebna pompa“ – sam je sebe i stranku koju predstavlja lišio ideološkog stava, istovremeno ju svrstavši u najopasniju grupaciju; onu koja trivijalizira ustaštvo svrstavajući ga u folklorni izričaj.

To je, jasno, politički fatalno, ali se, nažalost, u ovom stadiju propadanja IDS-a treba interpretirati tek kao još jedan korak bliže ponoru, nakon što su se, ni približno incognito koliko žele vjerovati, već rukovali s HDZ-om te u dva izborna ciklusa pobrali oštre batine. IDS, vidite, jaše HDZ-ov val dvostrukih konotacija, a to vam znači da ništa nije ustaštvo, dokle god se izvodi u Thompsonovoj interpretaciji.

Ovdje se, međutim, dogodio još jedan kukavički moment. Peršurić je ostao nijem i na transparentnost rada Sportske zajednice. Nakon što su medijima i pojedincima odbili podastrijeti ugovore za zakup javne gradske dvorane s organizatorom Thompsonovih koncerata, porečki je gradonačelnik brže bolje opet zatukao glavu u pijesak. Ni na koji način nije se zauzeo da sve traženo bude dostupno, čime je, dakle, uz sve, opravdao i skrivanje informacija o rukovanju gradskom imovinom.

Onoliko koliko je jasno da jačanje fašizacije uvijek prati manjak hrabrosti onih koji joj se trebaju oduprijeti, toliko je jasno i da ništa Peršurićev IDS ne ilustrira tako dobro kao odnos porečkog gradonačelnika naspram javnosti u odnosu na Thompsonov koncert: jalov, pokoran, prestrašen, oportun i polomljene kičme, IDS pognute glave puže na sve četiri.