Pokrenut postupak mirenja u pazinskom Gradskom društvu Crvenog križa

Nakon više pokušaja da se uspostavi kontakt s vodstvom Gradskog društva Crvenog križa te kroz socijalni dijalog pronađe rješenje za zaposlenike, naišli smo na zatvorena vrata, izvijestili su danas iz SIKD-a.

Naišli smo na razna opravdanja i izbjegavanje razgovora o materijalnim pravima zaposlenika, međutim te izgovore nismo u mogućnosti prihvatiti. Zaposlenika je malo, a potrebe su puno veće što neće biti moguće uskladiti s ovakvim plaćama. Na javne natječaje se nitko ne javlja upravo zbog visine plaće, i žalosno je da se to ne vidi i da se na tome ne radi.

Uzimajući u obzir da zaposlenici svoj posao obavljaju za minimalnu i egzistencijalno nedostatnu plaću, nije nam preostalo ništa drugo, doli pokrenuti proces mirenja.

Zaposlenici koji već sedamnaest godina pružaju socijalnu uslugu pomoći u kući  starijim i nemoćnim osobama koji žive u samačkim domaćinstvima na području Grada Pazina i osam susjednih općina, svoj posao obavljaju s ljubavlju i požrtvovnošću te su nerijetko svojim korisnicima jedini dodir s vanjskim svijetom. Obilaze i brinu o korisnicima na razne načine, obavljajući kućanske poslove, pomažući u održavanju osobne higijene korisnika, donoseći im hranu, lijekove, nužne potrepštine, drvo za ogrjev, često i po lošim vremenskim uvjetima, a sve to za zakonom zajamčenu minimalnu plaću.

Što bi se dogodilo sa tom osjetljivom skupinom korisnika, ako bi zaposlenici potražili bolje plaćen posao? Što će se s njima dogoditi kada sadašnji zaposlenici odu u mirovinu, a na njihovo se mjesto, s takvim plaćama, nitko ne javi? Da li je vodstvo GDCK svjesno da ih ondje drži samo humanost i ljubav prema svom poslu? Mogu li se problemi ignorirati zauvijek, ili je krajnje vrijeme da se dođe do rješenja za nastalu situaciju?