Mlada pulska obitelj Kristina i Alen, sudjelovali su lanjskog ljeta u humanitarnoj akciji "More ljubavi" pulske udruge "Naš san njihov osmijeh", koja je samo lani na odmor dovela čak 225 osoba; roditelja s djecom od kojih su mnogi prvi puta vidjeli more.
Radi se najčešće, pojašnjava nam predsjednik udruge Igor Loparić, o višečlanim obiteljima krhkog socijalnog statusa, samohranim majkama, udomiteljima, obiteljima koje imaju djecu s poteškoćama.
Kristina nam priča kako je za udrugu prvi puta čula još kao srednjoškolka i redovito pratila njihove akcije. No iako joj se ideja pomaganja svidjela, tu potrebu nije u potpunosti osvijestila sve dok sama nije postala majka.
Nisam uopće dvojila
Ona je, naime, mama 2,5 godišnje djevojčice i uskoro očekuje drugo dijete.
- Postala sam jako senzibilna upravo na patnju djece, mladih majki, obitelji. Odrasla sam na način da mi nikada ništa nije nedostajalo, a uvijek smo kao obitelji bili jako vezani upravo uz more. Kada mi je suprug, koji igrom slučaja igra s Igorom nogomet - odakle je krenula cijela ideja - predložio da damo apartman sedam dana besplatno, nisam uopće dvojila.
Doduše, trebalo je malo nagovarati mamu jer se apartman nalazi u obiteljskoj kući i bio je novoobnovljen, no na kraju je sve super ispalo, veli nam Kristina Bagarić.
Dodaje da je njezina obitelj jedna od prvih koja je na Vidikovcu imala turistički apartman i sama je odrasla s turistima od koji su se mnogi ovdje godinama vraćali, pa joj je ideja da prijateljski primi obitelj koja nema kako doći na more, bila jako privlačna.
- Moram biti potpuno iskrena, za mene nije bio problem što ćemo tih tjedan dana ostati bez novca kojeg smo mogli zaraditi, nego neizvjesnost tko će nam stići, kako će se ponašati, hoćemo li se snaći s njima...Vjerovala sam Igoru i udruzi, a umirilo me i to što smo potpisali ugovor i s njima i s udrugom u kojem su bila postavljena osnovna pravila ponašanja.
Čim je obitelj stigla znala sam da nismo pogriješili. Posebice jer se put na more potrefio s nesrećom koji je obitelj zadesila kada su, u jednom jakom kolovoškom nevremenu, doslovno ostali bez krova nad glavom. Od puta su skoro odustali, ali onda zaključili da je bolje da su djeca na moru nego u kući bez krova i da će vremena za radove biti dovoljno i kada se vrate u rodni kraj, prepričava naša sugovornica.
Tri curice i dva sina
Kristina i Alen primili su u svoj prostrani apartman sedmeročlanu obitelj iz okolice Vinkovaca: majku i oca s petero djece; tri curice i dva sina, s tim da je najstariji dijete s poteškoćama u razvoju.
"Naša obitelj" bila je super. Došli su strašno umorni jer su vlakom i autobusom do Pule putovali cijelu noć i dan. U apartmanu smo im pripremili vodu i voće kao okrjepu i oni su, onako iscrpljeni i umorni, bili toliko sretni i zahvalni da su nam svima srca bila puna, prisjeća se Kristina.
S obitelji su se povezali, družili i tako doznali da su oduvijek željeli veliku obitelj, a problemi financijske prirode nastali su kada im se rodilo dijete s poteškoćama.
Majka je morala dati otkaz i ostati kod kuće da bi se o njemu brinula, budući da žive u ruralnom području gdje organizirane skrbi nema.
- Bili su jako dragi, srdačni i mi im nismo pružili samo smještaj, već i podršku, druženje: nekoliko sam ih puta povezao na more i u špežu, a oni su nas pozivali na palačinke i pivo. Djeca su nam se igrala zajedno. Radi se o vrijednoj obitelji, ponosnom ocu koji čini sve kako bi im omogućio što bolji i kvalitetniji život, no s petero djece godišnji odmor na moru nije mogao ni sanjati.
Koliko je ponosan govori i to što je nam je na povratku poručio da će se sigurno vratiti, no da mu idući put moramo dopustiti da odmor sam plati. Naravno, dogovoreno je da će za njih uvijek vrijediti "posebna" cijena, veli nam Alen Bešić.
Obitelj je u Slavoniju, i to vlakom, ponijela i malu maslinu koju su odlučili posaditi u uspomenu na odmor u Istri.
Igor nam priča da su lani u sklopu akcije, a koja se održava treću godinu za redom, na more doveli čak 225 ljudi, a tijekom tri godine više od 400, najviše djece.
Prvi puta vidjeli more
- Imali smo po pet, šest grupa istovremeno i moram priznati da ja osobno nisam imao ljeto, no nije mi žao. Ipak, ove ćemo godine taj broj smanjiti jer je logistički nemoguće sve to odraditi. Dio ljudi - njih osamdesetak - bio nam je smješteno na Fratarskom otoku u kampu i tamo im je 'bilo bomba'.
Po cijele dane uživali su u prirodi, kupanju i suncu, a mnogi od njih more su vidjeli prvi puta, veli nam Igor.
Prisjeća se tako djevojčice koja je s brodom stigla na Fratarski u 11 sati, u već u 11:10 bila u moru iako ga nikada prije nije vidjela. Iz mora je, i to na nagovor, izašla tek u 16 sati. Jednostavno ga se nije mogla nauživati, priča nam s osmjehom.
Loparić nam objašnjava da je godinama putovao cijelom Hrvatskom i u humanitarnoj akciji "Slušaj svoje srce" obilazio najsiromašnije; usamljene starce, siromašne obitelji, njihovu brojnu djecu, donoseći ima pakete s hranom, slatkiše, a prije svega toplu ljudsku riječ.
- Akcija je trajala mjesec dana, nakon toga bio sam potrošen čovjek. Jednostavno si tako nešto više ne mogu priuštiti jer ne mogu izbivati s posla i iz kuće po mjesec dana, sada i ja ima obitelj i djecu. No u toj sam akciji stekao puno prijatelja, povezao se s volonterima i upravo su oni spona između nas i ove akcije i obitelji koji dolaze na more, veli nam Igor.
Nakon što im volonteri prijave potencijalne obitelji, provjeravaju se njihove priče i traži im se pogodan smještaj.
- Iako uvijek računam na neke probleme - jer to se naprosto ne može izbjeći - moram pohvaliti da do sada nikakvih većih problema nije bilo, s ni iznajmljivačima, ni s obiteljima, dapače, naglašava Igor.
Tu se u priču uključuju i Kristina i Alen navodeći da je obitelj koja je bila kod njih u apartmanu sve pustila toliko čisto, da nikakvog dodatnog posla nisu imali.
Traži se smještaj, ali i usluge, volonteri....
Na pitanje na koji se način ljudi mogu uključiti u akciju Loparić navodi da se sada prije svega traži smještaj za obitelji u cijeloj Istri (koju pokrivaju volonterima) i to u terminima od 15. lipnja do kraja kolovoza, dakle u vremenu kada nema nastave, jer na more većinom dolaze djeca.
Navodi da je veliki problem 'pomiriti' ponudu i potražnju jer se termini moraju uskladiti, apartman odgovarati višečlanim obiteljima ili djeci s posebnim potrebama, stoga mnoge od ponuda ne uspiju niti iskoristiti.
- Od 15. ožujka krenut će prikupljanje financijskih sredstava za akciju.
Većina obitelji nema prijevoz i nemaju kako doći na more. Stoga im se dolazak financira, a daje im se i džeparac jer nama nije intencija da obitelji dođu na more, a onda djeci ne mogu priuštiti preskupu kuglicu sladoleda.
- To su djeca koja žive u siromaštvu, često i u nesređenim obiteljskim odnosima, koja se nose s bolestima u obitelji.
Ovdje moraju uživati, ovaj im godišnji odmor ne daje samo sunce i more, iako mi koji ovdje živimo teško možemo shvatit koliko to njima znači. On je ulog u budućnost, prilika da im otvorimo oči i pokažemo kako život može izgledati daleko od financijskih briga, da im otvorimo prozor u neki bolji svijet, potaknemo da i oni požele biti dio njega, da završe škole, jednog dana možda studiraju, nađu dobar posao... da se bore da žive bolje jer na to imaju pravo, naglašava ovaj pulski humanitarac.
Osim smještaja i financijskih sredstava akciju možete pomoći i na način da u njoj volontirate pa obitelji i djecu prevezete do mora, grada, da donirate ugostiteljske usluge (pizzu, sladoled, ručak...), da poklonite usluge poput zabavnih parkova, napuhaca, izleta - sve što bi ovim obiteljima pomoglo da im godišnji postane odmor na moru iz sna.
- Vjerujte oni će sve to itekako cijeniti.
Naša je obitelj svakodnevno uživala u moru, kupali su se na Valsalinama, ali su bili oduševljeni i nekim, nama posve uobičajenim stvarima, poput klime ili Netflixa. Trebalo je i vremena da se oslobode, da uključe klimu, a jedna je od djevojčica - inače velika ljubiteljica nogometa - naprosto uživala u sportskim programima. Čak je s tatom otišla na utakmicu Istre, prisjećaja se Alen.
Dodaju da je jedna od njih bila toliko oduševljena Pulom da je odlučila, i obećala im, da će se u Pulu jednog dana vratiti - na studij.
- U današnjem svijetu nedostaje ljubavi prema čovjeku. Takva je ljubav rijetka, mnogima i čudna, i zato se ja zahvaljujem Igoru što nam je pružio mogućnost da tako nešto poklonimo i nekoga usrećimo, zaključuje ovaj mladi par.
Ove će godine akciju 'preskočiti', jer uskoro stiže beba, no već iduće planiraju ponovo nekog ugostiti.
Jedan od slatkiša koji je Igoru posebno ostao u sjećanju je maleni trogodišnji dječačić kojega je dvije godine pokušavao dovesti na more.
- Maleni je rođen s pola srca, većinu je života proveo po bolnicama. I lani, kada je trebao doći na more, stigao mu je spasonosni poziv. Dobio je novo srce. Transplantacija je bila uspješna, dječak se oporavio i na more, u Bale, stigao lani. Svih sedam dana nije skidao osmijeh s lica, mada ga je toliko bilo strah vode da se nije niti jednom okupao.
Na pitanje Igoru, inicijatoru cijele akcije i dugogodišnjem humanitarcu, što ga pokreće da se cijeli da u u ovako teške humanitarne akcije - i logistički i emotivno - dočekuje nas pomalo neuobičajeni odgovor:
- Sebičnost. Ja to radim za njih, za tu djecu i njihovu budućnost, ali radim i za sebe. Zato meni ne treba hvala. Mene sve ovo toliko napuni energijom da se ja moram zahvaliti njima što su došli, odaje nam potpuno iskreno.
Dobili više nego što su dali
Isto nam na kraju potvrđuje i Kristina; sudjelovanjem u akciji više je dobila nego dala. Dobila je zadovoljstvo da je učinila dobro djelo, stekla prijatelje, napunila je srce i dušu.
Zato nemojte dvojiti, javite se Igoru i sudjelujte u akciji i vi. Apartman, kuglica sladoleda, vožnja brodom, karta za neko događanje.... sve je bitno. Stvorimo svi zajedno odmor iz snova i uronimo u 'more ljubavi'.
