Pulska Zračna luka ima redikulozan Društveni ugovor. Ali najveća se farsa ipak odvija na političkoj ploči: zamjeranje HDZ-u više nije u rokovniku lokalne političke vlasti

Društveni ugovor Zračne luke Pula direktoricu - sasvim neuobičajeno za javno trgovačko društvo - ne obvezuje da traži bilo čiju suglasnost za dizanje kredita, upravljanje imovinom, niti joj ograničava iznos u provođenju postupaka javne nabave. Nema plafona. Nema granica. Nina Vojnić Žagar može raditi što joj srce želi.

To se i dogodilo, kako je izvijestila Istra24, 2024. godine kada je jedina članica uprave, Nina Vojnić Žagar, odlučila s OTP bankom ugovoriti okvirni kredit od devet milijuna eura, pritom založivši 7,3 hektara zemlje, uključujući i terminal aerodroma, koji društvu omogućava trošenje novca koje nema na računu, a ne mora se koristiti za nikakvu specifičnu investiciju. Ovaj portal, međutim, nikada nije dobio njezin odgovor na pitanje zbog čega se odlučila na taj potez: koliko je sredstava iskorišteno, ni koliki je iznos kamata, naknada i troškova isplaćen OTP-u. No, prema neslužbenim informacijama Istre24 Zračna luka Pula nije imala novca za isplatu plaća te je minus ugovoren iz tog razloga (iako ostaje pod upitnikom zašto je cifra milijunska).

Takav je korak uslijedio nakon što se tvrtka već godinama ne uspijeva izmigoljiti i financijskih minusa. Gubici se gomilaju iz godine u godinu, a kako je izvijestila Istra24, na zadnji dan lanjske godine akumulirao se čak 3,9 milijuna eura minusa. Direktorica se k tome morala suočiti s poraznim revizijskim izvješćem. Lani je ovaj portal objavio da je tvrtka Consultum Komparić provela reviziju i utvrdila niz propusta. Među ostalim i da su se krivo iskazivali troškovi. Recimo troškovi usluga koji su zapravo iznosili 2.426.680 eura, a iskazani su na 1.963.857 eura. Krivo su iskazani i troškovi osoblja, na 650.965 eura manje. Revizor je upozorio da se u tri godine do provedbe revizije prosječno gubilo do 396 tisuća eura godišnje te zaključio da bi tvrtka ubuduće mogla imati problema s likvidnošću.

Stoga je Društveni ugovor, točno, redikulozan, ali najveća se farsa trenutno ipak odvija na političkoj karti gdje se država utjelovljena u premijeru Andreju Plenkoviću iščuđava nad stanjem u Zračnoj luci. Upravo je država kao većinski vlasnik firme odlučila ignorirati crveno svijetlo Nadzornog odora koji je lani direktorici Vojnić Žagar odbio prihvatiti izvještaj o stanju u društvu za 2024. godinu i usvojila ga u Skupštini gdje, sukladno udjelu u vlasničkoj strukturi, ima većinu.

Posebno je, čini se, licemjerna Istarska županija, jedan od suvlasnika tvrtke koja upravlja aerodromom, čiji predstavnik u Nadzornom odboru nije ni prihvatio, ni odbacio izvještaj, već je glasao suzdržano. Ni sim, ni tam: oportunističko sjedenje na dvije stolice dok se Zračna luka Pula raspada naočigled javnosti. Zamjeranje državi – čak i kad bjelodano jasno uništava zračni promet u Istri – više nije u rokovniku lokale političke vlasti.

Reći, kao što je to nedavno rekla Županija, da je najveća krivica za kaos u Zračnoj luci na direktorici Nini Vojnić Žagar formalno je točno, ali suštinski konformistički i politički patvorno. Pa, Nina Vojnić Žagar i njezin mandat nisu fizički zabetonirani na terminalu. Njezina smjena mogla je na tapetu doći bezbroj puta.

Čemu, dakle, biranje lokalne vlasti ako se nije u stanju (iz)boriti za bolju sadašnjicu i sutrašnjicu područja unutar čijih se granica bira? Mogli smo na čelu Županije imati HDZ. Bilo bi sasvim isto.