"Ako želimo biti pravi grad, moramo imati radna mjesta, moramo imati posla. Imali smo Uljanik, imali smo majstore, inženjere, radnike, a sad želimo uvesti turizam. Ili ćemo prekvalificirati ljude ili uvesti radnu snagu. Turizam je dobar, ali se ne smiju zanemariti druge stvari. S ovim se trajno mijenja struktura stanovništva. Za turizam vam nije potrebna visokokvalificirana radna snaga. Brod je jedan od najsofisticiranijih stvari koji se gradi na zemlji. Ovdje to nije slučaj. Radim dosta s mladima studentima s visokim potencijalom, koji su top 10 po kapacitetima. Desetljećima su takvi ljudi iz Pule odlazili vani na studije, ali se dio vraćao. Danas je puno, puno lošije. Još se nikad nije dogodilo, kao sada, da niti jedan od tih top 10 posto nje ostao u gradu! Ovo što govorim nije šala. Firme će te posljedice osjetiti kasnije. Kad naša generacija ode u penziju, ostat će velika rupa inteligencije koja će ovdje nedostajati. Ti ljudi jednostavno neće postojati. Mislim da to nije dobro za naš grad. Ne bih htio da moja djeca odu negdje van i da se ne mogu vratiti nazad ako ne žele raditi u turizmu. A o tome u gradskom vijeću ne slušamo, kao da je posrijedi samo nekretninski biznis", kazao je, uz dugi pljesak punog Circola, pulski IT stručnjak specijaliziran za razvoj ljudskih potencijala Dragan Benčić na sinoćnjoj tribini "Za Lungomare", deset dana uoči pulskog referenduma.
IT stručnjak specijaliziran za razvoj ljudskih potencijala Dragan Benčić
Neovisno o mogućem stavu 'za' ili 'protiv' hotela, tribina je plijenila razinom profesionalnosti i brige za svoj grad, toliko rijetke u Puli. Šteta da na tribinu nisu došli čelni ljudi gradske vlasti i predstavnici investitora. Javila se hrabro iz publike i zagovornica hotela Vjekoslava Čalić koju, u fascinantnom utjelovljenju facebook 'realnosti' u fizičkoj stvarnosti, ništa nije razuvjerilo da je sve što se sinoć pričalo - laž
Naš je portal dosad već prenio stavove Inicijative za referendum, kao i Društva arhitekata Istre, a koje su jučer iznijele njihove predstavnice Ivana Nataša Turković i Breda Bizjak, kao i stavove pravnika Zelene akcije Enesa Ćerimagića, koji je ponovio da investitorov najavljeni zahtjev za izdavanjem lokacijske dozvole ne može utjecati na valjanost ishoda referenduma, kao što nije utemeljeno ni eventualno njegovo pozivanje na pravni institut legitimnog očekivanja jer je početna pravna situacija čin Gradskog vijeća Pule o raspisivanju referenduma za Lungomare.
Ivana Nataša Turković kazala je da se osjeća u gradu neki elektricitet i da bi referendum mogao uspjeti, no ako se to ne dogodi, neće se prekinuti borba na osvještavanju ovog problema.
Prof. dr. Igor Duda: Jako je važno prepoznati točku pucanja kada turizam počinje negativno utjecati na kvalitetu života lokalnog stanovništva. Jer, ako ne prepoznamo točku pucanja povjerenja u turizam, onda dolazimo u moguću fazu društvenog sukoba između domaćih ljudi i gostiju. Ne mislim na fizički sukob, ali taj osjećaj da netko nešto može, da netko nešto ima, a što domaći ljudi ne mogu, nemaju i ne mogu u tome sudjelovati. Taj se sukob može javiti oko osjećaja materijalne zakinutosti: 'Nama netko dolazi u hotele s tri, četiri, pet zvjezdica, mi sami u takve prostore ne idemo. Nama netko može podići ogradu, nama netko može podići rampu. Tamo gdje smo nekada šetali više ne možemo proći'
Nadahnuto izlaganje o povijesti Lungomarea održao je istaknuti pulski povjesničar, sveučilišni profesor dr. Igor Duda, opisavši vojni, sociološki, ekonomski i kulturološki put ove zone, ali i cijele Pule, kao i turizma općenito, od njegova austrougarskog prvotnog bivanja za bogate slojeve (plivanje je sredinom 19. stoljeća bila aktivnost čudaka, a nije se ni sunčalo jer je bijela boja kože označavala pripadnost eliti, dok su osunčani bili najniži slojevi ribara i težaka), do demokratizacije prostora nakon Drugog svjetskog rata u kojem su javni sportsko rekreacijski prostori postali dostupni svima, pa tako i na Lungomareu, koje su pošumljavali građani. Lungomare su, veli, oblikovale generacije koje su i danas žive, čineći sa svojim sjećanjima, emocijama i nostalgijom historijsku granu 'žive povijesti'.
Dr. Igor Duda
Dragan Benčić rekao je sinoć i ovo: "Ležaljke se ispred hotela Lone u Rovinju iznajmljuju za 300 kuna na dan. Realno, to za Rovinježe nije problem. Taj je prostor bio uvijek namijenjen za tu namjenu. Ti hoteli tamo postoje sto godina. No, za Puležane je to velika promjena. Ako se u takvo što pretvori Valkane, ili Gortanova uvala, to je za nas problem. Ne kažem da će to nužno biti tako. Investitor je rekao da nema namjere raditi takve zahvate, no ovdje se iz vida ispušta kontekst vremena. U prvoj godini možda neće, međutim investitor može hotel, može cijeli projekt prodati i novi investitor se ne mora toga držati i može raditi po urbanističkom planu, a čuli smo što bi se po njemu moglo raditi".
Služeći se podacima i grafikonima, Benčić se pitao je li turizam zaista jedini put za Pulu i je li to jedini put za blagostanje, kao što se želi pokazati.
Ivana Nataša Turković: U gradu se uoči referenduma osjeća neki elektricitet, moglo bi uspjeti
- Vidimo da Rovinj vodi u luksuznim hotelima 3:0. Hoće li u Puli, ako dobije 5 takvih hotela, teći med i mlijeko, pitao se Benčić, a zatim usporedio ekonomske pokazatelje ne-turističkog, ali najjačeg industrijskog hrvatskog grada Varaždina, "tranzicijske" Pule i turističkog Rovinja.
Instalirati monokulturu u mali grad, veli, nije toliko teško, nema puno ljudi i lakše je izgraditi infrastrukturu, prekvalificirati ljude ili će se prirodno doseliti novi ljudi. Međutim, Pula ima drugačiju tradiciju, nastavio je Benčić.
Na skupu i IDS-ovka Monica Derocchi, jedna od sinoć rijetkih iz redova gradskih vijećnika
Varaždin je vrlo jaka industrija, ima puno posla, puno je zaposlenih, dok Pula luta između, ili pokušava iz industrijskog postati turistički grad. Rovinj je nama "ideal". Pa kome je bolje?
- Koliko ovi gradovi prihoduju od rada. Jer, teza je da će nam više hotela s pet zvjezdica donijeti više radnih mjesta. Ta je priča koja se cijelo vrijeme servira ljudima u javnom prostoru, pa sam izvadio statistiku koliki je prihod grada od rada, dakle poreza i prireza na rad po broju stanovnika. I Rovinj je tu od ta tri grada posljednji! Ne stoji teza da više hotela, više turizma znači više radnih mjesta za građane, kazao je ovaj IT-ovac i nastavio: "Ljudi koji žive od rada, budimo realni, ne mogu si priuštiti život u Puli, a zimi je Rovinj veća pustoš od Pule. Nema posla. Rovinj 37 posto svojih prihoda ostvaruju na trgovini nekretninama i upravnim pristojbama. Gdje je tu čovjek? Grad čine građani. Ili ga čine građevine? Ako želite naći majstora za slavinu ili ofarbati stan, ne možete ga naći. Nema dakle posla".
Prozvan gradonačelnik Zoričić
"Na plaće se u Gradu Puli godišnje troši 190 do 200 milijuna kuna. Ako uzmite tih pet milijuna kuna prihoda od hotela na Valkanama, to bi nekome koji ima 8000 kuna plaće značilo povećanje plaće od 100 kuna. Informaciju dakle treba staviti u kontekst da bi vidjelo što ona realno znači, kazao je, dodavši da o Lungomareu nije provedena kvalitetna javna rasprava.
- Valjda postoji strah od građana koji bi mogli drugačije odlučiti, što je meni nevjerojatno. Jer, ako to građani žele, a ti ih zastupaš, šta te briga, zaključio je Dragan Benčić.
Od prisutnih političara jučer smo, osim pulskih Možemovaca, prepoznali IDS-ovu gradsku vijećnicu Moniku Derocchi i SDP-ovca Danijela Ferića. Vijećnik Možemo Noel Mirković rekao je da je gradonačelnik Pule Filip Zoričić morao biti na ovoj tribini, a pljeskom je ispraćena njegova izjava da gradske vlasti zastupaju investitora umjesto svoje građane.
