Pulski sveučilišni profesori otkrivaju kako umjetna inteligencija mijenja studiranje i nastavu

Umjetna inteligencija mijenja svijet, a posljedično i obrazovni sustav, koji se suočava s velikim izazovima i mogućim promjenama u načinu podučavanja i ocjenjivanja učenika i studenata. Iznimka nije ni Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, gdje se profesori također suočavaju s važnim pitanjima: treba li studente poticati na korištenje umjetne inteligencije, kako provjeravati njihovo stvarno znanje i do koje je mjere opravdano prepustiti stroju oblikovanje vlastitih misli?

Odgovore na ta pitanja potražili smo od profesora Igora Dude, dr. sc. Saše Stjepanovića i docentice dr. sc. Dragane Špice, koji umjetnoj inteligenciji pristupaju iz različitih područja – povijesti, ekonomije i poučavanja stranih jezika. 

AI danas bez većih poteškoća rješava složene matematičke zadatke, piše sve uvjerljivije eseje i uspješno programira. Takve mogućnosti umjetne inteligencije dovode u pitanje smisao zadataka koje studenti samostalno rješavaju kod kuće, dok je profesorima sve teže utvrditi koliko student doista razumije gradivo.

Načini varanja na ispitima postaju sve domišljatiji pa se profesori posljednjih godina sve češće odlučuju za usmene ispite. Neki odustaju od klasičnih seminarskih radova, koji su pojavom umjetne inteligencije uvelike izgubili svoju dosadašnju svrhu, dok su drugi umjetnu inteligenciju već sasvim uklopili u svoj način predavanja.

Kada studentski radovi počnu nalikovati jedni drugima

Prof. dr. sc. Igor Duda s Odsjeka za povijest pulskog Filozofskog fakulteta primjećuje da studentski radovi postaju sve sličniji. Predaje na studijima Povijesti i Kulture i turizma te studentima različitih godina, stanje nije svugdje jednako, ali određene su promjene postale očite.

U radovima je sve manje gramatičkih i pravopisnih pogrešaka, a istodobno se gube originalnost, autentičnost i kreativnost. Duda kaže da je pravo osvježenje kada u tekstu može prepoznati autora, primjerice po nekoj posebnosti njegova govornog jezika koju pamti s nastave. Kada toga nema, opravdano sumnja na korištenje alata umjetne inteligencije.

– Neka ti alati postoje, svima su nam korisni i svi ćemo ih zajedno s vremenom valjda naučiti koristiti na najbolje moguće načine. Međutim, ne trebaju nas uniformirati. Sposobnost oblikovanja vlastitih stajališta i misli te njihovo prenošenje u tekst vještine su s kojima bi na studij trebalo doći ili ih na studiju čim prije steći. Humanističke znanosti posebno su osjetljive na pisanu riječ – ističe Duda, koji djeluje i pri Centru za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma.

prof. dr. sc. Igor Duda

Studentima je zato najavio da će kraće pisane radove, poput eseja i prikaza, ubuduće pisati tijekom nastave. Time se može izbjeći mogućnost da ih umjesto studenta napiše druga osoba, što je postojalo i ranije, ili da ih danas generira stroj kojemu se student prepustio bez ozbiljnijih uputa i promišljanja.

O tekstovima napisanima na nastavi potom će se zajednički raspravljati i ispravljati ono što je potrebno. Tek nakon toga, kaže Duda, može se započeti rasprava s umjetnom inteligencijom.

- Izričaj studenata ostat će zabilježen, moći će se pratiti njihov napredak, pa čak i stilski uspoređivati ono što su napisali na nastavi s onime što su napisali izvan nje. Bit će to, nadam se, dobra vježba – kaže i za kraj dodaje misao o očuvanju važnosti knjižnica, za koje je važno da ih studenti nastave pohađati. Ima načina, zaključuje Duda.

- Bez obzira na tehnološke inovacije koje olakšavaju rad, studentima knjižnica mora biti prirodno okruženje. Suvremene knjižnice dobro povezuju informaciju sa zaslona i digitalne resurse s  ugodnim i poticajnim ozračjem čitaonice.

Klasični seminarski rad izgubio je smisao

Profesor Saša Stjepanović smatra da seminarski rad u svojem klasičnom obliku više nema smisla.

prof. dr. sc. Saša Stjepanović

- Čemu su seminari služili prije 20 ili 50 godina? Literatura nije bila lako dostupna pa je student morao otići u knjižnicu, pronaći knjige i druge izvore, pročitati ih i proučiti te na temelju njih sastaviti rad koji bi potom predstavio ostalim studentima. Takav seminar bio je svojevrsno dodatno predavanje. Već je dolaskom interneta i Googlea postalo mnogo lakše doći do informacija, a klasično pisanje seminarskih radova potpuno je izgubilo smisao pojavom umjetne inteligencije, koja za nekoliko sekundi može generirati tekst i navesti izvore – objašnjava Stjepanović.

Rješenje, smatra, nije zabrana umjetne inteligencije, nego postavljanje jasnih pravila njezine pravilne uporabe te poticanje studenata i nastavnika da je koriste kao alat.

Na online studiju počeli su koristiti Googleov NotebookLM, koji radi uz pomoć Geminija. Profesori u sustav unose vlastite skripte i nastavne materijale, a on zatim studentima pomaže u učenju i razumijevanju gradiva. Pritom odgovore ne traži po cijelom internetu, nego ih temelji isključivo na materijalima koje su mu zadali nastavnici. Stjepanović nam uživo pokazuje kako studentima izgleda pročelje programa, i stvari koje AI zaista su čudesne. On sam ubacuje videa s predavanja te skripte, a program od toga sam radi video sažetke, kartice za učenje, infografike, kvizove, pa čak i generira podcast u kojem dvoje "ljudi" debatira o određenoj temi.

Snimku zaslonu ustupio Saša Stjepanović

Studentima se može zadati i da dio rada naprave uz pomoć umjetne inteligencije, ali pritom moraju pokazati kako su je koristili: što su od nje tražili, kakve su upute unosili te kako su procjenjivali i uređivali dobivene odgovore.

– Želimo ih poticati da koriste umjetnu inteligenciju, ali moraju imati dovoljno znanja da mogu procijeniti je li im dala dobar rezultat. Ako, primjerice, umjetnoj inteligenciji date tekst da ga prevede na engleski, a engleski uopće ne poznajete, teško ćete procijeniti kvalitetu prijevoda. Ako jezik poznajete, onda je to izvrstan alat: brzo dobijete prijevod, provjerite ga i uštedite vrijeme na administrativnim i drugim poslovima koji se ponavljaju – navodi Stjepanović, koji ipak zadržava određeni pesimistički strah:

- Studentima je danas sve dostupno, jednim klikom imaju pristup čudu materijala, ali sve manje koriste mozak i toga me jako strah. Mi smo kao djeca morali konstantno pamtiti stvari i pritom koristiti mozak, njima je danas sve dostupno na mobitelu i zato ih određeni podaci ne zanimaju, nemaju potrebe za time. Bojim se da ćemo postati samo korisnici koji će samo gledati u mobitel i neće imati potrebu ništa pamtiti ni razmišljati, a posljedično neće znati ni pozadinu stvari - zaključuje. 

Student mora razumjeti ono što predaje

Prema njegovu mišljenju, nije problem ako umjetna inteligencija studentu pomogne sastaviti tekst pod uvjetom da je prethodno istražio temu, znao postaviti odgovarajuće upite i razumije konačni rezultat.

- Ako umjetna inteligencija napravi cijeli seminar, a student se temom uopće ne bavi, onda takav rad, naravno, nije valjan. Međutim, ako je student najprije istražio temu, zna što želi dobiti, postavlja dobre upite, uređuje dobiveni sadržaj i na kraju može objasniti sve što je napisano, onda u tome ne vidim problem. Nemam ništa protiv toga da umjetna inteligencija generira tekst prema studentovim uputama ako on poslije, tijekom usmenog ispitivanja, pokaže da dobro razumije ono što je napravio. To je, prema mojem mišljenju, idealna kombinacija – kaže Stjepanović.

Umjetnu inteligenciju uspoređuje s kalkulatorom, čija je pojava svojedobno također izazivala strah da će ljudi prestati samostalno računati.

- Nitko zbog kalkulatora nije potpuno prestao učiti matematiku. Na umjetnu inteligenciju također gledam kao na alat. Uzmimo primjer ekonometrije, koja povezuje matematiku, statistiku i ekonomiju. Nekada su studenti i profesori morali svaki model i statistički test ručno izračunavati. Danas imamo ekonometrijske programe koji izračun obave jednim klikom – navodi profesor.

Takvi alati omogućili su znatno brži rad i obradu daleko većeg broja podataka, ali su istodobno udaljili korisnika od postupaka koji se odvijaju u pozadini.

- Danas mogu izračunati 20 ili 30 modela na uzorku od 50 ili 100 tisuća varijabli. Nekada ste ručno mogli izračunati jedan ili dva modela, a i za to vam je trebalo mnogo vremena. Problem nastaje ako postanemo samo korisnici koji više ne razumiju što se događa u pozadini. Studentu moramo dati dovoljno znanja da može procijeniti je li umjetna inteligencija nešto napravila ispravno. Ako tog znanja nema, preostaje mu samo slijepo vjerovati rezultatu, a na svakom alatu jasno piše da umjetna inteligencija može pogriješiti – upozorava Stjepanović.

Usmenim ispitom brzo se provjerava znanje

Umjetna inteligencija danas može riješiti i velik dio klasičnog pisanog ispita, zbog čega pitanja treba oblikovati tako da od studenta zahtijevaju razumijevanje i promišljanje. Ipak, ni takva pitanja nisu potpuna zaštita jer ih često može riješiti i AI.

Stjepanović stoga na kolegiju bihevioralne ekonomije provodi isključivo usmene ispite, koje smatra najpouzdanijim načinom provjere studentskog znanja.

- Na usmenom ispitu već nakon nekoliko rečenica primijetite zna li student nešto objasniti vlastitim riječima. Prema mojem iskustvu, što je netko veći stručnjak u određenom području, to složene stvari zna jednostavnije objasniti – kaže.

Takav pristup, međutim, donosi i praktične poteškoće. Na prvoj godini online prijediplomskog studija gotovo je 250 prijavljenih studenata, pa bi njihovo pojedinačno usmeno ispitivanje trajalo danima. Unatoč tome, Stjepanović smatra da je to jedan od najsigurnijih načina da profesor utvrdi je li student samostalno svladao gradivo i je li rad koji je predao doista njegov.

Umjetna inteligencija kao osobni jezični tutor

Dok Duda i Stjepanović govore o promjenama u pisanju i provjeri znanja, doc. dr. sc. Dragana Špica s Odsjeka za azijske studije pulskog Filozofskog fakulteta ističe mogućnosti koje umjetna inteligencija otvara u poučavanju stranih jezika.

- Alati umjetne inteligencije postali su neizostavan dio suvremenog svijeta, a njihova važnost sve više raste i u obrazovanju. Ako se primjenjuju promišljeno i odgovorno, mogu biti vrlo dobra podrška ostvarivanju ishoda učenja, uz istodobno očuvanje i razvijanje kritičkog mišljenja – smatra Špica.

Odsjek za azijske studije, na čelu s predstojnicom prof. dr. sc. Irenom Srdanović, sudjeluje u Erasmus+ projektu AI4LANG – Integrating Artificial Intelligence for the Digital Transformation of Language Teaching. Projekt vodi Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Benedikta Peraka.

Projekt je započeo 1. rujna ove godine i trajat će dvije godine. Cilj mu je razviti i primijeniti sustave umjetne inteligencije u učenju i poučavanju jezika, ponajprije japanskoga, uz planirano proširenje na hrvatski kao strani jezik i engleski jezik.

Platforma se razvija prema načelu human in the loop, što znači da nastavnik u svim fazama zadržava nadzor nad radom sustava. Može unositi svoja zapažanja i ispravke tijekom njegova razvoja, ali i kasnije primjene u nastavi. AI jezični tutor stoga je zamišljen kao dopuna obrazovnom procesu, a ne kao zamjena za nastavnika.

Sadržaj prilagođen interesima studenta

U nastavi stranih jezika, a osobito japanskoga, takav tutor može znatno obogatiti iskustvo učenja. Sustav se može prilagoditi potrebama, zanimanjima i motivaciji pojedinog studenta te mu ponuditi personalizirane sadržaje.

- Naše studente zanimaju različiti aspekti japanske kulture: japanski animirani filmovi i serije, odnosno anime, stripovi manga, klasična književnost te popularna kultura, uključujući japansku i korejsku pop-glazbu. Tutor može sadržaj prilagoditi upravo tim interesima i tako pomoći u razvijanju različitih jezičnih vještina i ostvarivanju predviđenih ishoda učenja – objašnjava Špica.

Jedna je od važnih mogućnosti sustava oblikovanje personaliziranog puta učenja, usklađenog s ciljevima nastave i napretkom pojedinog studenta. Onima kojima je to potrebno može ponuditi dodatna objašnjenja, dok studentima koji su već svladali određenu nastavnu jedinicu može predložiti zahtjevnije zadatke.

Sustav pamti prethodne interakcije sa studentom, prati njegov napredak te mu na temelju toga prilagođava sadržaj, tempo i težinu zadataka. Upravo je takvu razinu individualizacije teško postići kada jedan nastavnik radi sa skupinom od nekoliko desetaka studenata.

- Uloga nastavnika pritom ostaje nezamjenjiva. Komunikacija i obrazovni odnos i dalje se grade između nastavnika i studenta, dok umjetna inteligencija služi kao pomoćni alat. Nastavnik treba potaknuti interes za učenje, usmjeravati studente u razvijanju jezičnih vještina te ih motivirati na dublje upoznavanje japanskoga jezika i kulture – naglašava Špica.

doc. dr. sc. Dragana Špica

Istraživanja predstavljena na međunarodnim skupovima

Istraživanja na kojima se temelji AI jezični tutor predstavljena su u srpnju na jubilarnoj konferenciji Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, održanoj na pulskom Filozofskom fakultetu, kao i na konferenciji upriličenoj u studenome 2025. povodom desete obljetnice osnutka Odsjeka za azijske studije. Platforma i povezani rezultati predstavljeni su i na nekoliko međunarodnih znanstvenih skupova.

Pulski Filozofski fakultet, u suradnji s Institutom za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, od 7. do 9. listopada bit će domaćin 6. međunarodne konferencije DARIAH-HR Digital Humanities & Heritage pod naslovom Cultural Memory vs. Machine Memory. Među temama konferencije bit će i primjena umjetne inteligencije u digitalnoj humanistici.

- Umjetna inteligencija zasigurno će zauzimati sve važnije mjesto u našim životima, neovisno o tome kakav stav prema njoj imamo. Upravo je zato važno da se i nastavnici i studenti upoznaju s njezinim mogućnostima, prednostima i ograničenjima. Posebna je odgovornost nastavnika usmjeravati njezinu uporabu kako bi doista služila obrazovnim ciljevima i bila primijenjena u korist studenata i njihova cjelovitog razvoja – zaključuje Špica.