Uljanik su već napustili Deni Širol i Franko Belas, a s istekom ovog mjeseca će to učiniti i Marko Alviž, trojica suosnivača Stožera za obranu Uljanika, najbližih suradnika svojedobno najistaknutijeg SZOBU-ovca Samira Hadžića, sada direktora Uljanik Brodogradnje 1856.
Kako nam je rekao Marko Alviž, otkaze su već dali Deni Širol i Franko Belas, dok će on to učiniti kad mu, s krajem ovog mjeseca, istekne stari godišnji odmor. Kaže da je razlog odlaska poslovan, negirajući mogući personalni razlaz s Hadžićem.
"Samo da iskombiniram što ću i kako dalje"
- Razlog odlaska je stanje u poduzeću. Ne mogu si dozvoliti opet biti bez plaće, čekati plaću. Neću si to sigurno više dozvoliti. To sam jednom morao, osam mjeseci, u starom Uljaniku 2018. i 2019. godine. Ovaj put ne mogu, niti si želim to dozvoliti. Za studeni sam dobio plaću ovog ponedjeljak 15. siječnja, a ima još ljudi koji nisu dobili plaću za studeni. A plaća za prosinac je trebala biti isplaćena ovog tjedna. Nije stvar ni mjesec ni dva ni tri. Ne mogu si uopće više dopustiti biti bez plaće. Ne da ne mogu, nego neću, ističe Alviž, dodajući da s istekom ovog mjeseca "99,9 posto" napušta brodogradilište.
- Samo da na ovom 'godišnjem' iskombiniram što ću i kako dalje, kaže Alviž.
Samir Hadžić je u kratkoj izjavi, na naše pitanje kako komentira odlazak svojih najbližih suradnika s kojima je formirao Stožer za obranu Uljanika, kazao ovo: "Ne samo da smo suradnici, mi smo i prijatelji. Nemam komentara".
Samir Hadžić: "Bez komentara"
Na pitanje koliko je odgovoran direktor Uljanik Brodogradilišta 1856 Samir Hadžić, Alviž odgovara: "On ima tim ljudi oko sebe koji su svi skupa odgovorni. U redu, on je direktor firme, ali nije samo njegova odgovornost. Situacija nije dobra. Blokirani smo dva mjeseca u kontinuitetu, iako je u prošlosti bilo još kraćih blokada. To je jasan pokazatelj da situacija nije dobro".
Arhiv: Belas, Alviž, Širol i Hadžić (Facebook SZOBU)
Vratit ćemo film unazad, u burnu i dramatičnu 2018. godinu, kada se nezadovoljstvo radnika posrnulog Uljanika prelilo i na pulske ulice.
"Svjesno se išlo u propast Uljanika, Končar je odabran zbog nekretninskog biznisa"
Stožer za obranu Uljanika javno je ustvrdio krajem kolovoza 2018. da se "svjesno išlo u propast Uljanika, a Končar je odabran zbog nekretninskog biznisa".
Lipanj 2020. (foto: Facebook Stožera za obranu Uljanika)
Uljanikova četvorka Samir Hadžić, Marko Alviž, Deni Širol i Franko Belas osnovali su Stožer početkom 2018., vrlo brzo uspjevši pridobiti povjerenje radnika koji su im se počeli javljati.
Samir Hadžić tada je bio skladištar i u Uljaniku zaposlen 14 godina, Franko Belas je radio kao dizaličar od 2006. godine, Deni Širol radio je u "Sahari" kao brodomonter od 2008 godine, dok je Marko Alviž u Uljaniku od 2005. godine kao konstruktor tehnologije.
"Treba prvo svoju kortu očistiti"
U studenom 2018., kada su se nezadovoljstvo i štrajk radnika zbog neisplate plaća već zakotrljali pulskim ulicama, Marko Alviž je za Novosti, na pitanje je li Stožer za obranu Uljanika sad glavni zastupnik radničkog interesa u Uljaniku, kazao i ovo: "Stožer je nastao i profunkcionirao zbog nedjelovanja većine sindikata. Udružili smo se u koordinaciju s Jadranskim sindikatom i nadamo se da će radničko predstavljanje biti efikasnije. Prvi put smo se našli u poziciji da neposredni proizvođači izravno odlučuju o sudbini poduzeća. No najprije Uljanik mora opstati, a za to treba prvo svoju kortu očistiti, kao što kažu Istrijani".
Jesen 2018.: Radnici Uljanika izašli su na ulice Pule i krenuli u štrajk zbog neisplaćenih plaća
Danas, nakon više od pet godina, uz tek započeto suđenje bivšim čelnicima Uljanika na Županijskom sudu u Rijeci za kriminal težak milijardu kuna, sve su tamniji oblaci nad pulskim brodogradilištem.
Početkom ovog tjedna propao je još jedan, četvrti pokušaj prodaje Uljanika jer nitko nitko nije uplatio jamčevinu za kupnju 54,77 posto udjela u Uljanik brodogradnji 1856. Početna cijena iznosila je, kao i na neuspješnoj prodaji u listopada, 9,67 milijuna eura.
No, stečajni upravitelj Loris Rak za Istru 24 potvrdio je da je interes pokazalo nekoliko subjekata te da je jedan od njih Rumunj Gabriel Valentin Comanescu, vlasnik tvrtke Grup Servicii Petroliere (GSP).
