Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović istaknula je danas tijekom saborske rasprave o prijedlogu Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu kako Hrvatska tek sada normativno sustiže standarde Europske unije, dok istovremeno na terenu, osobito u Istri, željeznički sustav i dalje ozbiljno zaostaje.
Istaknula je i strateški položaj Hrvatske u europskom prometnom sustavu: „Hrvatska je prirodno geografski prometno iznimno dobro pozicionirana na europskim koridorima sjever – jug i istok – zapad. Upravo zato povećanje kapaciteta i učinkovitosti željeznice može snažno potaknuti izvoz, razvoj logistike i industrijski rast. No bez ulaganja u ključne regionalne pravce, poput istarskog, taj potencijal ostaje neiskorišten“, upozorila je.
„Razvoj željezničke mreže nije samo infrastrukturno pitanje, nego društveni, gospodarski i ekološki prioritet. Mladi nemaju pouzdanu opciju prijevoza za obrazovanje, radnici za odlazak na posao, a stariji građani ostaju dodatno prometno izolirani. Cilj je transformirati željeznicu u ključni oblik teretnog i putničkog prijevoza, uz smanjenje emisija, povećanje sigurnosti i poticanje regionalnog razvoja. Željeznica emitira i do 90 posto manje CO₂ po toni kilometru u odnosu na cestovni promet“, naglasila je.
Podsjetila je kako Istra i dalje nema izravnu željezničku povezanost s ostatkom Hrvatske, već se promet odvija preko Slovenije, što predstavlja ozbiljan infrastrukturni i razvojni problem. Jedina izravna željeznička veza Pula – Zagreb vozi samo vikendom, preko druge države, i u više mjeseci prometovanja koristilo ju je svega oko 300 putnika – što jasno pokazuje da se ne radi o funkcionalnom rješenju. Dodatno je upozorila na pogoršanje dostupnosti željezničkog prijevoza za studente.
„Do prošle godine postojala je relativno funkcionalna veza Zagreb–Rijeka–Lupoglav–Pula koja je studentima omogućavala putovanje uz jedno presjedanje i u razumnom vremenu. Promjenom voznog reda ta je veza praktički ukinuta jer više ne postoji odgovarajuće presjedanje prema Istri. Time su studenti ostali bez dnevne veze sa Zagrebom koja ne zahtijeva višesatna čekanja“, istaknula je.
„Kao alternativa uveden je međunarodni vlak Zagreb–Ljubljana–Pula koji prometuje samo jednom tjedno – petkom i nedjeljom. Iako je za dio studenata subvencioniran, on nije usklađen s njihovim rasporedima jer iz Zagreba polazi u 14.13 sati, kada mnogi još imaju predavanja. Rezultat je da vlak često vozi gotovo prazan, što jasno pokazuje da se promet planira bez stvarnih potreba korisnika“, naglasila je.
Ukazala je i na administrativne prepreke.
„Na toj liniji karte se mogu kupiti isključivo na kolodvorima u Zagrebu i Puli, uz fizičku prisutnost i dodatnu administraciju, što je potpuno suprotno digitalizaciji o kojoj govorimo u ovom zakonu“, upozorila je.
Upozorila je i na posljedice za gospodarstvo i industriju.
„Istra je jedna od gospodarski najrazvijenijih regija Hrvatske, ali bez moderne i učinkovite željeznice nema dugoročne konkurentnosti. Nedostatak kvalitetnog teretnog i putničkog prijevoza ograničava razvoj poduzetništva, smanjuje investicijsku atraktivnost i povećava troškove poslovanja“, istaknula je.
Radolović je dodatno naglasila kako se brzine na istarskim prugama danas kreću oko 50 kilometara na sat, dok se modernizacijom planira povećanje na oko 80 kilometara na sat, što je i dalje znatno ispod standarda suvremenih europskih željeznica. Podsjetila je da deset godina ove Vlade nije bilo dovoljno da se obnovi jedan metar istarske željeznice prema europkim standardima s vlakovima koji voze 120 km/h kao u ostalim zemljama članice Europske unije i podsjetila da je u prošlosti u tri godine (1873. – 1876.) izgrađena pruga Pula – Divača dužine 144 km, a dionica Lupoglav – Štalije obnovljena u tri godine (1948. – 1951.) i njom je šezdesetih godina prošlog stoljeća prometovalo 600 tisuća tona teretnog prometa. Očito je da Hrvatske željeznice kako tehnologija ide naprijed nazaduju i da je bilo lakše i brže graditi pruge u 19. stoljeću nego u 21. stoljeću.
„Posebno zabrinjava činjenica da i dalje ne znamo status ključnog projekta – spajanja istarske željeznice s ostatkom mreže u Hrvatskoj, odnosno povezivanja s Primorsko-goranskom županijom. Time bi se Istra konačno povezala s Mediteranskim koridorom i ostatkom Hrvatske. HŽ Infrastruktura trebala je već pripremiti projektni zadatak i objaviti natječaj za izradu studijske dokumentacije u travnju 2025. godine, no do danas nema jasnih informacija o realizaciji tog procesa“, istaknula je.
Zaključno, Radolović je istaknula kako su nam financijska sredstva kroz Instrument za povezivanje Europe na raspolaganju, potrebno je samo malo želje, volje i truda vladajućih u resornom ministarstvu i HŽ-u. Podsjetila je kako su iz Italije i Slovenije bili zainteresirani za veliki prekogranični projekt obnove istarske željeznice, jer je i njihov interes razvoj putničkog željezničkog prometa, ali i teretnog. Kada se sjelo za zajednički stol i započeli pregovori o suradnji zapelo je naravno kod predstavnika iz redova Hrvatskih željeznica. Istovremeno su primjerice Trst i Kopar otišli i korak dalje pa su razvili „hyperloop“ vlakove čija prosječna brzina ide i 260 km/h. Usporedbe radi putovanje između Pule i Zagreba od 270 km vlakom traje 12 sati i kad krenete vlakom iz Pule silazite u Lupoglavu odakle se ukrcavate u autobus za Rijeku i onda opet se ukrcavate na vlak za Zagreb. Ništa bolje situacija nije ni u ostalim regijama u Hrvatskoj.
Odlučujuća pretpostavka i nužnost za svaki daljnji planirani razvoj željezničkog prometa u Istarskoj županiji je izgradnja željezničkog tunela kroz Ćićariju te povezivanje pruga Istarske županije s ostatkom Republike Hrvatske i Europom (Kopar, Trst). Bez izgradnje nove spojne pruge i tunela kojim bi se županijske pruge povezale sa željezničkommrežom Republike Hrvatske te Europom, postojeće željezničke pruge na području Istarske županije nemaju perspektivu čime će dugoročno biti u stagnaciji ne samo istarsko gospodarstvo, već i hrvatsko, gubeći priliku za razvoj industrije i turizma kroz putnički i teretni željeznički promet. Potrebno je inzistirati na obnovi željeznice što će donijeti višestruke koristi za svakodnevnu kvalitetu života stanovnika iz tih regija, ali i za razvoj industrije i turizma.