Uz prebacivanje odgovornosti, po onoj staroj 'pojeo vuk magare', već tri godine ne uspijeva se riješiti najveći pazinski ekološki problem koji izravno ugrožava zdravlje desetine obitelji uokolo hale bivše tvornice Istraplastika, u koju je talijanska tvrtka 'Natural recycling company' odložila čak 10.000 tona otpada iz Italije.
Smrad, najezda žohara i štakora sudbina je očajnih susjeda, posebno za ljetnih žega, zbog čega su pojedine obitelji s djecom prošlog i pretprošlog ljeta morali privremeno preseliti kod rodbine na dovoljnoj udaljenosti od zloglasne hale, koja se nalazi svega 150-ak metara zračne linije od pazinskog željezničkog kolodvora.
Samo što ne pukne
I za nedavno toplijih dana, prije ovog aktualnog hladnijeg vala, pojedini susjedi ponovno su se počeli žaliti da se opet osjeća smrad. Što ih onda tek čeka ovog ljeta?
Dosad se u medijima nije oglasio slovenski biznismen Franc Gregorčič koji je, kako nam kaže, 100-postotni vlasnik sporne hale, i cijelog kompleksa Istraplastike.
Posve otvoren, ljutit što trpi veliku financijsku štetu i nezaslužen negativni publicitet, najavio nam je suđenje koje na sudu u Pazinu počinje za devet dana, 14. travnja, a zastupat će ga odvjetnica Biljana Grozdanić.
Naime, on tuži petero odgovornih fizičkih i pravnih osoba: uz samu talijansku firmu, dva Talijana od kojih je jedan vlasnik tvrtke Gianfranco Schiavone te dva Hrvata, koje smatra odgovornim za nezakonito odlaganje otpada u njegovoj hali.
Tvrtka 'Natural recycling company' osnovana je početkom 2019., da bi već krajem iste godine od Istarske županije dobila dozvolu za gospodarenje otpadom, ali, kako kaže Gregorčič, bez ikakvog stroja za recikliranje!
Hoće li nadležni odobravatelji u Županiji odgovarati, ostaje do daljnjeg otvorenim pitanjem.
Iako nisu ispunili uvjet recikliranja otpada, Državni inspektorat nije na vrijeme, dakle odmah zaustavio nepropisno odlaganje smeća, nego se na čin zabrane daljnjeg odlaganja odlučio pretprošlog ljeta tek nakon pobune susjeda zbog nesnosnog smrada, kada su dečki prepunili halu talijanskim otpadom.
Nakon izbijanja afere, koja nažalost traje do danas, talijanska tvrtka pokušala je otpad prebaciti u Gorski Kotar, u mjesto Prezid kraj Čabra. No, znajući za pazinski slučaj, tamošnji mještani pobunili su se i tako spriječili isti scenarij, a zatim su ih se otresli i mještani Liča kraj Fužina.
U petak se ovaj slovenski biznismen, kako nam kaže, sastao s gradonačelnicom Pazina Suzanom Jašić (iz platforme Možemo), koja je nakon pobjede na izborima u proljeće prošle godine naslijedila ovaj problem od dotadašnjeg pazinskog IDS-ovog gradonačelnika Renata Krulčića.
Gregorčič kaže da je svoju tužbu uručio na znanje gradonačelnici Jašić, koja mu je obećala da će i ona podignuti kaznenu prijavu protiv počinitelja. Inače, u nedavnom intervjuu našem portalu pazinska gradonačelnica kazala je da, uz tu kaznenu prijavu, upravo završavaju upravnu tužbu spram Državnog inspektorata Republike Hrvatske te upravni spor/prigovor Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.
Franc Gregorčič u intervjuu za Istru24 nije imao dlake na jeziku.
Kako komentirate cijeli slučaj?
To je organizirani kriminal. To su prevaranti, to su kriminalci. To su se okupili ljudi da bi nagomilali otpad. To nije jedna osoba mogla napraviti. Zbog negativnog odjeka ne želim da mi se objavi fotografija, ali sve što vam govorim je čista istina. Cijeli slučaj smatram velikom sramotom koja šteti i meni kao biznismenu, iako nisam imao ni jednu mogućnost spriječiti da ti cirkusanti naprave od te tvornice kantu za smeće.
Koliko ste vi kao vlasnik hale odgovoran?
To meni najviše šteti jer ja halu mogu lijepo iznajmiti. A sada sve to stoji, smeće je tamo. Bez upravnog akta, dozvole, oni to ne bi mogli tamo nagomilati. Ja nisam bio ni stranka u postupku.
Ali vi ste dali u najam halu. Da li ste provjerili te ljude, Talijane?
Čujte, tu je 11 najmoprimaca, nisam mogao sve kontrolirati, a još je bila korona. Nisam mogao izvan svog grada, a kamoli u Pazin.
Saznajemo da sada prostorom hale raspolaže Slaven Tintor.
Ničim on ne raspolaže. Ja sam njega angažirao kako bi taj otpad spremili kako treba, legalno. Bez papirologije to ne ide. On ima kontakte. Par puta sam se s njim sastao gdje i kako zbrinuti taj otpad, no on je samo jedan od kontakata. Meni je teško jer ne znam kojim se ljudima obratiti. Živim u Sloveniji, gdje imam posla preko glave. Mene najviše brine što ja tih deset tisuća kvadrata mogu mjesečno iznajmiti, bez problema. Tu ljudi čekaju u redu. No, taj korak ne možemo napraviti dok je smeće tamo. Moramo se toga nekako riješiti. Najvjerojatnije će se otpad morati izvesti izvan Hrvatske.
Spominjem Slavena Tintora jer on iza sebe ima repova u aferi s bivšim premijerom Sanaderom, u slučaju spornih posredovanja i doniranja HDZ-u prije desetak godina. Spominjala se medijski njegova sestra, tada Sanadereova tajnica kao i Danko Končar.
Ne znam, samo znam da se u ovom što se napravilo u Pazinu gorih kriminalaca ne može naći. Taj otpad mora nekako van iz hale. Ta talijanska firma je išla u stečaj, a registrirana je s par tisuća kuna. Ljude sam dao na sud.
Po kojoj cijeni ste iznajmili halu talijanskoj firmi ili je to poslovna tajna?
Nije tajna. Ugovor je jasan. Po dva eura po kvadratu mjesečno za donji prostor, no umjesto dogovorenih 4.000 kvadrata, oni su uzurpirali i napunili tvornicu do vrha, svaki ćošak, bez ikakvih pokrića u ugovoru. Napunili su halu od poda do krova pa se urušila međukatna konstrukcija.
Jeste li iznajmili i upravnu zgradu preko puta hale, u kojoj je carina?
Da, tu je i jedan Talijan koji se bavi plastikom. Uredno sve plaća, sve je korektno.
Kupili ste cijeli taj kompleks?
Da, kupio sam 2001. godine od Fonda za privatizaciju, no otad je prošlo 20 godina i ne sjećam se po kojoj cijeni. Uložio sam, suma sumarum, u Istraplastiku šest milijuna eura. Prvo sam se 15 godina trudio da pokrenem proizvodnju u Istraplastici. I to me je sve do kraja izmučilo, s dokapitalizacijama , gubicima, da bi poslije 15 godina počistio i zbrinuo sav svoj otpad. Korektno sam platio oko tisuću tona tog otpada Istraplastike. Kad je sve bilo ispolirano i očišćeno od svih opasnih materijala, došli su Talijani i iza leđa mi napunili cijelu halu. A glavni organizator bio je Branko Malenović iz Kringe. Ja sam njega angažirao da sve kontrolira i da sve bude u redu, a on mi je s Talijanima napunio tvornicu. I njega sam, logično, tužio. Među tuženim je i prokurist talijanske firme Aleksandar Javorac iz Rijeke. Ja puno gubim, mene to muči. Dobili su dozvolu bez opreme, na lijepe oči. Ja tužim sve te ljude.
Koliko ste izgubili od nerealiziranog najma hale dvije godine koliko traje problem s otpadom?
Godišnji mi je gubitak 200 do 250 tisuća eura; ukupno oko pola milijuna eura. A za zbrinjavanje tog otpada neće biti dovoljno ni milijun eura, dok se šteta urušavanja međukatne konstrukcije sada ne može ni vidjeti, niti utvrditi zbog nagomilanog otpada.
Kontaktirali smo i prozvanog Branka Malenovića iz Kringe, kojeg Gregorčič također tuži. Na pitanje smatra li se krivim za problem otpada u hali, Malenović odgovara: "Apsolutno ne. Ja sam bio zaposlen u talijanskoj firmi 'Natural recycling company' koja se bavila otpadom, ali ja nisam bio odgovorna osoba u toj firmi. Ja sam bio samo djelatnik te firme".
Otpad je i izvan prepune hale - svega 50-ak metara od prvih kuća