Sociolog Krešimir Krolo: "Teško da bi Filip Zoričić bio gradonačelnik da nije bilo aktivizma kojem sada ne vidi mjesto u politici"

“Eddard Stark: Recite mi nešto, Varys. Kome uistinu služite? Lord Varys: Kraljevstvu, gosparu. Netko mora i to.“ 

                                                                                                          Game of Thrones, S1E8

Za početak, valja naglasiti kako su sve veće zabilježene promjene na prethodnim lokalnim izborima izravno i neizravno proizvod aktivističkih praksi i politika te neovisnog istraživačkog novinarstva. Građani su, među ostalim, birali alternativu vladajućim strukturama zahvaljujući inicijativama civilnog sektora te vrijednostima koje zastupaju po pitanju vođenja politike i komunalnih programa.

"Bez aktivizma ne bi bilo ni Zoričića na čelu Grada"

Drugim riječima, teško je očekivati i da bi Filip Zoričić bio gradonačelnik da nije bilo aktivizma kojem sada ne vidi mjesto u politici, aktivizma koji je upozoravao na cijeli niz strukturnih i problematičnih odluka vladajućih, i aktivista koji iza sebe imaju godine predanog rada na razotkrivanju štetnih radnji za javnost i lokalnu zajednicu.

Uostalom, upravo je i prije nekoliko godina hvalio aktivizam i angažman Dušice Radojčić (Link). Također, valja se prisjetiti kako su aktivističke intervencije u Puli natjerale skakanje članova Gradskog vijeća kroz prozore gradske palače, zaustavile monetizaciju plaža, nastavak otuđenja prostora vojnih kompleksa na području grada (Muzil), tražile odgovornije urbanističko i prostorno planiranje te sustavno upozoravale na problem s odlagalištem otpada Kaštijun.

Dušica Radojčić

Možda griješim, ali sve navedene aktivnosti proizvod su aktera koje Zoričić sada proziva, dok se u biografiji društvenog angažmana njega i njegove liste takve aktivnosti ne mogu pronaći. A upravo su aktivističke aktivnosti u kombinaciji s istraživačkim novinarstvom bile posljednja linija obrane kako liberalne demokracije tako i javnog interesa i dobra.

Prelazak iz aktivizma u politiku sve je češća pojava u Hrvatskoj

Ukoliko dodatno zaoštrimo argumentaciju, NLFZ je jedina lista koja iza sebe nema iskustvo aktivističkog i snažnog opozicijskog rada u odnosu ne samo na Pulu, nego i na druge gradove gdje je aktivizam ušao u upravljačke i predstavničke strukture.

Primjerice, u Splitu je dogradonačelnik bivši glasnogovornik udruge “Dnevna doza splitskog nereda” Bojan Ivošević. Riječ je o osobi i udruzi koja već skoro deset godina neumorno upozorava na komunalni nered često se izlažući teškim političkim pritiscima, nerijetko i nasilju jer su prozivali odgovorne za pogodovanja i nered u gradskom prostoru.

Tomislav Tomašević i “Zagreb je naš” te platforma “Za Grad” skoro 15 godina su bitku vodili s koruptivnim odlukama i praksama vlasti u gradu Zagrebu, upozoravajući, ali i educirajući javnost o nužnosti političkih promjena. “Srđ je naš” u Dubrovniku također je zaslužan za sprečavanje prostornog nasilja na Srđu gdje je gradska vlast u dogovoru s investitorima planirala apartmanizaciju i golf terene.

Zanimljivost u ovoj usporedbi stoji u činjenici kako u navedenim gradovima aktivizam i alternativnu politiku zamjeraju, poput gradonačelnika Zoričića, donedavni vlastodršci upozoravajući pritom javnost da je riječ o neskladu dvaju svjetova.

Filip Zoričić

Osim ove izjave, poveznica im je i to što zaziru ne samo od  angažmana društvenog aktivizma u upravljačkim i predstavničkim tijelima, već imaju problem i sa svakim oblikom kritičkog pogleda na njihove upravljačke odluke. Osim što je riječ o stavu koji je problematičan prema uzusima građanskog društva i demokratske kulture, riječ je o simptomu koji upućuje na autokratske tendencije.

Osobne ambicije ispred interesa građana

Cijela priča dodatno je nadopunjena tezom gradonačelnika da su osobne ambicije pojedinih članova Gradskog vijeća ispred interesa grada (link), a malo dublja analiza pokazuje da aktivistički pristup prozvanih aktivista nije personaliziran, dok je primjerice društveni i politički angažman Filipa Zoričića visoko personaliziran.

Primjerice, prije početka kandidature za mjesto gradonačelnika Zoričić istovremeno objedinjuje mjesto ravnatelja pulske gimnazije, mjesto ravnatelja izložbenog prostora “Memo” i mjesto ravnatelja udruge Institut Mediteran.

Riječ je o aktivnostima koje nisu usmjerene prema adresiranju nelogičnosti ili promašenih politika, već bez jasne kritičke note reproduciraju nostalgične i romantizirane narative grada i regije. U svjetlu onoga što su radili aktivisti, Zoričić jednostavno nema legitimitet prigovarati niti u okviru usklađenosti aktivističkih praksi s politikom, ali niti po pitanju osobnih ambicija.

Aktivnost u politici kao alat za građenje vlastite karijere?

Također, akteri na društveno-aktivističkoj sceni nisu pokazali ambicije bavljenja politikom, već interes za korištenje alata civilnog društva da se političke predstavnike i upravljački sektor pritisne na promjenu kursa, dok je Zoričićeva društvena aktivnost išla isključivo u smjeru građenja vlastite političke karijere.

Tome u prilog govori, osim činjenice da je bio politički aktivan praktički po svom dolasku u grad te da se više puta aktivirao u izborima za mjesne odbore, i činjenica da je poziciju ravnatelja Gimnazije Pula napustio nakon nepune dvije godine upravljanja.

Riječ je o iznimno kratkom periodu za suvisle strukturne promjene u obrazovnoj kvaliteti rada škole, a tu je i činjenica da je najavio sa svojom listom mogućnost izlaska na parlamentarne izbore prije nego se i osušila tinta na potpisu dokumentacije za preuzimanje gradonačelničke funkcije.

Pulsko gradsko vijeće na zadnjoj sjednici

Da se razumijemo, riječ je o sasvim legitimnom obliku političkog djelovanja i personalna ambicija je sastavni dio toga, međutim ono što je problematično jest prozivanje svojih bivših koalicijskih partnera za nešto što nije vidljivo u njihovom radu, dok u njegovom itekako jest. Naposljetku i udruga #PulaGrad, na čijem čelu je opet, pogodili ste, Filip Zoričić, pokazala se kao (privilegirana) kulisa za izgradnju političke platforme gdje je grubo iskorištena ideja humanitarnog rada i civilnog angažmana kako bi se akumulirao politički kapital. (link)

Političke stranke u Hrvatskoj - servis partikularnih interesa

Valja međutim istaknuti kako ulazak aktivista u političku arenu jest problem, ali ne iz razloga koje navodi gradonačelnik. Naime, sama činjenica da su akteri civilne scene nakon višegodišnjih aktivnosti odlučili zakoračiti sa svojim listama u  predstavničke i upravljačke vode samo govori koliko je nepodnošljivo postalo stanje s etabliranim političkim akterima na sceni.

Problem u odlasku aktivista u politiku nije u nerazumijevanju “politike” kako to navodi gradonačelnik, jer su zbog takvih stvari na kraju krajeva i birani u predstavnička tijela te se od njih i očekuje da krenu provoditi ono što su i kroz svoj aktivistički rad i zagovarali.

Problem je što takvim strukturnim pomicanjem neminovno gubi civilni i aktivistički sektor jer se najbolji kadar pomiče u prostore javnog upravljanja, ostavljajući pritom organizacije civilnog društva, koje se ionako muče s ljudskim resursima, znatno oslabljenima za nastavak aktivnosti koji su u duhu i temeljnim ciljevima njihovog rada.

Drugi problem nalazi se u činjenici da su aktivisti bili čuvari javnog interesa i generator kritičke pozicije upravljačkih struktura pa se njihovim pomicanjem prema politici postavlja pitanje, da parafraziram Platona kroz jedno popularno filmsko djelo, “Tko će čuvati čuvare?” (Who watches the watchmen?).

'Trenutni vladajući nisu nimalo drugačiji od svojih prethodnika'

Dakle, uzroke raspada koalicije i nedavna smjena predsjednice gradskog vijeća Dušice Radojčić, ne može se prebaciti na leđa aktivistički orijentirane platforme jer su na osnovu toga i dobili povjerenje građana sitih načina rada “političkih elita”.

Jednako tako je licemjerno prozivati političke partnere i oponente da rade samo u svrhu osobnih ambicija kada i letimični pogled na biografiju gradonačelnika ostavlja prvenstveno dojam borbe za vlastitu vidljivost i poziciju. Aktivističke prakse u Hrvatskoj uporno su se borile i protiv okoštalih stranačkih struktura, ali i protiv ad hoc populističkih rješenja u lokalnim politikama.

Glas za takvu vrstu političkog rada nije donošenje oportunističkih poteza i bezrazložnih kompromisa, već upravo promjena načina na koji se vodi politika. Odnosno, gradonačelnik i njegova lista u ovom trenutku pokazuju simptome politike na koju su građani navikli, što je i zorno vidljivo na primjeru tzv. „žeton-koalicije“ od prije par dana, a to onda samo znači da je promjena u Puli kozmetičke prirode.

U takvoj situaciji, ako bismo se vratili citatu s početka ovog teksta, trenutno su jedino akteri civilnog sektora i društvenog aktivizma u predstavničkim tijelima oni koji služe gradu i građanima jer očito - netko mora i to.

Izv. prof. dr.sc. Krešimir Krolo