ŠTO BISTE ODGOVORILI DA VAS NETKO PITA TKO JE BIO NEVEN KIRAC? Nemamo pravo nemati hrabrosti za njegovu priču

Piše Maja Jokanović

Jeste li čuli nekada za ime Neven Kirac? Ako ste iz Pule, velike su šanse da jeste. Većina stanovnika pulskog naselja Šijana, koja je osnovnu školu upisala prije devedesetih godina, upravo ovim imenom će vam odgovoriti na pitanje „U koju osnovnu školu si išao?“. 

Više od 120 godina stara pulska škola koja se danas zove Šijana, čak 40 godina nosila je ime Nevena Kirca. Naravno da su svi čuli za njegovo ime.

Ali, što biste odgovorili da vas netko pita tko je bio Neven Kirac? Ili barem gdje je rođen. Kako je umro? Koliko je godina imao? Nažalost, čak i ako ste iz Pule, male su šanse da znate nešto o njegovom životu. Škola se već dugo ne zove njegovim imenom, a njegova bista, s jednim od najmlađih lica ikada uklesanim u pulske spomenike, prenesena je iz školskog dvorišta u Titov spomen park na pulskoj rivi.

Ime Neven nalazi se još u nazivu školskog lista i skriveno je u prepoznatljivom amblemu škole – cvijetu nevena. Međutim, čak ni svi današnji učenici neće vam znati reći zbog čega je simbol njihove škole baš ovaj cvijet niti tko je osoba čije ime stoji na školskoj zgradi.

Desetljećima OŠ Neven Kirac sad je OŠ ŠIjana

Zaboravljen u stvarnosti, nepoznat na internetu

No, ovakve nepravde u današnje doba brzo se i lako ispravljaju; sve što zaboravljamo mi, pamti Google, zar ne? Nažalost, čak ni to. Upisivanjem njegovog imena u tražilicu, ove daleke i napredne 2022. godine u kojoj skoro da nema nedostupne informacije, dobit ćete svega osam stranica rezultata, od kojih nijedan neće dati  odgovor na pitanje tko je mladić čije su ime znali svi, a njegovu sudbinu više ne zna nitko. 

U nizu rezultata pretrage naići ćete na članke o povijesti škole, rezultate školskih natjecanja, biografije ravnatelja i priču o nekoliko bivših učenika. U Istarskoj online enciklopediji, pod slovom K  – kinologija i kinematografija. Kirac – samo Luka. 

Ostaje još Facebook stranica nekadašnjih generacija, gotovo neumjesni rezultat pretrage koji nudi traženje broja telefona Nevena Kirca na bilo kojoj hrvatskoj fiksnoj ili mobilnoj mreži i, konačno, baza grobova svijeta koja navodi kako je mladić pod tim imenom, rođen na nepoznat datum 1922. godine, a preminuo 05. listopada 1942., sahranjen u zajedničkoj grobnici obitelji Kirac i Lorencin na zagrebačkom Mirogoju, polje 69A, grobnica broj 113...

Posljednji rezultat i rijetki dokaz da je ovaj dječak zaista postojao -  popis spomenika palim borcima izloženih u pulskom Titovom parku i fotografija golobrade biste ispod koje, ovoga puta, stoji godina rođenja 1921. Ništa više od toga ne može se pronaći u osam stranica rezultata pretrage sveznajućeg Googlea.

Tko je, dakle, bio Neven Kirac? 

Generacije Puljana kroz 40 godina završile su OŠ Neven Kirac

Izbjeglice u Jugoslaviju

S podacima sačuvanim u članku Ede Girardija iz 1983. godine, (“Prilozi zavičaju”, sv. 3) i u priči povjesničara o obitelji Kirac povjesničara Ratka Radoševića, objavljenoj u “Monografiji općine Medulin”, pokušat ćemo ispraviti Google nepravdu.

Neven Kirac – Branko rođen je 1921. godine u Medulinu. Otac, Josip Kirac, bio je član nacionalnog pokreta za pripojenje Istre Jugoslaviji i antifašist. Po majci Fumi potjecao je iz pomerske obitelji Buić.

Fašistički su učitelji Nevena još na početku školovanja kažnjavali za očev aktivizam pa je obitelj Kirac 1927. godine emigrirala u Jugoslaviju. Osnovnu je školu tako završio u Doboju i Zenici, a maturirao je u zagrebačkoj Realnoj gimnaziji. U Medulin se vratio samo kratko, 1932. godine, u vrijeme smrti svoje majke. Rijetki su suvremenici dobili priliku pričati o njemu, ali zahvaljujući zapisima koje je skupio prof. Edo Girardi, sjećali su ga se kao mirnog, ali društvenog dječaka, ljubitelja poezije Alekse Šantića i kazališta...

Okupaciju Zagreba Kirac je dočekao kao djelatnik tvornice "Franck" i aktivni antifašist i diverzant. Kada je, početkom 1942. godine, primio poziv da se javi u domobransku jedinicu u Travniku, Neven je napisao pismo u kojem javlja da je sigurno stigao u Travnik - pismo je njegov prijatelj željezničar poslao obitelji Kirac kada je prolazio kroz Travnik, a Neven je, od toga dana, u Zagrebu boravio kao ilegalac.

Smrtna kazna na Prijekom ustaškom sudu 

Nekoliko mjeseci kasnije, dobio je zadatak da, kao vođa diverzijske jedinice, pokuša likvidirati zloglasnog ustaškog predstavnika Smiljanca. 26. kolovoza 1942., na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru 

Neven Kirac (drugi s desna) s Medulincima u Zagrebu (Iz zbirke Andreja Badera)

No, Smiljanac je preživio, a Kirac nije uspio pobjeći – ustaški čuvari zaustavili su ga pucnjevima dok je pokušavao preskočiti kolodvorski zid i odveli u zloglasni zatvor na Savskoj cesti. Nakon višednevnog mučenja, u kojem nije odao niti jedno jedino ime, prebačen je u zgradu Ustaške nadzorne službe na današnjem Trgu žrtava fašizma, gdje je dočekao izricanje smrtne presude Prijekog ustaškog suda. Prije smrti mu je bila dopuštena samo jedna posjeta oca i maćehe.

Strijeljan je 05. listopada, 1942. godine, u šumi Dotrščina, u dvadeset i prvoj godini života. Na istom je mjestu tijekom rata strijeljano još 6.000 antifašista.

"Kuražno naprijed!"

Svećenik Srećko Majstorović, simpatizer NOB-a koji je imao pristup Nevenovoj ćeliji u zatvoru, naknadno je Josipu Kircu predao papirić s posljednjom porukom njegovog sina: "Neven se sjeća sviju u ovaj čas. Naročito mame i tate! Kuražno naprijed! Znajte da sam vas volio! Pozdrav svima! Neven."

Na ovaj komadić papira stale su čak dvije smrti - na poleđini se nalazila posljednja poruka Nevenovog slovenskog kolege iz zatvorske ćelije, Marijana Šimnica, koju je tek trebalo odnijeti njegovoj obitelji.

Josip Kirac tijelo svog sina uspio je prenijeti u obiteljsku grobnicu na zagrebačkom Mirogoju, nakon čega se i sam pridružio partizanskim jedinicama. U Medulin se više nikada nije vratio – poginuo je ili umro od tifusa negdje na Petrovoj gori. 

Kako smo dozvolili da se, barem u online verziji, zaborave Neven i njegov otac Josip Kirac iz Medulina– borci protiv Austro-Ugarske imperije, protiv fašizma i protiv ustaškog režima? Borci za pripajanje Istre matici Hrvatskoj? Borci za pravo na svoj jezik?

Odgovor nije nepoznat, naravno – u naletu straha od svega što je asociralo na komunistički režim 90-ih godina, naglo se pobjeglo i od svega što je taj režim i tu ideju ikada okrznulo ramenom; imena i biografije ratnika koji su, po cijenu lomljenja svake kosti u tijelu, trpjeli za borbu protiv fašizma i nacizma, ostala su zavezana za podatak da im je na kapama stajala petokraka i zajedno s tom petokrakom su potonula. A za njima su potonula imena njihovih očeva.

Ali, iz današnje komocije mirnog vremena, opravdanja za zaborav više nema - moramo se ponovno početi sjećati Nevena (21), strijeljanog u šumi Dotrščina, sahranjenog na Mirogoju, polje 69A, grobnica broj 113. I Josipa, stradalog na Petrovoj gori, koji nikada nije imao priliku govoriti svoj jezik u svojem selu iako je za to dao život.

"Kuražno naprijed!". Nemamo pravo nemati hrabrosti za njihovu priču.