Tatjana Uzelac i Bruno Juričić: "Dosta betona! Pula zaslužuje novi centralni park Pragrande! To nije velika investicija"

Tatjana Uzelac, diplomirana inženjerka građevine koja je nagrađena nacionalnom nagradom za projekt kišnih vrtova kojima je gotovo riješen problem poplava u Puli, te arhitekt, magistar u urbanim strategijama Bruno Juričić, vodeći su autori Strategije zelene urbane obnove Pule do 2030.godine, čije će nepoštivanje za posljedicu u relativno brzoj budućnosti, sukladno EU standardima, imati poreze na CO2.

Nije nebitno da je ovaj dvojac razradio metodologiju uvođenja zelene infrastrukture i kružne ekonomije u prostorne planove i projektiranje, što je važno prilikom raspisivanja natječaja za javnu nabavu i projektiranje novih zgrada, ali i za  brownfield investicije u postojeće objekte.

Pragrande - tik do centra grada, a napušten

Danas popodne će gradski vijećnici odlučivati o prihvaćanju ove strategije, čiji je cilj, među ostalim, uspostava 300 hektara novih zelenih površina zasađenih stablima do 2030. godine. 

Ovaj stručni tandem u 'prvom čitanju' predstavio je strategiju na sjednici Gradskog vijeća prije tri mjeseca, da bi u međuvremenu pristiglo 50-ak primjedbi koje su, veli nam u uvodu Tatjana Uzelac, gotovo sve prihvaćene.

Vijećnica Možemo! Dušica Radojčić zatražila je na prvom čitanju strategije koncem listopada u zeleni katastar Pule uvedu i Muzil, Vallelunga, dio štinjanskog priobalja, Karšiole?

Uzelac: Od početka su navedeni u strategiji. Mi smo ih naveli kao urbane točke, ali smo prepustili prostornim planerima da odrede veličinu tih točaka. Mi smo naveli sve. Strategiju smo radili ina osnovu  austrougarskog vojnog pojasa.

Tatjana Uzelac nagrađena nacionalnom nagradom za kišne vrtove koje su Pulu spasile od poplava

Juričić: Kritika ili naputak vijećnika Možemo! ticao se nečeg što trebaju odraditi prostorni planeri. Postoji razlika između strategije i prostornog planiranja.

Uzelac. Sad su u izradi izmjene GUP-a pa se može i u tom pravcu djelovati.

Što su tražili građani u primjedbama?

Uzeac: Tražili su nove pješačke i biciklističke staze, da se ne sade oleandri jer su otrovni. Važno je reći da Pula ima ogromne zelene površine, ali nisu svima jednako dostupne. Novi pravilnik o prostornom planiranju od 1. siječnja regulira da mora biti na pet minuta udaljenosti ili na 500 metara dostupno  najmanje 16 četvornih metara zelene površine po stanovniku.

Cijeli stručni tim: diplomirana inženjerka građevine Sandra Maksimović, krajobrazna arhitektica Ariana Modesto, Tatjana Uzelac i Bruno Juričić

Što ćemo s betoniranim Kaštanjerom, Monvidalom?

Uzelac: Šijanska šuma podmiruje skoro cijeli grad, ali je mnogima udaljena. No, pravi je problem cijeli istočni dio Pule, gdje su po GUP-u ucrtane poljoprivredne površine, a u stvarnosti ih više nema, što zbog požara, što zbog drugih faktora. Taj nedostatak zelenila treba pod hitno nadomjestiti. To je najveći toplinski otok u gradu! I zato u Puli hitno treba provesti urbanu sanaciju na čak 900 hektara površine.

Juričić: U  studiju su uključene i zgrade, od sanacije starih do planiranja novih, ali na prihvatljiv način, odnosno od odabira materijala za gradnju do smanjenja otpada pri gradnji. Otpad je greška dizajna jer sve što planirate ima neku uporabnu vrijednost, i to višestruku.

Što je sada prioritet?

Juričić: Najvažnije je sada učiniti zeleni katastar jer će se u suprotnom plaćati penali na ugljični dioksid. No 'zeleno' ne znači, kao što velika većina misli, samo zelene parkove i stabla, već i postojeće zgrade, brownfield područja, uporabljeni materijali, na kraju i reciklirani materijali. Pulske tvrđave, iako u prostornim planovima nemaju zelenu već markicu druge boje, također su dio zelene infrastrukture, jer ne stvaraju ugljični dioksid,  dok ga nova gradnja, (zauzimanjem nove površine,  transportom, električnom energijom, materijalima) stvara. Kad se brownfield investicije (ulaganja u postojeće kapacitete) spoji sa zelenim površinama, to je pun pogodak.

Bruno Juričić, arhitekt, magistar u urbanim strategijama

Uzelac: Da biste mogli potraživati sredstva za novu izgradnju, morate imati nulto stanje CO2, osim s postojećim zelenim površinama, stablima, i sa svim nekretninama u gradskom vlasništvu jer oni ne stvaraju novi ugljični dioksid CO2. Evo vam samo jedan primjer da se vidi koliko je to otišlo daleko: cementara Nexe iz Našica je prošle godine uložila 300 milijuna eura u novu tehnologiju za smanjenje ugljičnog dioksida, a Holcim iz Koromačna sada radi sada tehnologiju i idu na spuštanje 75 posto ugljičnog dioksida. Znači, nije to samo nešto ‘zeleno’, nego je to stvarno novi iskorak, i novo razmišljanje, kompletno novi sustav upravljanja i gospodarstva.

Koliko se u zelenu infrastrukturu uključuju građevinari?

Uzelac: Pametni investitori ulaze u zelenu infrastrukturu, kad su posrijedi fasade, krovovi. NBS sustavi ('rješenja u skladu s prirodom'') su jeftiniji, prilagođeni klimatskim promjenama. Krovni vrtovi zadržavaju oborinske vode minimalno 24 sata, velika većina ne treba navodnjavanje. U kišnim  vrtovima košnja trave je jedanput, a ne 12 puta kao dosad.

Juričić: Kad je u pitanju energetska učinkovitost fasada, umjesto 15 centimetara izolacije, dovoljno je tri milimetra tekućeg pluta. On je  posebno pogodan za stare građevine, za profilacije pročelja ako su zgrade pod konzervatorskom zaštitom. Pluto je ekološki materijal.

Ali je skup?

Uzelac: Novi materijali su trenutno sigurno skuplji zbog ulaganja u tehnologiju, ali u životnom vijeku građevine u konačnici sigurno isplativiji. Jer, osim financijske konstrukcije sada se gleda i ona ekonomska. To nije isto.  Financijsku čini novac, a ekonomsku i ostale dodane vrijednosti, u konačnici smanjenje potrošnje struje odnosno nula CO2.

Strategija podrazumijeva dva nova centralna gradska parka, na Kaštijunu i Pragrandeu. Pustimo trenutno Kaštijun zbog smrada i problema odvoza otpada. Je li Pragrande moguće transformirati u park do strategijske 2030. godine, dakle za nepunih šest godina?

Uzelac: Jako je to jednostavno. Nije to ne znam kako velika investicija. Pragrande je očuvana gradska površina, ali sada nepristupačna i neuređena. Tamo svakako treba paziti i osigurati pojas za životinje, koje šetnice neće ugrožavati. velik je to prostor, 20 do 30 hektara. 

Je li onda najveći problem mentalni? Svijest? Neznanje?

Tatjana Uzelac: Da, taj bi park trebao biti održavan, vizualno lijep, da ljudi dolaze tamo, da Pula napokon ima novi centar koji neće biti betoniran. Pula zaslužuje centralni park!

Što se tiče Kaštijuna, on je svima problem, no nama je rješenje. Za kružnu ekonomiju treba minimalno 200 tisuća ljudi , ne može to biti kružna ekonomija samo grada Pule nego cijele Istre, a možda i šire, to još ne znamo… Tamo je državno vlasništvo koje se može staviti u svrhu gradskog parka. Tako je u Europi, Njemačkoj, Sloveniji. Konkretno, imate u Ljubljani deponij koji je saniran i napravljen javni park. To znači dakako da nema smrada i da nikom ne smeta. Kaštijun može biti pokretačka snaga novog razmišljanja i rada.