TUŽNA VIJEST: Umro je istaknuti arhitekt i urbanist dr. sc. Attilio Krizmanić, ovogodišnji dobitnik Nagrade Grada Pule

Istaknuti pulski arhitekt i urbanist dr. sc. Attilio Krizmanić, ovogodišnji dobitnik Nagrade Grada Pule preminuo je u 88. godini života.

Baveći se desetljećima graditeljskim naslijeđem, urbanizmom i komunalnim pitanjima Pule kao stručnjak i znanstvenik, svojim je stručnim, znanstvenim i publicističkim radom donio brojne nove spoznaje o graditeljskom naslijeđu i prostornom razvitku Pule te je dao značajan doprinos istraživanju i valorizaciji urbanističkog razvoja Grada Pule. U više od 50 godina uspješnog rada Krizimanić je, kako je ustvrdio Odjel za dodjelu nagrada, jedan je od najznačajnijih i najplodnijih znanstvenika koji su se bavili poviješću prostornog razvoja i arhitekturom iz svih razdoblja nastanka Pule u njezinoj bogatoj i dugoj povijesti.

Attilio Krizmanić rođen je u Puli 1935. godine. Završio je talijansku gimnaziju i maturirao u Puli 1955. godine, a diplomirao 1963. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Godine 1975. upisao je postdiplomski studij “Graditeljsko nasljeđe” u Splitu, apsolvirao 1977. godine, a 1984. obranio na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu magistarski rad pod naslovom "Komunalna palača - Pula".

Od 1963. do 1969. radi u brodogradilištu “Uljanik” u Puli, u početku kao konstruktor, a potom kao rukovoditelj Odjela opreme nastambi brodova u konstrukcijsko-tehnološkom uredu. Tu se bavi projektiranjem i opremom nastambi brodova, sudjeluje u organizaciji izrade dokumentacije za razvitak suvremene tehnologije gradnje brodova, te uloge arhitekata u fazi projektiranja i izvedbe.

Od 1970. do 1975. radi u Općinskom zavodu za urbanizam i komunalne poslove kao stručni suradnik za urbanizam, potom kao savjetnik, odnosno šef Odjela za urbanizam.

U tom razdoblju radi na provođenju, praćenju i izradi prostornih planova, na preustroju urbanističke službe i na donošenju mjera urbanističke regulative. Izrađuje studiju o mogućnostima razvitka pomorskog nautičkog turizma u Istri.

Ugledanjem na postignute rezultate drugih gradova, 1974. sastavlja metodološki pristup pripremi dokumentacije za potrebe izrade integralnog plana uređenja “Stari grad Pula”.

Od 1975. do 1986. radi u novoformiranom Zavodu za urbanizam i stambeno-komunalne poslove Općine Pula, u čijem ustroju aktivno sudjeluje, a kroz cijelo to vrijeme je na čelu Sektora za urbanizam, prostorno uređenje i graditeljsko nasljeđe.

Tada se po prvi puta u gradu, na njegovu inicijativu, osniva u okviru navedenog sektora Služba za graditeljsko nasljeđe, a potom (1976.) i poseban odjel, čija je zadaća bila sustavna obrada, izrada i prikupljanje dokumentacije za graditeljsko nasljeđe općine Pula.

Vlastitim je radom, znanjem i zalaganjem doprinio da se urbanističkom planiranju i obnovi graditeljskog nasljeđa priđe stručnijim i profesionalnijim radom. Sustavno istraživanje graditeljskog nasljeđa iz svih razdoblja razvitka Pule omogućuje mu rad na prostornom razvitku grada od pretpovijesti do danas, što je značajan doprinos poznavanju njegove prostorno-povijesne komponente.

U listopadu 1973. i 1983. godine organizira savjetovanja pozvanih istaknutih stručnjaka u Puli s ciljem unapređenja rada na očuvanju graditeljskog nasljeđa. Godine 1975. polaznik je prve generacije postdiplomskog studija “Graditeljsko nasljeđe”, koji je Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu osnovao u Splitu.

Godine 1976. prijavljuje temu, a 1984. brani magistarsku radnju pod naslovom “Komunalna palača - Pula - razvitak gradskog središta kroz dvadeset jedno stoljeće”.

Ta je knjiga rezultat višegodišnjeg proučavanja, projektiranja i vođenja složene obnove Komunalne palače u Puli. Zgrada palače je jedan od najznačajnijih i najslojevitijih spomenika kulture u Hrvatskoj. Znanstveni je rezultat ovog rada razrješenje niza prostornih problema oko pojedinih faza izgradnje palače, od rimskih hramova na Forumu pa sve do danas.

Ova je knjiga znatan doprinos poznavanju povijesne arhitekture Pule i Hrvatske i doprinos poznavanju razvoja trga - Foruma od rimskog doba do danas.

U tom razdoblju bio je jedan od osnivača i jedno vrijeme predsjednik Društva arhitekata Istre. Sudjeluje u nizu stručnih i znanstvenih skupova kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu, ponajviše s temom o urbanom razvoju Pule.

S ciljem nastavka radova na proučavanju izvornog stanja pulskog amfiteatra 1976. sastavlja metodološki pristup i sadržaj integralne studije, od 1977. do 1979. vodi izradu terestričko-fotogrametrijskog i geodetskog snimka amfiteatra te rukovodi radovima istraživanja i revalorizacije izvornih prostornih vrijednosti.

Od 1986. do 1990. ravnatelj je Općinskog zavoda za prostorno planiranje i pripremu zemljišta - Pula. Pored vođenja složenog posla pripreme zemljišta i prostornog planiranja, te rješavanja godinama nagomilanih problema u prijašnjem tijelu uprave, interes mu je stalno usmjeren na rješavanje problematike očuvanja graditeljskog nasljeđa. Zato je u tom zavodu nastavio djelovati Odjel za graditeljsko nasljeđe.

Iz tog razdoblja izdvajaju se završetak radova obnove Komunalne palače (1989.), rekonstrukcija odnosno II. faza obnove prvog cirkularnog hodnika amfiteatra (1986.), aktivno vođenje i konačni završetak rada na izradi Integralnog plana uređenja i PUP-a “Stari grad - Pula” (1992.), sudjelovanje u izradi studije “Kaštel Pula - razvitak mletačke utvrde od XVII. stoljeća do 1988.”, koja je omogućila bolje poznavanje razvitka građevina na vrhu pulskog brežuljka te obrambenog sustava Pule u XVII. i XIX. stoljeću. Godine 1989. vodi rad na izradi arhitektonskog projekta obnove utvrde, a 1991. i radove rekonstrukcije njezine istočne kortine.

Godine 1987. sudjeluje s referatom o pulskom amfiteatru na znanstvenom skupu u Puli “Tri arene - Pula, Verona, Rim”, a 1988. na VIII. konferenciji jadranskih gradova u Pesaru.

Od 1990. do 1998. radi u gradskoj Upravi za urbanizam i prostorno uređenje na dužnosti šefa Odjela za graditeljsko nasljeđe u raznim oblicima njegova ustroja. U tom se razdoblju ne bavi aktivno urbanističkom problematikom, već se njegovo djelovanje i rad usmjerava isključivo na proučavanje i unapređenje valorizacije graditeljskog nasljeđa.

Izrađuje veći broj studija pojedinih slojevitih građevina na području grada Pule i povijesnih jezgri naselja južne Istre, za potrebe obnove dotrajalih ili devastiranih građevina. Izrađuje analize prostornog razvitka gradića Fažane, Raklja, Mutvorana, Medulina i povijesne jezgre Pazina (koautor) za potrebe izrade provedbenih planova.

Sudjeluje u izradi Studije o pulskom stradariju sa samostalnim radom o razvitku uličnog nazivlja i toponomastike gradskih četvrti od XV. stoljeća do danas. Izrađuje studije s prijedlogom obnove povijesnih grbova grada Pule, Svetvinčenta i Barbana. U siječnju 1993. sudjeluje na I. kolokviju međunarodnog simpozija u Veneciji “Mare Venetium - Mare Illyricum”.

Zaključkom Znanstveno-nastavnog vijeća Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od srpnja 1991. izabire se u znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni asistent.

Od te godine sudjeluje kao istraživač u znanstvenom projektu “Graditeljsko nasljeđe jadranskih gradova i naselja”, koji zajednički provode Arhitektonski fakultet iz Zagreba i Mediteranski centar za graditeljsko nasljeđe Sveučilišta u Splitu, i to na daljnjem proučavanju izvornog stanja pulskog amfiteatra, temeljem izrađenog dugoročnog znanstvenog programa “Graditeljsko nasljeđe Pule”, zbog potreba grada, kao i zbog potrebe povezivanja sa sličnim programima drugih gradova u Hrvatskoj i na Mediteranu.