Uskrs je stvaran život, a ne bijeg od stvarnosti

Apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije nadbiskup mons. dr. Dražena Kutleše uputio je uskrsnu poruku. Prenosimo je u cjelosti.

U uskrsnim događajima susrećemo zbunjenost i krive zaključke. Marija misli da je netko ukrao Isusovo tijelo. Petar vidi povoje gdje leže i ne može shvatiti o čemu se radi. Učenici nisu razumjeli Sveto pismo. Marija vidi anđele, ali još uvijek ne zna što se događa. Vidi Isusa i misli da je vrtlar. Teško bi se moglo naći više nesporazuma u tako kratko vrijeme i tako malo prostora.

Poanta je, naravno, da je Uskrs ušao u naš svijet – svijet prostora, vremena i materije, stvarne povijesti, stvarnih ljudi i stvarnog života – ali naši umovi i mašta premali su da bismoga shvatili. Dakle, dajemo uporno sve od sebe da stavimo ocean u bocu i uklopimo božansku činjenicu uskrsnuća u stvarnost koja nam je već poznata i omeđena našim ljudskim ograničenjima.

S druge strane u zbunjenosti žena i učenika možemo prepoznati znak da se radi o vjerodostojnom događaju. Da je netko sve to htio kasnije izmisliti teško da bi mu se dogodila takva zbrka. Točnije, nitko ne bi izmislio činjenicu da Isusa odmah nisu prepoznali, bilo na putu prema Emausu ili prilikom blagovanja s učenicima na obali.

Prvi kršćani nisu bili spremni za ono što se zapravo dogodilo. Budimo realni, nitko nije mogao ni biti. Bili su uronjeni u ovaj materijalni svijet i daleko je lakše čovjekovu umu shvatiti stvarni hladni grob nego misteriozno uskrsnuće. Možemo reći da su se borili sa shvaćanjem činjenice Isusova uskrsnuća i da im je bilo teško opisati nešto za što nisu imali prikladan rječnik ni iskustvo. Ali važna je činjenica bila ta da su rasli u vjeri i da su bili otvoreni Istini.

Ovaj se problem zbunjenosti, neshvaćanja i krivih zaključaka ne odnosi samo na prvo stoljeće. Od tada ljudi pokušavaju staviti i ugurati Uskrsnu poruku u uobičajene ovozemaljske kategorije u koje jednostavno ne mogu stati. Ali ništa se ne postiže umanjivanjem te jedinstvene uskrsne poruke.

Naprotiv, istina uvijek pronađe put do onoga tko je želi prihvatiti. Uskrs je takav kakav jest jer je, zajedno s Isusovim razapinjanjem, središnji događaj svjetske povijesti – trenutak prema kojem je sve išlo i iz kojeg sve izlazi novo. Po smrti i uskrsnuću Isusovom svijetom je prošao nezaustavljivi val, tako da je, unatoč izgledu, svijet zapravo postao drugačije mjesto, puno novih mogućnosti koje su prethodno bile nezamislive.

Mi vjernici slavimo najveći dan u povijesti svijeta. Slavimo veliku istinu da je Isus Krist, koji je razapet na križu i umro, uskrsnuo od mrtvih samo tri dana kasnije! Ova istina je ono što kršćanstvo izdvaja od svakog drugog sustava vjerovanja u svijetu! Međutim, samo je Jedan uskrsnuo od mrtvih! Ako bismo kršćanstvu oduzeli nauk o tjelesnom uskrsnuću Gospodina Isusa Krista, tada naša vjera ne bi bila ništa drugo nego samo još jedan vjerski sustav! Ako Isus nije uskrsnuo od mrtvih i danas nije živ, onda je sve što je učinio bilo uzaludno. Njegova smrt bila je gubitak života i sva njegova naučavanja jednostavno su besmislena! Ako Isus Krist nije živ, onda nemate spasenja, nema nade za svijet!

Uskrs je stvaran život, a ne bijeg od stvarnosti. Uskrs govori o Božjem sudu koji poziva svijet na odgovornost i postavlja svoje novo, slavno stvaranje slobode i mira, pozivajući sve ljude posvuda da žive u ovom novom svijetu. Uskrs govori o Božjoj bogatoj dobrodošlici cijelom čovječanstvu. Sve je učinjeno novim jer se Uskrs odnosi na Isusa koji je uskrsnuo da bi bio okrunjen za kralja nad svime na nebu i na zemlji. Bog nam je dao milost da živimo kao Božja djeca šireći Isusovu ljubav i radost u ovome svijetu.

Svim vjernicima i svim ljudima dobre volje čestitam sretan i blagoslovljen Uskrs uz obilje Božjeg blagoslova i mira.