Politika i društvo

INTERVJU

Vedrana Perić: "Mi ne vidimo dalje od svoje katastarske čestice. Rješenja ima: kazne i veći porezi, jezik novca razumiju svi"

Što su to sjeverna Italija, Toscana i Makarska poduzele da smanje prekomjernu gradnju i zaštite svoj prostor, a Istra ne poduzima? O bespravnoj gradnji, neredu u prostoru, kvartovima bez vlati trave poput pulskog Monvidala, odgovornosti politike, ali i struke, izmjenama županijskog prostornog plana - lokacijama za vjetroelektrane, solarne elektrane i kompostane - razgovarali smo s ravnateljicom županijskog Zavoda za prostorno uređenje, arhitekticom Vedranom Perić


 
18 min
Chiara Bilić ⒸFOTO: Manuel Angelini

Što su to sjeverna Italija, Toscana i Makarska poduzele da smanje prekomjernu gradnju i zaštite svoj prostor, a Istra ne poduzima? O bespravnoj gradnji, neredu u prostoru, kvartovima bez vlati trave poput pulskog Monvidala, odgovornosti politike, ali i struke, izmjenama županijskog prostornog plana - lokacijama za vjetroelektrane, solarne elektrane i kompostane - razgovarali smo s ravnateljicom županijskog Zavoda za prostorno uređenje, arhitekticom Vedranom Perić

Što su to sjeverna Italija, Toscana i Makarska poduzele da smanje prekomjernu gradnju i zaštite svoj prostor, a Istra ne poduzima? O bespravnoj gradnji, neredu u prostoru, kvartovima bez vlati trave poput pulskog Monvidala, odgovornosti politike, ali i struke, izmjenama županijskog prostornog plana - lokacijama za vjetroelektrane, solarne elektrane i kompostane - razgovarali smo s ravnateljicom županijskog Zavoda za prostorno uređenje, arhitekticom Vedranom Perić

Zavod je izrađivač prostornog plana Istarske županije, izmjene i dopune postojećeg su najavljene preklani u srpnju. U kojoj je fazi izrada tog plana?

On je u fazi izrade nacrta prijedloga. To je faza koja prethodi javnoj raspravi, ali u ovom slučaju, s obzirom na to da se za županijski plan provodi strateška procjena utjecaja na okoliš, nacrt prijedloga će se uputiti stručnim izrađivačima tog dokumenta koji u svom postupku procjenjuju jesu li stručna rješenja iz tog nacrta u skladu sa svim odrednicama zaštite okoliša, odnosno procjenjuju vjerojatno značajne utjecaje na okoliš koji mogu nastati provedbom tog plana. Nakon procjene će se, po potrebi, uskladiti nacrt, a potom se provodi postupak javne rasprave u kojem svi zainteresirani imaju pravo sudjelovati davanjem primjedbi.

Može li se govoriti o vremenskim terminima, kada bi plan trebao biti gotov?

Teško je reći. U najoptimalnoj varijanti očekujemo da bismo ga do kraja godine mogli dovršiti, nije moguće precizno reći, jer dinamika ovisi o mnogo faktora.

Zadnja izmjena je bila 2016. godine. Od tada ništa, nijedna izmjena. Je li to dug period bez ijedne izmjene?

Pa i nije. Prostorni planovi županijske razine se izrađuju za neki duži period, min pet, deset godina, zato što se radi o strateškim planovima, koji nisu neposredno provedivi. Treba uzeti u obzir da se ovaj plan provodi i primjenom svih pozitivnih propisa te se procijenilo da ova izmjena neće biti sustavna, već se ovom izmjenom treba riješiti prvenstveno energetska neovisnost Istarske županije.

Da, jedan od razloga zbog kojih se rade izmjene je, kako je rečeno, i preispitivanje mogućnosti planiranja vjetroelektrana na moru. Prije malo više od mjesec dana čitali smo u medijima da su IŽ i IRENA krenule u izradu smjernica za razvoj takvih vjetroelektrana. Čak je i najavljena javna rasprava za ožujak, no nije se dogodila. Gdje bi se nalazile te vjetroelektrane i hoće li se one, dakle, naći u ovom novom Planu? Navode se dvije zone u isključivom gospodarskom pojasu zapadno i jugozapadno od istarskog poluotoka i treća južno unutar teritorijalnog mora pod nadležnošću Skupštine Istarske županije.

Kao što sami kažete, ovom Odlukom o izradi je definirano samo „preispitivanje“ mogućnosti i lokacija planiranja vjetroelektrana na moru. To ne znači da će se konkretne lokacije i planirati u županijskom planu, to ovisi o rezultatima analize. Isključivi gospodarski pojas je u nadležnosti države, ne županije.

Dakle, neće ući u ove izmjene i dopune?

To za sada nije moguće reći, ali treba znati da su prije planiranja i gradnje vjetroelektrana na moru potrebna detaljna, često višegodišnja, istraživanja šireg područja, klime, posebno vjetra, podmorja, bioraznolikosti i ostalog.

Solarne elektrane su isto jedan od razloga zbog kojih je navedeno da se ide u izmjene prostornog plana. Koliko ih se planira uvrstiti u Županijski plan?

Ne znamo još točno koliko će biti lokacija. Nacrt prijedloga plana još uvijek je u fazi definiranja tih lokacija s obzirom na ograničenja. Znamo da ih se treba planirati toliko da se minimalno zadovolji snaga 400 MW, s obzirom na to da će termoelektrana Plomin u dogledno vrijeme biti zatvorena (2033. op.a.), a nužno je osigurati dovoljno električne energije za potrebe Županije. Pogotovo u periodu kada se očekuje veća potrošnja, a to je, naravno, ljetni period, turistički peakovi, kada potrošnja ide preko 300 MW. Sada smo granični s tim kapacitetom.

Tko odlučuje gdje će u prostoru biti smještene solarne elektrane? Tko donosi odluku, tko daje prijedlog? Politika? Struka?

Nije to jednostrana i isključiva odluka. Postoje područja koja su optimalna za postavljanje elektrana, nakon što isključimo poljoprivredna zemljišta, zaštićena područja, područja šuma pod ingerencijama Hrvatskih šuma. Pretpostavka je da se najprije analiziraju područja u vlasništvu Republike Hrvatske zato što će onda taj zahvat sigurno biti realiziran. Istarska županija je veoma specifična po svojoj konfiguraciji i po, laički rečeno, opterećenosti prostora, i građevinskim područjima i zaštićenim područjima pa ne ostaje previše onih pogodnih za solarne elektrane tako velikih površina. Stoga je detaljna analiza nužna, jer osim što moramo osigurati opskrbu električnom energijom, moramo štititi i poljoprivredno i šumsko zemljište u što većoj površini. Ne mogu sada reći hoće li to biti tri ili šest lokacija. Namjera je ovim planom, a u skladu s Odlukom, odrediti područja županijskog i državnog značaja. Županijskog značaja su solarne elektrane instalirane snage 10 do 20 MW, a državne su one veće od 20 MW.

Gradovi i Općine mogu dobiti zahtjeve od nekih investitora. Recimo netko želi graditi u Vodnjanu, i njegov prvi kontakt je možda s Gradom Vodnjanom, odnosno gradonačelnikom. Da li onda Županija dobiva zahtjev od Grada Vodnjana da želi i gdje želi elektranu na svom prostoru, pa se sukladno tome, ako je moguće, tako i uvrštava u plan?

Upravni odjel za održivi razvoj, kao nositelj izrade ovih izmjena i dopuna županijskog plana, poslao je svim Općinama i Gradovima poziv da dostave svoje zahtjeve u odnosu na ciljeve iz Odluke o izradi. Općine i Gradovi su dali zahtjeve na temelju zaprimljenih iskazanih interesa koji, ako su prepoznati kao zahvat od interesa za općinu ili grad, njihovo vijeće verificira. Osim zahtjeva u skladu s Odlukom zaprimljeni su i zahtjevi koji nisu vezani za ciljeve pa se automatski neće u ovom postupku niti razmatrati.

Jedan od razloga za izmjene PPIŽ je i planiranje građevina za gospodarenje otpadom: kompostane, sortirnice, energetska postrojenja, sušione fekalnog mulja. Još uvijek se, međutim, čeka i Plan gospodarenje otpadom IŽ koji je trebao biti usvojen do 1. siječnja. No, ovisit će o Gradovima i Općinama hoće li odlučiti na svom području graditi išta od toga? Imamo ih 41 i nitko, možebitno, ne želi kompostanu na svom području, a one su bitne radi cijelog sustava gospodarenja otpadom. I što onda?

I mi čekamo Plan gospodarenja otpadom kao stručnu podlogu na temelju koje ćemo izraditi plansko rješenje u tom segmentu. Sustav gospodarenja otpadom mora funkcionirati i županijski plan će morati planirati sve lokacije koje su potrebne da bi taj sustav funkcionirao.

Hoće li onda Županija, odnosno prostorni plan možda morati i nametnuti nekoj JLS kompostanu?

Ne bih to nazvala nametanje. To je planiranje prostora. Ako je nešto strateški važno, onda se mora prostornim planom i planirati pa tako i zahvati koji su nužni za funkcioniranje sustava gospodarenja otpadom. Po važećem županijskom planu svi zahvati za funkcioniranje sustava gospodarenja otpadom su planirani i trebalo je na lokalnoj razini te zahvate i realizirati. E sad, zašto se neki nisu u cijelosti realizirali…

Na primjer koji?

Recimo Kaštijun je možda trebao biti nadograđen i drugim zahvatima, od proizvodnje električne energije pa nadalje. Nije problem u županijskom prostornom planu zato što on sve to omogućava, ali se detaljnije mora definirati u prostornim planovima lokalne razine.

Kad smo kod Kaštijuna, tamo je planirana i sušionica fekalnog mulja. Navodno više neće biti tamo. Pulski gradonačelnik je kazao da će tražiti od Županije da iz prostornog plana izbriše sušionicu s tog područja. Je li to učinio?

Ne znam točno kakav je bio zahtjev Grada Pule, za razradu planskog rješenja tog segmenta čekamo Plan gospodarenja otpadom.

Je li zatraženo brisanje golfa s Muzila?

To nije tema ovih izmjena i dopuna.

Svi turistički punktovi, recimo projekta Brijuni Rivijere, ostaju?

Oni isto nisu predmet ove izmjene i dopune, već isključivo ono što je odlukom definirano, a teme su energetika i gospodarenje otpadom, prometna infrastruktura, usklađenje s novelacijom vodoopskrbnog plana, te usklađenja sa zakonskim propisima. Neće se ulaziti u teme građevinskih područja naselja, turističke namjene, poslovne i proizvodne namjene, zone sporta i rekreacije. Ova izmjena i dopuna, u tom smislu, nije sveobuhvatna.

Ali kasnije se može ići u nove izmjene i dopune. Znate li možda postoji li neka namjera da se počinju rješavati i druge stvari, recimo smanjenje građevinskih zona?

Nijedna Općina ili Grad nije dala zahtjev za smanjenje građevinskih područja, ako govorimo o građevinskim područjima naselja, koliko je meni poznato. Što se tiče novog postupka koji bi obuhvatio i teme koje ovim izmjena i dopunama županijskog plana nisu predmet razmatranja, sigurna sam da će se uskoro pokrenuti postupak izmjena i dopuna, odnosno izrada novog županijskog plana, kao „plana nove generacije“. Moram napomenuti da su tek sada, početkom godine, stvoreni preduvjeti za izradu i donošenje prostornih planova „nove generacije“ u skladu sa zadnjom revizijom Zakona 2023. godine i Pravilnikom o prostornim planovima, na čije se donošenje se čekalo još od stupanja na snagu Zakona 2014.

Neki predlažu i da Kaštijun bude samo za južnu Istru, a da se onda sjevernije napravi još jedan za ostale gradove i općine. Postoji li lokacija u Istri koja može podnijeti još jedan centar za gospodarenje otpadom?

Tek kada dobijemo rješenja i prijedloge kroz Plan gospodarenja otpadom vidjet ćemo u kojem smjeru planirati, nije to uvijek stvar samo struke... Da jest, bilo bi to lako rješivo. Uvijek je to pitanje i „politike“.

Zanimljivo je da to kažete. Političari često govore da će prije donošenja nekih odluka konzultirati struku, čak i da će struka na koncu odlučivati. Kada pričamo o prostoru, a kada, recimo, šetam Medulinom, ali može se primijeniti na gotovo cijelu Istru, mogu jedino zaključiti da ili politika nije konzultirala struku, ili struka loše radi svoj posao.

Osim prostornog plana, to je pitanje i kolektivne svijesti, odnosno svijesti svakog pojedinca, posebno ako se radi o bespravnoj gradnji. Meni se čini da u inozemstvu Hrvatsku doživljavaju kao zemlju u kojoj se sve može. Percipiraju nas kao zemlju gdje je moguće ono što kod njih nije. Čak ih niti ne osuđujem. Mi im dajemo takvu poruku.

Gdje je pošlo krivo? Zadnji val legalizacije je bio 2011., a novi nikada nije najavljen. Stranci grade bespravno, ali i naši ljudi.

Da, ne možemo reći da bespravno grade samo stranci.

Očigledno ih nije strah. Lani je glavni državni inspektor Andrija Mikulić slavodobitno došao u Istru, fotografirao se s bagerima, ali čini se da je to sve bio PR trik. Iz Općina i Gradova se često čuju vapaji da je država i dalje troma, da tromija ne može biti. Ima li rješenja?

Zakon o postupanju o nezakonito izgrađenim zgradama zapravo nije polučio onaj rezultat koji je trebao, a to je da se stane na kraj bespravnoj gradnji. Dapače, on je otvorio vrata daljnjoj bespravnoj gradnji zato što su ljudi protumačili da će, ako je bila jedna legalizacija, biti i druga. Bez obzira na to što nitko nije dao naznaku da će se to dogoditi. Zakon kojim će se legalizirati nešto što je izgrađeno u suprotnosti sa zakonom je - suludo! Nešto slično imamo i u zakonu o prostornom uređenju, gdje se navodi da se nešto može graditi u suprotnosti s prostornim planom. Dakle, ovim se zakonom derogira prostorni plan, koji prema tom istom zakonu ima snagu podzakonskog propisa. Netko je odlučio da se za nešto prostorni plan ne primjenjuje.

To nas vraća na politiku.

Da, na politiku. Ali tu ne mislim na lokalnu i regionalnu politiku.

To su zakoni višeg reda.

Tako je, i tu se ne sluša struka. Ovaj je Zakon radio netko tko ili nema puno veze sa strukom ili struku nije dovoljno slušao. Dakle mi u Zakonu imamo odredbu koja kaže da se nešto može graditi mimo prostornog plana, a istovremeno se borimo protiv bespravne gradnje.

Što je s fenomenom koji prostorni plan planira, omogućava? Nije bespravna gradnja, ali je gradnja koja je totalni nered, kaos u prostoru. Kao i prekomjerna gradnja. U Istri itekako imamo i taj problem.

Ako je u skladu s prostornim planom, onda ne bi trebala biti „prekomjerna“.

Na papiru. Ali kada dođete na neko mjesto logika vam nalaže da tu nešto ne štima, da je područje preizgrađeno, da je sve betonizirano. Recimo kompleksi zgradurina jedna do druge, bez ijedne vlati trave. Primjer je pulski kvart Monvidal gdje Stanoinvest gradi jednu zgradu za drugom. Istarska sela su puna kockica s bazenima. Što je, dakle, s tim što prostorni plan dozvoljavala, ali u praksi vidimo da nije dobro, da se gradi nauštrb javnog, prirodnog dobra, i da se narušuva autentičnost, autohtonost mjesta?

To je ta kolektivna svijest. Mi ne vidimo dalje od svojeg vlasništva, svoje katastarske čestice. To je naš mentalitet. Svaki prostorni plan omogućava da se građevine grade, ali poštujući okolnu izgradnju, ne smanjujući stečene uvjete građevina koje su već izgrađene. Ali ako referent temeljem tog uvjeta odbije izdati građevinsku dozovlu, tražitelj će se žaliti nadležnom tijelu. Tražit će preispitivanje rješenja kojim se odbija izdavanje građevinske dozvole iz razloga što takva građevina ne bi trebala biti na toj određenoj lokaciji u tim gabaritima. Evo još jedan primjer: Zakon je omogućio osnivanje Povjerenstava za arhitektonsku uspješnost, koje bi trebalo procijeniti da li se građevine oblikovno, gabaritima, bojom, materijalima mogu uklopiti u neko područje. Ali Povjerenstvo po Zakonu nema nikakvu snagu. Njihovo mišljenje nije prepreka za izdavanje građevinske dozvole, odnosno ne može se temeljem njihovog stručnog mišljenja ne-izdati dozvola.

Koji je onda smisao?

To je pitanje koje si i ja postavljam. Koji je smisao takvih povjerenstava? Jer će prvi „veći“ investitor, koji naprimjer gradi višestambene građevine, pokucati na vrata Ministarstvu i Ministarstvo će tijelu koji nije htio izdati dozvolu na temelju mišljenja povjerenstva, naložiti da mora izdati dozvolu, zato što mišljenje Povjerenstva nije obvezujuće, to se po njihovom tumačenju, smatra preporukom.

Je li cijeli sustav onda nefunkcionalan, neodrživ, kontradiktoran?

Tako je, nefunkcionalan je u tom smislu. Nema dosljednosti, dokumenti koji su međusobno ovisni ne prate jedni druge.

Rekli ste ranije da niti jedna JLS u Istri nije zatražila smanjenje građevinskih područja. Makarska je, međutim, koncem prošle godine zabranila izgradnju višestambenih zgrada. Toscana svojevremeno širenje građevinskih zona. Tu je politika rekla dosta. Može se onda itekako reći da rješenje za prekomjernu izgrađenost postoji. Dakle, postoje načini, ako postoji volja.

Da, to je i „politička“ odluka. Nositelj izrade prostornog plana, a to je nadležno tijelo općine ili grada, daje 'input' stručnom izrađivaču prostornog plana na koji način želi da se njihova općina ili grad razvija ili ako nešto žele onemogućiti. Naravno da prostornim planom unutar neke gradske strukture, nekog područja, nešto možeš zabraniti, onemogućiti, propisati posebne uvjete i slično.

Politika očigledno onda može na temelju zdravorazumskog uviđaja stanja na terenu odlučiti stati na kraj kaosu u prostoru.

Naravno da može.

I može promijeniti tijek razvoja, odnosno ne-razvoja, jer ovo što imamo sada u Istri nije razvoj, već upravo obrnuto.

Prostornim planom možete propisati sve. Prostorni planovi uređenja općine ili grada trebali bi rješavati takve dileme, odnosno planirati građevinska područja, visine građevina, veličine građevnih čestica, minimalne udjele zelenila u okviru građevne čestice i slično.

Kada je to i uređeno, zakoni se često zaobilaze. Nije tajna da neki investitori, nakon što dobiju uporabnu dozvolu za zgrade, izbetoniraju dio koji bi trebala biti zelena površina.

Problem je što prostornim planom ne možemo promijeniti mentalitet i nečiju savijest.

Mora ipak postojati neko rješenje.

Kaznama za bespravno postupanje, propisivanjem većih poreza. Jezik novca svi razumiju. Osobno nemam ništa protiv toga da si ljudi u Hrvatskoj osiguravaju dodatan prihod kroz sredstava od iznajmljivanja svojih nekretnina. Na tako nešto si praktički prisiljen, a prilike ima. Vidjeli smo da to funkcionira. Nažalost, nama se dogodilo da ljudi sada ne žele više raditi, već se baviti isključivo iznajmljivanjem. I sada to više nije dodatni izvor prihoda, nego osnovni izvor prihoda. Problem su i posebni propisi, pravilnici o kategorizaciji objekata koji se iznajmljuju u domaćinstvu. Ima slučajeva da iznajmljivač od stana veličine npr. 100 kvadrata, za koji je prostornim planom propisana obaveza osiguranja jednog ili dva parkirna mjesta, napraviti četiri funkcionalne jedinice za koje bi trebalo osigurati dodatna četiri ili više parkirnih mjesta. Naravno, niti infrastruktura nije projektirana za te četiri zasebne jedinice. Pravilnici koji reguliraju kategorizaciju uvjetuju uporabnu dozvolu, npr. za zgradu u kojoj se nalazi jedinica koja se iznajmljuje, ali ne uzimaju u obzir ovakvu situaciju, niti su oni koji rade na poslovima kategorizacije dovoljno stručni utvrditi je li nešto legalno ili nije, a na kraju, to nije niti njihova nadležnost. To su problemi za koje ne znam kako bismo mogli riješiti, osim početi naplaćivati poreze na nekretnine u kojima se ne živi, na nekretnine koje se iznajmljuju da bi se zaustavio taj trend te da se prostornim planom onemogući izgradnja aparthotela takozvanih combo-hotela, gdje se svaka funkcionalna jedinica može izdvojiti kao etažno vlasništvo. To se može propisati kroz prostorni plan.

Mi sada svjedočimo tome da ćemo u Istri još malo imati više objekata nego ljudi. S gradovima na moru čini se da više nema nazad…

Da, na žalost, to je ireverzibilno. Jednom kad se izgradi, kad se prostor fragmentira i devastira neplanskom gradnjom, vrlo ga je teško poslije sanirati bilo kakvom urbanom preobrazbom, a urbanom sanacijom da ne govorim. Kako urbano sanirati bespravnu gradnju u šumi ili na poljoprivrednom zemljištu? Takva se područja samo mogu prostornim planom planirati kao građevinsko područje, kao što je Pula napravila s Monte Turcom i Rendinelicom.

Htjela sam reći da možda unutrašnjosti Istre ima spasa, ako se stane na vrijeme. Istarska sela su prepuna vila s bazenima, zapravo kocki s bazenima. Uglavnom grade stranci, za iznajmljivanje, ta sela su veći dio godine prazna.

Vi ste spomenuli Toscanu. Ali imate i sjevernu Italiju, Dolomite, gdje praktički ne možete kupiti nekretninu ako niste najmanje pet godina residente. To se lokalno može regulirati, na razini Županije teško.

Čime se zapravo bavi županijski Zavod za prostorno uređenje?

Kao što sama riječ kaže – prostornim uređenjem. Prostorno uređenje nije samo izrada prostornog plana na primjer Županije, što Zavod po Zakonu o prostornom uređenju izrađuje i prati njegovu provedbu, nego je prostorno uređenje sve ono što nas okružuje, a prostorni plan je dokument u skladu s kojim taj prostor moramo planirati, urediti i koristiti. Konkretno, što se nadležnosti Zavoda po Zakonu tiče, mi, kao stručno tijelo, koje je formirala Županija, sudjelujemo u izradi svih prostornih planova na području naše županije davanjem zahtjeva i mišljenja, a možemo biti i izrađivači prostornih planova svih razina, ako to od nas zatraži Ministarstvo ili Župan. Recimo ako neka općina nema sredstava za izradu prostornog plana, onda Župan da nalog Zavodu da izradi taj prostorni plan. Isto tako, Zavod pruža stručnu pomoć i nositeljima izrade prostornih planova i stručnim izrađivačima. I, naravno, tu su poslovi koje radimo za Ministarstvo, recimo, dostavom podataka u postupku izrade državnog plana prostornog razvoja i drugih dokumenata i studija te vodimo i upravljamo informacijskim sustavom prostornog uređenja za područje naše županije.

Dakle, u tom slučaju preuzimate izradu prostornog plana neke siromašne Općine?

Da, na primjer na temelju naloga Župana Zavod je bio izrađivač izmjena i dopuna prostornog plana Općine Lanišće.

U susjedstvu već imamo rješenja.

Da, ne moramo izmišljati toplu vodu.

Vezano za te kockice, takozvane vile s bazenima koje niču k'o gljive poslije kiše…

Sad su neke Općine počele prostornim planovima to braniti.

Ravne krovove, da. Snose li arhitekti ovdje svoj dio odgovornosti?

Arhitekti snose vrlo veliku odgovornost.

To doduše nije zakonska, ako zakon omogućava.

Snose odgovornost kao struka. Kao i ostale struke za svoj posao. U našem miljeu se često odluka svodi na 'ako neću ja, netko drugi će'. Definitivno su arhitekti odgovorni za većinu ovoga što se dogodilo u prostoru.

Ipak ima arhitekata, udruženja arhitekata koji govore o tom problemu.

Arhitekata ima jako puno. Srećom, postoji grupa arhitekata koja je osviještena i koji se trudi projektirati arhitekturu koja je uklopljena, koja daje dodanu vrijednost prostoru. I to bi tako trebalo biti, a ne obratno. Zbog arhitekture mjesto ne bi smjelo izgledati lošije, ružnije.

Nefunkcionalnije u krajnjoj liniji.

Mi bismo trebali gledati i tu petu fasadu, odnosno kako objekti izgledaju iz zraka, i kako izgledaju s morske strane. Tu su arhitekti ključni. I urbanisti prilikom propisivanja uvjeta u prostornim planovima, uz nositelja izrade koji može inzistirati na nečemu, ali ako struka kaže da nešto nije moguće, i to argumentira, onda se to ne bi smjelo planirati.

Svaka Općina i Grad kreira svoje planove gledajući samo svoj prostor, svoj interes. Ali to je prostor koji svi koristimo. Da banaliziram, ja šparuge berem i van općine u kojoj živim, ako uskoro uopće bude bilo mjesta gdje će šparuge rasti. Ne bi li Županija trebala sagledati prostor Istarske županije u cjelini i odlučiti gdje će ograničiti neku gradnju kroz svoj prostorni plan?

Sagledati prostor ovako kako vi predlažete da se županijskim planom ograniči gradnja, neće napraviti niti jedna politika, jer je Zakonom propisano da se građevinska područja planiraju prostornim planom uređenja općine i grada, ne županije. Na stručnim izrađivačima je također velika odgovornost, oni bi trebali upozoravati na probleme i načine rješavanja. Zavod prilikom pregleda prostornih planova upozorava na planiranje koje nije u skladu sa smjernicama županijskog plana, Zakonom i posebnim propisima. Ali ima i slučajeva kada se naše primjedbe ne usvajaju.

Ono što želim reći, svaka pojedina Općina i Grad može, hipotetski, izgraditi po šest hotela na svojem području, ako to prostorni plan Županije omogućava, ali u praksi Istra više ne može podnijeti priljev ni ovog broja turista koji sada imamo. To opterećenje je preveliko za svaki oblik infrastrukture koja po ljeti puca po šavovima, od prometnica do zdravstva.

Oni te kapacitete moraju uskladiti s maksimalnim kapacitetima koji su u prostornom planu Županije, ali ne znači da nekritički trebaju planirati tako da iskoriste maksimum.

Smatrate li onda da je taj maksimalno dopušteni kapacitet prevelik?

Problem nastane kada se prostornim planom lokalne razine 'konzumira' taj maksimum, ne promišljajući o prostornim mogućnostima i da li se neki sadržaj može planirati u skladu sa stvarnim stanjem u prostoru. Ako plan omogućava maksimum 300 tisuća ležaja, ne znači da ih toliko mora biti.

Ali ako Županijski plan to dopušta i to se iskorištava, zašto se to Županijskim planom ne reducira?

U najavi je izrada nove studije turizma kojom će se sagledati opterećenosti, mogućnosti korištenja obalne linije i prostora općenito što se tiče turističkih kapaciteta. Kad županijski plan bude imao za cilj reviziju ugostiteljsko turističke namjene pa će se u tom postupku preispitivati između ostalog, i kapaciteti. Morat ćemo se uskladiti i s državnom Strategijom razvoja održivog turizma do 2030. Svima su puna usta održivog turizma. Vidjet ćemo koliko ćemo od ovoga što smo uništili uspjeti spasiti da zaista bude održivo, možda još nije kasno.


Nastavite čitati

Istra
 

SEA STAR FESTIVAL Prvi veliki nastup Baby Lasagne nakon Eurovizije

Osjećaj je fantastičan. Jako sam sretan. Umalo se dogodio jedan koncert prije ovoga i onda je otpao i bilo mi je ekstra drago jer je veći gušt nastupiti doma, pred svojim ljudima, rekao je Marko prije koncerta * Kako navode, na pitanje novinara hoće li nastupati u pulskoj Areni, odgovorio je potvrdno, na opće oduševljenje prisutnih

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.