Žešći show u Pula parkingu. Bojanić tuži firmu u kojoj je 19 godina bio šef, novi direktor nema pojma što je bivši radio mjesec dana do otkaza

Branislav Bojanić podignuo je tužbu protiv Pula parkinga, tvrtke u stopostotnom vlasništvu Grada Pule, a kojoj je na čelu bio dugih 19 godina, od 2006. pa sve do smijene početkom ove godine. Bivši HDZ-ov direktor smatra da je odluka o njegovom otkazu bila nedopuštena. Traži da ga Pula parking vrati na radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama i stručnim sposobnostima. Sudski postupak još je uvijek u tijeku, ali Bojanić apelira da ga se u firmu vrati i prije okončanja postupka. Danas je na Općinskom sudu u Puli zakazano drugo ročište.

Koliko pomoćnika treba direktoru?

Bojanić je s direktorske pozicije smijenjen 9. siječnja. Taj opoziv s funkcije predstavlja dio njegovog ugovora koji je menadžerski. Pula Parking – koji od 10. siječnja vodi Nenad Rupenović – mjesec dana kasnije donio je odluku o poslovno uvjetovanom otkazu, u dijelu koji, dakle, predstavlja Bojanićev ugovor o radu, pod obrazloženjem da „ne postoji potreba za zapošljavanjem na onom radnom mjestu koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu sukladno Pravilniku o unutarnjoj organizaciji“.

Detaljnije se pak obrazlaže da je Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji iz kolovoza 2023. predviđeno više mjesta pomoćnika direktora, ali da za opisana radna mjesta „odlukom direktora nije predviđen niti jedan izvršitelj, odnosno nije predviđeno zapošljavanje s obzirom na aktualne potrebe društva, pa se ima smatrati da neovisno o samom navođenju opisanih radnih mjesta u sistematizaciji društva bez navođenja broja izvršitelja navedena radna mjesta ne postoje u društvu kao neupražnjena te stoga niti ne postoji aktualna potreba društva za zapošljavanjem na tim radnim mjestima“.

Ukratko, prema sistematizaciji Pula parkinga postoje radna mjesta adekvatna Bojanićevoj stručnoj spremni, ali niti je Bojanić kao direktor donio odluku o izvršiteljima, niti je to očito napravio Rupenović, a potonji usput smatra da im ta radna mjesta nisu ni potrebna, pa im stoga nije potreban ni Bojanić. U vrijeme Bojanićevog mandata uvedena su, dakle, čak četiri radna mjesta pomoćnika direktora - za financijske i računovodstvene poslove, za pravne poslove, za ekonomsko operativne poslove i tehnička pitanja.

Srž spora

Bojanić u tužbi ističe da su u vrijeme otkaza kao pomoćnice direktora za financijske i računovodstvene poslove zaposlene bile Barbara Skopljak i Vesna Burić, na mjestu pomoćnika direktora za tehničke poslove do početka godine, kada je dobio otkaz, bio je zaposlen Boris Agatić. Na poziciji pomoćnika za pravne poslove nije zaposlen nitko, kao niti na poziciji pomoćnika za ekonomsko operativne poslove.

Ukratko, nevjerojatno je da je u svom mandatu Bojanić „otvorio“ čak četiri pozicije pomoćnika direktora, ali isto je tako činjenica da je u vrijeme njegovog otkaza bilo nepopunjenih pomoćničkih funkcija, a da je Bojanić zadovoljavao sve uvjete da bude zaposlen na onu za tehničke poslove.

To je upravo i srž spora. Bojanić, naime, na sudu želi dokazati da nema logike u tome što Pula parking tvrdi da to radno mjesto tvrtki nije potrebno, jer da je tako, onda bi već tada bilo ukinuto, ali je, međutim, ostalo neupražnjeno. Ističe da je radno mjesto godinama bilo popunjeno, što, prema njemu, ukazuje na potrebu za tom pozicijom.

Čitav rusvaj je, naravno, kostur iz ormara bivšeg gradonačelnika Filipa Zoričića. Ako postoji spor oko Bojanićevog otkaza, teško da postoji onaj oko toga kako se Pula parking uopće našao u ovoj zavrzlami. Stvar, jasno, ima svoj korijen u političkom oportunizmu. Bojanić je, valjda podsjetiti, jedini direktor iz vremena gradonačelnika Borisa Miletića, današnjeg župana, koji je preživio „sječu glava“ dolaskom Zoričića na vlast. Spasilo ga je članstvo u HDZ-u. Zoričiću su dvije HDZ-ove ručice u Gradskom vijeću bile potrebne za donošenje odluka. Na direktorskoj funkciji držao ga je unatoč nizu diskutabilnih odluka, poput investiranja u rolo garaže, tajnoviti ugovori za parkomate, neprimjerenih egzibicija u gradskom parlamentu i, recimo, tužbe koju je pokrenuo protiv vijećnice i saborske zastupnice iz redova Možemo!, Dušice Radojčić. Politika je Bojanića, dakle, spasila, a onda ga je, u zoru kampanje za lokalne izbore, na kraju i koštala radnog mjesta. Ali ne zbog HDZ-a. Nego „operativnog transfera“ u tabor Gorana Mihovilovića, nezavisnog kandidata za gradonačelnika, jednog od Zoričićevih protukandidata. Ironično, izbore su izgubili i Zoričić i Mihovilović, a Bojanić se sada sudi za povratak na posao.

Odlazak u mirovinu

Iz Pula parkinga Istri24 nisu htjeli otkrivati detalje Bojanićevog ugovora, niti komentirati sudski spor. Napomenuli su da je održano jedno ročište te da ne mogu prejudicirati kakvu će i kada odluku donijeti sud. Referirali su se, međutim, na Bojanićevu otpremninu:

„Bivši direktor uredno je zaprimio pripadajuću otpremninu u neto iznosu od 19.212,79 eura (šest plaća, op. ur.) prilikom odlaska iz firme, pa smo stava da je Pula parking ispoštovao sve obveze prema nekadašnjem direktoru“.

Za napomenuti je da iznos od 19.212, 79 eura nije onaj koji se spominje u odgovoru na tužbu Pula parkinga. U njihovom očitovanju navodi se svota od 17.920 eura.

Iako je Bojanić smijenjen s direktorske funkcije 10. siječnja, otkaz je dobio tek mjesec dana kasnije. Bivši direktor u svojoj tužbi navodi da se postavlja pitanje na kojem je onda točno radnom mjestu u tih mjesec dana (za kojih je dobio i plaću) bio zaposlen i što se s tim radnim mjestom dogodilo u međuvremenu. Tvrdi i da Pula parking nije uzeo u obzir da ga može preraspodijeliti i na neko drugo radno mjesto, izuzev ono pomoćnika direktora.

Poprilično konfuzno se, prema našim informacijama, Pula parking brani na sudu. Iako u odluci o otkazu piše da ne postoji potreba da ga se zaposli na radnom mjestu u skladu s njegovom stručnom spremom i radnim iskustvom, u svom odgovoru na tužbu vele da mu je ponuđen sporazumni prestanak radnog odnosa uz isplatu pune otpremnine s dodatnom ponudom za sklapanje konzultantskog ugovora, što Bojanić, obrazlažu, nije htio prihvatiti.

Bojanićev odvjetnik, Srđan Simić, koji je, inače, siguran u pobjedu, tvrdi da njegovoj stranci takvo što nikad nije ponuđeno. S obzirom na to da Bojanić ima uvjete za odlazak u mirovinu, Simić smatra da je Pula parking trebao donijeti odluku o prestanku ugovora o radu zbog odlaska u mirovinu. Time bi, kaže, Bojanić kao otpremninu dobio devet plaća, a ne šest.

Što je radio?

Dodatno je komično što Pula parking u svom odgovoru na tužbu navodi da ni njima nije poznato što je Bojanić radio u periodu otkako je smijenjen pa sve do otkaza. Dakle mjesec dana. Nevjerojatno, ali istinito, i ovo citiramo, kažu da je isključivo njemu poznato što je radio. Napominju da je do odluke o otkazu prošlo izvjesno vrijeme kako se ne bi štetilo Bojanićevim pravima.

Ima ovdje i još jedan detalj. Bojanić je šut kartu zapravo dobio dok je bio na bolovanju zbog, dokazuje na sudu, privremene nesposobnosti uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, zbog čega ga Zakon o radu štiti od otkaza.

Pula parking na sudu tvrdi da je to manipulacija te da bivši direktor ni na kakav način nije ukazao da ima psihičke ili fizičke smetnje.

Gradsko poduzeće će ovaj spor pokušati okončati u svoju korist i tvrdnjom da za radna mjesta pomoćnika direktora ne postoji Odluka direktora o broju izvršitelja koja je, smatraju iz Pula parkinga, važna za ocjenu stvarne potrebe broja zaposlenih osoba na svakom radnom mjestu. U Pula parkingu smatraju da je Bojanić, dok je bio direktor, samovoljno provodio zapošljavanja, bez spomenute Odluke.

U svom odgovoru na tužbu nisu propustili niti spomenuti da je Bojanić, nakon očitovanja Pula parkinga na tužbu, neovlašteno zamijenio bravu službenih prostorija koje je koristio, a iz kojih je trebao preuzeti svoje osobne stvari. Navode da se nedolično ponašao prema djelatnicima, da im je prijetio i obraćao im se na neprimjeren način, kao i da je unio nemir u radno sredinu i povrijedio pravo tvrtke na nepovredivost poslovnih prostora. Smatraju da bi se njegovim vraćanjem u firmu prije okončanja postupka vrijeđalo dostojanstvo ostalih radnika te da bi se, bez obzira što epilog još ne bi bio poznat, Bojanić ponašao kao da otkaz nije ni dobio.

Ako sud odluči vratiti Bojanića na posao, Pula parking će mu, jasno, morati isplatiti plaće koje nije dobio, a bile bi mu isplaćene da nije dobio otkaz.

A tko u Pula parkingu cijelo vrijeme pije, ne znamo. Znamo tko plaća - građani i građanke.